Pripreme za Treći svjetski rat i napad na Iran (II)

Prvio dio ove analize možete pročitati na linku "Pripreme za Treći svjetski rat i napad na Iran (I)"

##

Globalni Rat

Srednjoročni strateški cilj je napad na Iran i neutraliziranje iranskih saveznika, putem agresivne diplomatije. Dugoročni vojni cilj je direktni napad na Kinu i Rusiju.

Iako je Iran neposredna meta, vojno razmještanje nije ograničeno na Bliski Istok i Centralnu Aziju. Formirana je globalna vojna agenda.

Razmještanje koalicionih trupa i naprednih sistema oružja od strane SAD-a, NATO-a i njihovih partnera se dešava istovremeno u svim bitnim svjetskim regionima.

Nedavne akcije američke vojske na obali Sjeverne Koreje, uključujući i vođenje ratnih „igrica“, dio su globalnog obrasca.

Usmjereni prvenstveno protiv Rusije i Kine, vojne vježbe SAD-a, NATO-a i savenika kao i njihovo razmještanje oružja odvija se simultano u glavnim geopolitičkim žarištima:

- Korejski poluotok, Japansko more, Tajvanski zaljev, Južno Kinesko more – prijeti Kini.

- Raspoređivanje Patriot raketa u Poljskoj, Centar za rano upozoravanje u Češkoj Republici -  prijeti Rusiji.

- Razmještanje pomorskih snaga u Bugarskoj i Rumuniji na Crnom moru – prijete Rusiji.

- Razmještanje američkih i NATO trupa u Gruziji.

- Raspoređivanje morskih snaga u Perzijskom zaljevu, uključujući i izraelske podmornice – prijeti Iranu.

Istovremeno Istočni Mediteran, Crno more, Karibi, Centralna Amerika i Andska regija Južne Amerike su oblasti u kojima se sprovodi militarizacija. U Latinskoj Americi i Karibima prijetnje su usmjerene protiv Venecuele i Kube.

Američka vojna pomoć

Odabranim zemljama se daje velika vojna pomoć, uključujući vojni ugovor sa Indijom u iznosu od 5 milijardi dolara, koji ima za cilj izgradnju sposobnosti Indije usmjerene protiv Kine. (Ogromna američko-indijska oružana saradnja koja će suzbiti Kinu, Global Times, 13. jula 2010. godine).

"Prodaja oružja poboljšat će veze između Washingtona i New Delhija, a namjerno ili ne, imat će utjecaj na kinesku moć u regionu". (Ricku Rozoff, Suočavanje sa Kinom i Rusijom: SAD rizikuju vojni sukob s Kinom u Žutom moru , Global Research, 16. juli 2010.)

SAD imaju sporazume o vojnoj saradnji sa brojnim zemljama jugoistočne Azije, uključujući Singapur, Vijetnam i Indoneziju, koji dobijaju vojnu pomoć, kao i učešće u ratnim vježbama pod vodstvom SAD-a na Pacifiku (juli – august, 2010. godine). Ovi sporazumi su dio šireg plana raspoređivanja oružja usmjerenog protiv Narodne Republike Kine. 

Na sličan način ali i sa direktnijom vezom za planirani napad na Iran, SAD naoružava zemlje Zaljeva (Bahrein, Kuvajt, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate) sa kopnenim (Patriot Advanced Capability-3 i Terminal High Altitude Area Defense THAAD) i morskim projektilima (Standard Missile-3 presretačima instaliranim na brodovima razreda Aegis u Perzijskom zaljevu).

Vremenski raspored vojnog skladištenja i raspoređivanja

Ono što je od ključnog značaja u pogledu transfera oružja iz SAD-a u partnerske i savezničke zemlje je sami rok isporuke i raspoređivanja. Pokretanje vojne operacije sponzorirane od strane SAD-a uobičajeno bi se desilo kada se ovi sistemi oružja nađu, efikasno raspoređeni u rukama obučenog osoblja. (npr. Indija).

Ono sa čime se suočavamo je pažljivo koordiniran globalni vojni plan pod kontrolom Pentagona, koji uključuje kombinovane oružane snage više od četrdeset zemalja. Ova globalna multinacionalna vojna sila je daleko najveći zbir naprednih sistema oružja u svjetskoj historiji.

Zauzvrat, SAD i njeni saveznici su uspostavili nove vojne baze u različitim dijelovima svijeta. "Površina Zemlje je struktuirana kao široko bojno polje". 

Jedinstvena komandna struktura SAD-a podijeljena u geografske Ratne komande zasnovana je na strategiji militarizacije na globalnom nivou.  "Američka vojska ima baze u 63 zemlje svijeta. Potpuno nove vojne baze izgrađene su od 11. septembra 2001. godine u sedam zemalja. U cjelini, u svijetu je raspoređeno 255.065 pripadnika američkog vojnog osoblja."

Scenario iz Drugog svjetskog rata

"Oblasti odgovornosti Svjetskih komandanata" definiše Pentagonov globalni vojni plan, koji se sastoji od osvajanja svijeta. Ovo vojno razmještanje se dešava u nekoliko regiona istovremeno pod koordinacijom regionalnih komandi Sjedinjenih Američkih Država, koje uključuju skladištenje američkog oružja od strane američkih snaga i partnerskih zemalja, od kojih su neke bivši neprijatelji, uključujući Vijetnam i Japan.

Sadašnji kontekst karakteriše globalna vojna izgradnja pod kontrolom jedne svjetske supersile, koja koristi svoje brojne saveznike da pokreće regionalne ratove.

