Tajni dokumenti iz 2006. otkrivaju američki plan u Siriji (II)

PRVI DIO - Tajni dokumenti iz 2006. otkrivaju američki plan u Siriji (I)

Da bi plan o „izbornom inženjeringu“ radio u američku korist, on bi morao biti tajan. Kako tvrdi Time, dokument navodi da "svaka informacija o finansiranju domaćih [sirijskih] političara za praćenje izbora mora biti zaštićena od javnosti".

-Ali američki stručnjaci o "promociji demokratije", koje je Time konsultirao, kažu da ne bi bilo pametno dati finansijsku podršku specifičnom kandidatu na izborima, zbog očiglednog sukoba interesa. Još zloslutnije, službenik koji je upoznat sa dokumentom objasnio je da je tajnost neophodna dijelom zato što bi se sirijska vlada mogla osvetiti bilo kome za koga se smatralo da podržava miješanje SAD-a u izborni sistem. Zvaničnik je dodao da zbog toga što sirijska vlada ima široku mrežu špijuna, gotovo sigurno će saznati o naporima SAD-a, ako već nije. To bi moglo dovesti do zatvaranja dodatnih članova opozicije.

Svaki pokušaj američkog angažmana što se tiče praćenja i nadgledanja izbora mogao bi dijalog između Washingtona i Damaska ​​- što je predložila Iračka studijska grupa i nekoliko američkih saveznika – ili unazaditi ili u potpunosti onemogućiti. Cijelokupni prijedlog bi mogao biti i gubitak vremena; Edward P. Djerejian, bivši američki ambasador u Siriji, koji je radio na izvještaju studije Iračke grupe, kaže da je sirijska opozicija toliko razjedinjena i slaba da se ovim poduhvatom malo može dobiti. "Finansiranje slabih opozicionih stranaka bi u najmanju ruku bila samo smetnja", rekao je za TIME. "To će samo otežati bolju mogućnost angažovanja Sirije na mnogo važnijim, temeljnim pitanjima poput Iraka, mira sa Izraelom i opasne situacije u Libanu".

Drugi otkrivaju još jedan cilj za predloženu politiku. "Još od američke invazije na Irak, kojoj se Sirija protivila, Bušova administracija je tražila načine da iscrpi vladu u Damasku", napominje Joshua Landis, ekspert za Siriju, koji je direktor Centra za mirovne studije na Univerzitetu u Oklahomi. "Izgleda da je Sirija sljedeća na dnevnom redu administracije za reformu Bliskog Istoka". Landis dodaje: "Ovo je očigledno napor da se oporavi sirijska opozicija pod rubrikom "promocije demokratije" i "monitoringa izbora", ali je to zaista samo pokušaj da se izvrši pritisak na sirijsku vladu da radi „ono što želi SAD“. To bi uključivalo blokadu sirijske granice sa Irakom, tako da pobunjenici ne prelaze u Irak kako bi ubijali američke trupe; prestanak finansiranja Hezbollaha i miješanja u libansku politiku; i saradnju sa UN-om u istrazi ubistva libanskog premijera Rafika Haririja. Visoki zvaničnici sirijske vlade smatraju se glavnim osumnjičenima u slučaju Hariri – navodi Time.

Prema dokumentu, novac za prijedlog "monitoringa izbora" biće usmjeren kroz Inicijativu za partnerstvo na Bliskom Istoku (MEPI), program State Departmenta. 

-Prema podacima na stranici MEPI-a, program daje sredstva u iznosu od 100.000 do 1 milion dolara za unaprijeđenje obrazovanja i osnaživanje žena, kao i ekonomsku i političku reformu, što je dio ukupne alokacije od 5 miliona dolara namijenjenih za Siriju, što je Kongres podržao ranije ove godine.

MEPI raspodjeljuje milion dolara svake godine grupama oko Bliskog Istoka koje se zalažu za promovisanje reformi. U ogromnoj većini slučajeva, korisnici su javno identifikovani, pošto se finansijska podrška distribuira putem kanala, uključujući i Nacionalni Demokratski Institut, neprofitnu organizaciju vezanu sa Demokratskom strankom i Međunarodnim republičkim institutom (IRI), koji je povezan sa Republikancima. U slučaju Sirije, prijedlog za praćenje izbora identificira IRI kao "partnera" - iako internet stranica IRI-a, ispunjena informacijama o promociji demokratije u drugim dijelovima svijeta, ne pominje Siriju. Portparol IRI-a nije imao komentare o tome šta je organizacija mogla da planira ili trenutno provodi u Siriji, opisujući predmet kao "osjetljiv".

