Budućnost Izraela koje se liberali plaše je već tu

Izrazito iritantno mi je kada čujem liberale da brinu o tome da li će Izrael moći ostati "jevrejska i demokratska država" ako zadrži kontrolu nad okupiranom palestinskom zemljom. Iritantno je jer Izrael ni sada nije demokratska država, niti je ikada pokušavao da bude.

Država koja daje prioritet pravima jedne grupe građana (u ovom slučaju Jevrejima, koji čine 80% stanovništva) nad pravima druge grupe (Arapima, koji sačinjavaju 20% građana Izraela) ne može biti demokratska. Izrael diskriminiše svoje arapske građane u pravnom, socijalnom, obrazovnom i svakodnevnom životu. Dakle, iako se zabrinutost liberala na Zapadu odnosi na budućnost izraelske demokratije, ono što oni ignorišu jeste stvarnost Izraela u praksi.  

Kako sam zapisao u svojoj knjizi Palestinci: Nevidljive Žrtve , od svog osnivanja 1948. godine, Izrael je garantovao prava i mogućnosti za Jevreje na račun autohtonih Palestinaca koji su ostali nakon Nakbe. Umjesto da osjete demokratiju, ovi Arapi bili su izloženi strogim vojnim zakonima, zbog čega su im uskraćena osnovna ljudska i građanska prava. Njihova zemlja i poslovi su konfiskovani i oduzeti. Čak su im uskraćene prilike da se priključe radničkim pokretima ili formiraju nezavisne političke partije.

Tokom proteklih 70 godina, ovi palestinski arapski državljani Izraela su napravili značajan napredak u organizaciji i borbi da prošire svoja prava. Ali kao što dvije priče nedavno objavljene u izraelskim medijima jasno daju do znanja, suprotnosti prisutne u demokratskoj i židovskoj državi nastavljaju da razaraju Izrael.

U prvoj priči, rukovodstvo Knesseta diskvalifikovalo je predloženi zakon koji je predložila grupa arapskih zakonodavaca. Prijedlog zakona "Osnovni zakon: Izrael, država svih građana" traži da garantuje jednaka prava za sve Izraelce - Jevreje i Arape.

Izgleda da su lideri Kneseta bili toliko uplašeni ovim zakonom da nisu bili spremni čak ni dozvoliti da se uvede i raspravlja o njemu. Međutim, istovremeno, jevrejski članovi tijela su progurali drugu legislativu koja definiše Izrael kao "nacionalnu državu jevrejskog naroda", jasno stavljajući do znanja da su Arapi u najboljem slučaju građani druge klase.

U drugoj priči, jevrejski stanovnici Afule, grada na sjevernom Izraelu, demonstrirali su protiv predložene prodaje kuće u svojoj zajednici arapskoj porodici. Letak koji je mobilisao stanovnike Afule da dođu na demonstracije, kritikovao je "prodaju kuća onima koji su nepoželjni u komšiluku". Bivši gradonačelnik zajednice je citiran u ovoj priči kako govori: "stanovnici Afule ne žele mješoviti grad, nego jevrejski grad, a to je njihovo pravo. "

Ovo je utjecaj sistema apartheida koji je Izrael uspostavio da bi upravljao životima svojih arapskih građana. Od 1948. godine Izrael ne samo da konfiskuje zemlju koja okružuje arapske gradove i sela kako bi se usredsredilo na jevrejsku poljoprivredu i razvoj, već uskraćuje Arapima pravo kupovine zemljišta i domova u jevrejskim zajednicama. Razmišljajući kako je ova historija dovela do demonstracija u Afuli, lider arapskog bloka u Knessetu je rekao:

"Nije iznenađenje što u zemlji koja je osnovala 700 gradova za Jevreje, a ni jedan za Arape, postoji ideja da se Arapi odgurnu u stranu... našu nadu za suživotom uništava mržnja i rasizam koje potpiruje sama vlada...“

U međuvremenu, na Zapadnoj Obali, Izrael izgleda da priprema sličnu sudbinu za Palestince koji žive pod okupacijom. Nastavljajući praksu koju su Izraelci pokrenuli u regionu Galileja, polahko ali odlučno su počeli da „zarobljenike“ Zapadne Obale koncentrišu u enklave, uskraćujući im pristup svojoj zemlji i u nekim slučajevima, iseljavajući ih iz svojih zajednica. Jedan nedavni slučaj prijavljen u izraelskoj štampi podrazumijeva odluku Vrhovnog suda kojom se omogućava državi da uništi zajednicu Khan al Ahmara na Zapadnoj Obali i prisilno preseli "njene građane na lokaciju blizu smetljišta u Abu Disu" - palestinskoj zajednici blizu okupiranog istočnog Jeruzalema. Pod direktnom prijetnjom su 173 stanovnika Khan al Ahmara i škola u zajednici koja obrazuje 150 mladih Palestinaca iz tog i okolnih sela. Ovo je jedan od četiri nedavna slučaja prisilnog iseljavanja da bi se oblast očistila od Palestinaca te kako bi se konsolidovala izraelska kontrola.

Ove tri priče zajedno imaju dvije stvari zajedničke. S jedne strane, one potvrđuju kontradikciju u smislu da Izrael može biti i jevrejski i demokratski u isto vrijeme. Stoga, liberali se mogu prestati žaliti na opasnost s kojom se suočava izraelska demokratija u budućnosti. 

Sljedeća činjenica koju moramo uzeti u obzir jeste da nijedna od ovih priča nije dospjela u američke medije pa samim time i shvatam kukanje zapadnih liberala. Oni, ne znajući kako se Izrael ponaša, nemaju pojma da je budućnost koje se plaše, već tu.




Top