Pripreme za Treći svjetski rat i napad na Iran (I)

PRVI DIO:

Predsjednik Donald Trump potvrdio je u maju da će se SAD povući iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, te ponovo uspostaviti novi val sankcija Teheranu.

Ova odluka Bijele kuće objavljena je nakon Netanyahuove prezentacije o nuklearnim sposobnostima Irana bazirane na sumnjivim dokazima. Dolazak Mike Pompea u State Departmentu je također bio važan faktor. Njegov prethodnik Rex Tillerson je bio poznat kao neko ko u velikoj mjeri podržava nuklearni sporazum s Iranom.

-Smjena Tilersona i dolazak militantnog anti-iranskog Pompea, olakšava Trumpu da sprovodi sve goru politiku neprijateljstva prema Islamskoj Republici sa ključnim zvaničnicima u administraciji koji provode njegovu agendu – pisao je Stephen Lendman.

Pod vodstvom državnog sekretara Mike Pompea i njegovog novog savjetnika za nacionalnu sigurnost, Johna Boltona, Trumpova odluka pokazuje da se ide u pravcu vojne eskalacije.  

Već u decembru 2017. godine, izvještaji ukazuju na takozvani "tajni plan" za uništavanje i destabilizaciju Irana, čiji bi prvi korak bio obojena revolucija.   U tom smislu, Trump je rekao da će uvesti sankcije sredinom maja " osim ako se evropske sile ne pridruže Washingtonu u jednostranom ponovom pravljenju civilnog nuklearnog sporazuma između Teherana i velikih sila svijeta ".

Ovaj ne tako tajanstveni plan za rat protiv Irana bio je na stolu Pentagona od sredine devedesetih kako je navedeno u članku iz 2010. godine, napisan osam mjeseci prije SAD-NATO napada koji je usmjeren protiv Sirije u martu 2011. godine.

Treba napomenuti da u koaliciji SAD-NATO-Izrael postoje značajne podjele koje su rezultat zbližavanja Turske sa Rusijom i Iranom. Također, Turska se bori protiv američkih proxy snaga u sjevernoj Siriji. Pored toga, Francuska ima značajne interese u naftnoj industriji u Iranu.  

Dok sadašnja struktura vojnih saveza (u kojoj Turska „spava“ sa neprijateljem) u ovom trenutku ne favorizuje sprovođenje velike vojne operacije protiv Irana, postoje nepotvrđeni izvještaji o tome da predsjednik Trump trenutno predviđa tzvpreemptivni napad na iranske nuklearne objekte već sljedećeg meseca.

Američki sekretar za odbranu James Mattis je nonšalantno odbacio izvještaje da SAD razmišlja o vojnoj akciji protiv Irana.

Michel Chossudovsky,   29. juli 2018

U nastavku pročitajte tekst napisan 2010. godine, a koji analizira potencijalni rat protiv Irana.

***

Svjetski Rat. Priprema za Treći Svjetski Rat? Ciljajući Iran.

Michel Chossudovsky

1. august 2010

Čovječanstvo je na opasnoj raskrsnici. Ratne pripreme za napad na Iran su u "poodmaklom stanju pripravnosti". Visokotehnološko oružje, uključujući i nuklearne bojeve glave, u potpunosti su raspoređeni na planiranim mjestima.

Ova vojna avantura bila je u planu Pentagona od sredine devedesetih. Prvo Irak, zatim Iran - prema deklasifikovanom dokumentu Centralne komande SAD-a iz 1995. godine.

Eskalacija je dio vojne agende. Iako je Iran sljedeći cilj, zajedno sa Sirijom i Libanom, ova strateška vojna zamisao ugrožava Sjevernu Koreju, Kinu i Rusiju.

Od 2005. godine, SAD i njegovi saveznici, uključujući američke partnere iz NATO-a i Izrael, učestvuju u obimnom razmještanju i skladištenju naprednih sistema oružja. Sistemi vazdušne odbrane SAD-a, članica NATO-a i Izraela su u potpunosti integrisani.

Ovo je koordinirani napor Pentagona, NATO-a, Izraelskih snaga odbrane (IDF), uz aktivno vojno angažovanje nekoliko zemalja koje nisu članice NATO-a, uključujući i arapske države (članice NATO-ovog Mediteranskog dijaloga Istanbulske inicijative za saradnju), Saudijske Arabije, Japana, Južne Koreje, Indije, Indonezije, Singapura i Australije. (NATO se sastoji od 28 država članica NATO-a. Još 20 država su članice Euroatlanskog savjeta za partnerstvo (EAPC), Mediteranskog Dijaloga i Istanbulske inicijative za saradnju, uključuju deset arapskih zemalja plus Izrael.)