Američki stručnjaci za vanjsku politiku upoznati sa prijedlogom kažu da je to razvila radna grupa "demokratija i javna diplomatija", a koja se sastaje jednom sedmično u State Departmentu radi razgovora o Iranu i Siriji. Zajedno sa vezanim radnim grupama, priprema prijedloge za operativnu grupu za Iran i Siriju, koja je sa višeg nivoa, odnosno ISOG, međuagencijskog tijela koje je, kako navodi nekoliko zvaničnika, u kontaktu sa državnim sekretarom Nicholasom Burnsom te zamjenikom savjetnika Nacionalnog Vijeća za Sigurnost Elliottom Abramsom, kao i predstavnicima Pentagona, Trezora i američke obavještajne službe. Zamjenik portparola State Departmenta, Thomas Casey je rekao da je prijedlog za nadgledanje izbora već bio urađen kroz nekoliko tajnih nacrta, ali da je "osnovni koncept još uvijek validan" – pisao je Time.

Plan da se Sirija destabilizira finansiranjem političke "opozicije", kao i fizičke "opozicije" u obliku sunitskih vehabija i Muslimanskog bratstva je nevjerovatno poznat. I treba biti.

Kao što je novinar Seymour Hersh napisao u svom članku „Presumjeravanje“, 2007. Godine sljedeće:

-Da bi potkopao Iran, koji je pretežno šiitski, Bušova administracija je odlučila da, ustvari, reorganizuje svoje prioritete na Bliskom Istoku. U Libanu je Administracija surađivala sa vladom Saudijske Arabije, odnosno Sunitima, u tajnim operacijama koje su namijenjene slabljenju Hezbollaha, šiitske organizacije koju podržava Iran. SAD su također učestvovale u tajnim operacijama koje su bile usmjerene protiv Irana i njegovog saveznika, Sirije. Nusproizvod ovih aktivnosti je bilo podsticanje sunitskih ekstremističkih grupa koje zagovaraju militantnu viziju islama i neprijateljske su prema Americi, a bliske su Al-Kaidi – pisao je Hersh.

"Ekstremističke grupe koje zagovaraju militantnu viziju islama", koje su "neprijateljske prema Americi i saosjećajne prema Al Kaidi", su definicija takozvanih "pobunjenika" koji su pušteni na Siriju 2011. godine. Isto tako, činjenica da i Iran i Hezbollah, koji su prirodni neprijatelji al-Kaide i takvih radikalnih sunitskih grupa, su uključeni u borbu protiv ISIL-a i drugih srodnih terorističkih organizacija u Siriji dokazuje tačnost članka na drugom nivou.

Hersh je također napisao:

-Nova američka politika, u svojim širim obrisima, javno se raspravljala. U svjedočenju pred Odborom za vanjske odnose Senata u januaru, državna sekretarka Condoleezza Rice rekla je da postoje "nova strateška preslaganja na Bliskom Istoku", razdvajanje "reformatora" i "ekstremista"; ona je ukazala na sunitske države kao centre umjerenosti i rekla da su Iran, Sirija i Hezbollah "s druge strane te podjele." (nad sirijskom sunnitskom većinom dominira sekta Alawi.) Iran i Sirija su, navela je sekretarka, "napravili svoj izbor, a njihov izbor je destabilizacija."

Međutim, neke od ključnih taktika preslaganja nisu javne. Tajne operacije su u nekim slučajevima ostale tajne, ostavljajući izvršenje ili finansiranja Saudijcima, ili pronalaženjem drugih načina da rade van standardnog protokola koji bi zahtijevao uključenost Kongresa, kažu sadašnji i bivši zvaničnici bliski administraciji.

. . . . . .

Ovoga puta mi je konsultant vlade SAD-a rekao da su Bandar i drugi Saudijci uvjerili Bijelu kuću da će "vrlo pažljivo pratiti vjerske fundamentaliste. Njihova poruka nama je bila: "Mi smo kreirali ovaj pokret, i mi možemo to kontrolisati." Nije da ne želimo da selefije bacaju bombe; već na koga ih bacaju – i to na "Hezbollah", Moqtadi al-Sadr, Iran i Siriju, ukoliko navedeni i dalje nastave suradnju sa Hezbollahom i Iranom."

. . . . . .

Četvrto, saudijska vlada, uz odobrenje Washingtona, obezbjedila bi sredstva i logističku pomoć kako bi oslabila vladu predsjednika Bashara al-Assada u Siriji. Izraelci vjeruju da će takav pritisak na vladu Assada učiniti pomirljivijim i otvorenijim za pregovore. Sirija je glavni izvor oružja Hezbollahu.

. . . . .