Uloge Egipta, država Zaljeva i Saudijske Arabije (u okviru proširenog vojnog saveza) su od posebnog značaja. Egipat kontroliše tranzit ratnih brodova i tankera preko Sueckog kanala. Saudijska Arabija i države Zaljeva zauzimaju jugo-zapadne obale Persijskog zaliva, Hormuški zaljev i Omanski zaljev. Početkom juna [2010.], "Egipat je, kako se izvještava, dozvolio da jedan izraelski i jedanaest američkih brodova pređu kroz Suecki kanal... što je bio očigledan signal Iranu. ... 12. juna regionalne medijske kuće objavile su da su Saudijci odobrili Izraelu pravo letenja nad svojim vazdušnim prostorom... " (Muriel Mirak Weissbach, Suludi izraelski rat protiv Irana mora biti spriječen. Global Research, 31. jula 2010.)

U vojnoj doktrini poslije 11. septembra, ovo masovno raspoređivanje vojne opreme definirano je kao dio takozvanog "Globalnog rata protiv terorizma", koji se bavi "nedržavnim" terorističkim organizacijama uključujući Al Kaidu i takozvane "državne sponzore terorizma" uključujući Iran, Siriju, Liban i Sudan.

Uspostavljanje novih američkih vojnih baza, skladištenje naprednih sistema oružja, uključujući taktičko nuklearno naoružanje itd., sprovedeno je kao dio preventivne odbrambene vojne doktrine pod okriljem "Globalnog rata protiv terorizma".

Rat i ekonomska kriza

Šire implikacije napada SAD-NATO-Izraela na Iran su dalekosežne. Rat i ekonomska kriza su blisko povezani. Ratnu ekonomiju finansira Wall Street, koji je povjerilac američke administracije. Američki proizvođači oružja su primaoci ugovora o nabavkama naprednih sistema oružja američkog Ministarstva odbrane, u iznosima od više milijardi dolara. Zauzvrat, "bitka za naftu" na Bliskom Istoku i centralnoj Aziji direktno služi interesima anglo-američkih naftnih giganata.

SAD i njeni saveznici "udaraju bubnjeve rata" na vrhuncu ekonomske depresije širom svijeta, a da ne pominjemo najozbiljniju ekološku katastrofu u svjetskoj historiji. U gorkom obratu, jedan od glavnih igrača (BP) na geopolitičkoj šahovnici na Bliskom Istoku i Centralnoj Aziji, ranije poznat kao Anglo-perzijska naftna kompanija, je inicijator ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu.

Medijska dezinformacija

Javno mnijenje, zavarano medijskim prenapuhavanjem, ili šuti ili je ravnodušno i ne zna koji će to biti utjecaji onoga što se čini kao ad hoc „kaznena“ operacija usmjerena na iranska nuklearna postrojenja, a koja je bolja zamjena otvorenom ratu. U tom kontekstu, razarajuće posljedice nuklearnog rata su skrivene ili se jednostavno ne pominju.

"Prava kriza" koja prijeti čovječanstvu, prema medijima i vladama, nije rat, nego globalno zagrijavanje. Mediji će proizvesti krizu gdje iste nema: "Globalni strah" - globalna pandemija H1N1 – dok na drugoj strani, niko se ne čini prestravljenim od mogućnosti američki pokrenutog nuklearnog rata.

Rat protiv Irana predstavljen je javnom mnijenju kao problem, kao i svaki drugi. Taj rat se ne smatra prijetnjom za "Majku Zemlju" kao u slučaju globalnog zagrijavanja. To nije vijest sa naslovnice. Činjenica da napad na Iran može dovesti do eskalacije i potencijalnog oslobađanja "globalnog rata" nije pitanje zabrinutosti.

Kult ubistva i uništenja

Globalna mašina za ubijanje je također ugrožena kultom ubijanja i uništavanja koji prožima holivudske filmove, a da ne pominjemo najvažnije ratne i kriminalne serije na televizijskim kanalima. Ovaj kult ubijanja potvrđuju CIA i Pentagon koji također podržavaju (finansiraju) holivudske produkcije kao instrument ratne propagande:

"Bivši agent CIA-e, Bob Baer, nam je kazao: "Postoji simbioza između CIA i Hollywooda" i otkrio da je bivši direktor CIA-e, George Tenet trenutno "u Hollywoodu, i razgovara sa producentima".