U januaru, nakon izbijanja uličnog nasilja u Bejrutu, koji je uključivao pristalice i vlade Siniora i Hezbollaha, Princ Bandar je odletio u Teheran da razgovara o političkom mrtvilu u Libanu i da se sastane sa Ali Larijaniem, iranskim pregovaračem o nuklearnim pitanjima. Prema riječima jednog bliskoistočnog ambasadora, misija Bandara – za koju je ambasador rekao da ju je odobrila Bijela kuća - također je imala za cilj stvaranje problema između Irana i Sirije. "Bilo je tenzija između dvije zemlje o sirijskim pregovorima s Izraelom, a cilj Saudije je bio da podstakne nastavak tog dijaloga. Međutim, ambasador je rekao: "Nije uspjelo. Sirija i Iran neće izdati jedni druge. Malo je vjerovatno da će Bandarov pristup uspjeti."

. . . . . .

Sirijsko Muslimansko bratstvo, ogranak radikalnog sunitskog pokreta osnovanog u Egiptu 1928. godine, duže od decenije nasilno se borilo protiv vlade Hafeza Assada, Basharovog oca. Godine 1982., Bratstvo je preuzelo kontrolu nad gradom Hama; Assad je bombardovao grad semicu dana, ubivši između šest hiljada i dvadeset hiljada ljudi. Članstvo u Bratstvu kažnjava se smrću u Siriji. Bratstvo je također neprijatelj SAD-a i Izraela. Ipak, Jumblatt je rekao: "Rekli smo Cheney-u da je osnovna veza između Irana i Libana ustvari Sirija – i da se oslabi Iran prvo treba otvoriti vrata efikasnoj sirijskoj opoziciji".

. . . . .

Postoje dokazi da je strategija preusmjeravanja administracije već koristila Bratstvu. Sirijski Nacionalni front za spas je koalicija opozicionih grupa čiji su glavni članovi pripadnici Bratstva i frakcije na čelu sa Abdul Halimom Khaddamom, bivšim potpredsjednikom Sirije koji je državu napustio 2005. godine. Nekadašnji visoki oficir CIA-e mi je rekao: "Amerikanci su pružili političku i finansijsku podršku. Saudijci preuzimaju glavnu ulogu što se tiče finansijske podrške, ali postoji i učešće SAD-a." On je rekao da je Khaddam, koji sada živi u Parizu, dobivao novac iz Saudijske Arabije, za što je Bijela Kuća znala. (U 2005. godini, delegacija članova Fronta sastala se sa zvaničnicima iz Savjeta za Nacionalnu Sigurnost, prema medijskom pisanju.) Nekadašnji zvaničnik Bijele kuće mi je rekao da su Saudijci osigurali članovima Fronta putne naloge – pisao je Hersh.

Hersh je također razgovarao sa Šejhom Hassanom Nasrallahom, vođom šiitske libanske milicije, Hezbollah. U odnosu na zapadnu strategiju protiv Sirije, on je naveo,

-Nasrallah je rekao da vjeruje da Amerika također želi da sprovede podjelu Libana i Sirije. U Siriji, rekao je on, rezultat bi bio da se zemlja "gura u haos i unutrašnje borbe kao u Iraku". U Libanu će "biti sunitska država, država Alawi, kršćanska država i država Druza". Ali, rekao je, "ne znam da li će biti šiitska država." Nasrallah mi je rekao da sumnja da je jedan od ciljeva izraelskog bombardovanja Libana prošlog ljeta bio "uništavanje šiitskih područja i raseljavanje šiita iz Libana. Ideja je bila da šiiti iz Libana i Sirije bježe u južni Irak", u kojem dominiraju šiiti. "Nisam siguran, ali ja to osjećam", rekao mi je.

Podjela bi učinila da Izrael bude okružen "malim mirnim državama", rekao je. "Mogu vas uvjeriti da će i Saudijsko Kraljevstvo biti podjeljeno, a pitanje će doći i do sjevernoafričkih država. Postojat će male nacionalne i konfesionalne države", rekao je on. "Drugim riječima, Izrael će biti najvažnija i najjača država u regionu koji je podeljen na etničke i konfesionalne države koje su u miru jedna s drugom. To je novi Bliski Istok – naveo je Hersh riječi Nasrallaha.

Trag dokumentacije i način na koji se sveobuhvatna agenda svjetske hegemonije, u ime interesa korporativnog finansijera, nastavila razvijati bez obzira na partiju i neprimjetno kroz republikansku i demokratsku administraciju, služi da dokaže da promjena stranaka i ličnosti ne može da zaustavi imperijalističke napade, ratove i uništenja koji se vode još od 2001. godine. Zaista, ovakve promjene samo mijenjaju vanjsku pojavu komuno-fašističkog sistema koji jača, posebno na Zapadu.




Top