Mašina za ubijanje je raspoređena na globalnom nivou, u okviru jedinstvene vojne komandne strukture. Rutinski je podržavaju institucije vlasti, korporativni mediji i intelektualci Novog Svjetskog Poretka u istraživačkim institutima Washingtona i istraživačkim institutima za strateške studije, kao neosjetan instrument mira i globalnog prosperiteta.

Kultura ubijanja i nasilja postala je ugrađena u ljudsku svijest.

Rat je široko prihvaćen kao dio društvenog procesa: Domovinu treba "braniti" i zaštititi.

U zapadnim demokratijama "legitimno nasilje" i vansudska ubistva uperena protiv "terorista" su podržana, kao neophodan instrument nacionalne sigurnosti.

"Humanitarni rat" podržava i takozvana međunarodna zajednica. Ne osuđuje se kao krivično djelo. Njegovi glavni arhitekti su nagrađeni za doprinos svjetskom miru.

Što se tiče Irana, ono što se odvija je potpuna legitimizacija rata u ime primitivnog pojma globalne sigurnosti.

"Preemptivni" zračni napadi upereni protiv Irana vodiće do eskalacije

Trenutno [2010.] postoje tri odvojena ratna pozorišta u Bliskom Istoku: Irak, Afganistan-Pakistan i Palestina.

Da Iran bude cilj "preemptivnog" vazdušnog napada savezničkih snaga, čitav region, od Istočnog Mediterana do zapadne granice Kine sa Afganistanom i Pakistanom, bi se podigao na noge, što bi nas potencijalno stavilo u scenarij Trećeg svjetskog rata.

Rat će se također proširiti u Liban i Siriju.

Malo je vjerovatno da bi bombardovanje, ako bi se sprovelo, bilo ograničeno na iranske nuklearne objekte kako tvrde službene izjave SAD-NATO-a. Ono što je vjerovatnije jeste da bi zračni napadi prešli i na vojnu i civilnu infrastrukturu, te ciljali transportne sisteme, fabrike i javne zgrade.

Iran, sa procijenjenih deset posto globalnih rezervi nafte i gasa, je treći na listi odmah poslije Saudijske Arabije (25%) i Iraka (11%) u veličini svojih rezervi. U poređenju, SAD posjeduju manje od 2,8% svjetskih rezervi nafte. Rezerve nafte u SAD-u procjenjuju se na manje od 20 milijardi barela. Širi region Bliskog Istoka i Centralne Azije posjeduju naftne rezerve koje su više od trideset puta veće od američkih, što predstavlja više od 60% ukupnih rezervi u svijetu. (Eric Waddell, Bitka za naftu, Global Research - Decembar, 2004).

Od značaja je nedavno otkriće u Iranu druge najveće poznate rezerve prirodnog gasa u Soumaru i Halganu procijenjene na 12,4 triliona kubnih metara.

Ciljanje Irana se ne sastoji samo u vraćanju angloameričke kontrole nad iranskom naftnom i gasnom ekonomijom, uključujući i mrežu gasovoda, već i napadu na prisustvo i utjecaj Kine i Rusije u regionu.

Planirani napad na Iran je dio koordinirane globalne vojne mape puta. To je dio Pentagonovog "dugog rata", ratom za profit, koji je vođen bez granica, projekat svjetske dominacije nizom vojnih operacija.

Vojni planeri SAD-a i NATO-a predviđali su različite scenarije vojne eskalacije. Također su akutno svjesni geopolitičkih implikacija, odnosno činjenice da bi se rat mogao proširiti izvan regije Bliskog Istoka i Centralne Azije. Analizirani su i ekonomski utjecaji na tržište nafte itd.

Iako su Iran, Sirija i Liban prvobitne mete, Kina, Rusija i Sjeverna Koreja, a da ne pominjemo Venecuelu i Kubu, su također predmet američkih prijetnji.

U pitanju je struktura vojnih saveza. Vojno raspoređivanje SAD-NATO-Izraela, uključujući vojne vježbe koje se vode na neposrednim granicama Rusije i Kine, imaju direktnu vezu sa predloženim ratom protiv Irana. Ove prikrivene prijetnje, uključujući njihov vremenski raspored, predstavljaju očigledan nagovještaj bivšim silama u Hladnom ratu da ne intervenišu na bilo koji način koji bi mogao da osujeti američki napad na Iran.




Top