U kontrastu, Drugi svjetski rat je bio zbir odvojenih regionalnih ratnih sukoba. S obzirom na komunikacijske tehnologije i sisteme oružja iz 1940-ih, nije postojala strateška koordinacija u realnom vremenu u vojnim akcijama između širokih geografskih područja

Suprotno tome, globalni rat se zasniva na koordiniranom uspostavljanju jedne dominantne vojne sile koja nadgleda akcije svojih saveznika i partnera.

Sa izuzetkom Hirošime i Nagasakija, Drugi svjetski rat karakteriše upotreba konvencionalnog oružja. Planiranje globalnog rata se oslanja na militarizaciju svemira. Da bi se pokrenuo rat protiv Irana, ne bi se samo koristilo nuklearno oružje, već bi se koristio čitav niz novih naprednih sistema oružja, uključujući elektrometrijsko oružje i tehnike modifikacije životne sredine (ENMOD).

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija

Vijeće Sigurnosti UN-a usvojilo je početkom juna četvrti krug snažnih sankcija protiv Islamske Republike Iran, koji uključuju prošireni embargo na oružje kao i "oštrije finansijske kontrole". U gorkoj ironiji, ova rezolucija je donijeta u roku od nekoliko dana nakon što je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih Nacija odbilo da usvoji prijedlog kojim se osuđuje Izrael zbog napada na Gaza Freedom flotilu pomoći u međunarodnim vodama.

I Kina i Rusija, pod pritiskom SAD-a, potvrdili su režim sankcija, na sopstvenu štetu. Njihova odluka unutar UN-a doprinosi slabljenju sopstvenog vojnog saveza, Šangajske organizacije za saradnju (SCO), u kojoj Iran ima status posmatrača. Rezolucija Vijeća sigurnosti zamrzava kinesku i rusku bilateralnu vojnu saradnju i trgovinske sporazume sa Iranom. Ima ozbiljne reperkusije protiv iranskog sistema odbrane, koji djelimično zavisi od ruske tehnologije i stručnosti.

Rezolucija Vijeća sigurnosti daje de facto "zeleno svijetlo za vođenjem preuranjenog rata protiv Irana.

Američka inkvizicija: Izgradnja političkog konsenzusa za rat

Zapadni mediji su zajedničkim snagama brendirali Iran kao prijetnju globalnoj sigurnosti koristeći njegov navodni (nepostojeći) program nuklearnog oružja kao opravdanje. Ponavljajući zvanične izjave, mediji sada zahtjevaju sprovođenje kaznenih bombardovanja usmjerenih protiv Irana kako bi se zaštitio Izrael.

Zapadni mediji udaraju u bubnjeve rata. Svrha je da se prećutno ubaci, kroz ponovljene medijske izvještaje, unutar podsvijesti ljudi, ideja da je iranska prijetnja stvarna i da se Islamska Republika treba "onesposobiti“.

Proces izgradnje konsenzusa za rat je sličan španskoj inkviziciji. Zahtjeva i traži pokoravanje do te mjere da se o tom ratu priča kao o humanitarnoj akciji.

Poznata i dokumentovana, stvarna opasnost globalnoj sigurnosti potiče iz saveza SAD-NATO-Izrael, a realnosti u inkvizitorijalnom okruženju su okrenute naopačke: ratohuškači su posvećeni miru, žrtve rata predstavljene su kao protagonisti rata. Dok se 2006. godine skoro dvije trećine Amerikanaca suprotstavljalo vojnoj akciji protiv Irana, nedavno istraživanje Reuter-Zogby iz februara 2010. godine ukazuje na to da 56% Amerikanaca favorizuje vojnu akciju SAD-NATO protiv Irana.

Izgradnja političkog konsenzusa, zasnovanog na potpunoj laži, ne može se, međutim, oslanjati samo na zvanični položaj onih koji su izvor laži.

Antiratni pokret u SAD-u, koji je djelimično bio infiltriran i modifikovan, zauzeo je slab stav prema Iranu. Antiratni pokret kao takav je podijeljen. Naglasak je bio o ratovima koji su se već desili (Afganistan, Irak) umjesto da se silno suprotstavljaju ratovima koji se pripremaju i koji su trenutno na Pentagonovom stolu. Od inauguracije Obamine administracije, antiratni pokret je izgubio momentum.

Štaviše, oni koji se aktivno suprotstavljaju ratovima u Afganistanu i Iraku, ne moraju nužno da se suprotstavljaju ponašanju "kaznenih bombardovanja" koja se usmjeravaju na Iran, niti da ih kategorizuju kao ratni čin, koji bi mogao biti uvod u Treći svjetski rat.

Obim antiratnih protesta za Iran bio je minimalan u poređenju sa masovnim demonstracijama koje su prethodile bombardovanju i invaziji Iraka 2003. godine.

Prava prijetnja globalnoj sigurnosti potiče iz saveza SAD-NATO-Izrael.

Akcijama protiv Irana se ne protive ni Kina ni Rusija u diplomatskoj areni; te akcije imaju podršku vlada arapskih država koje su integrisane u Mediteranski dijalog sponzoriran od strane NATO-a. Akcije također imaju prećutnu podršku zapadnog javnog mnijenja.

Pozivamo ljude širom Zemlje, Amerike, Zapadne Evrope, Izraela, Turske i širom svijeta da se pokrenu protiv ovog vojnog projekta, protiv svojih vlada koje podržavaju vojnu akciju protiv Irana, protiv medija koji služe kamuflažama razarajućih implikacija rata protiv Irana.

Vojna agenda podržava destruktivni globalni ekonomski sistem usmjeren samo ka profitu, koji osiromašuje velike dijelove svjetske populacije.

Ovaj rat je potpuno ludilo.

Treći svjetski rat je poguban i konačan. Albert Ajnštajn je razumio opasnost nuklearnog rata i izumiranja života na Zemlji, koji je već počeo sa radioaktivnom kontaminacijom koja je nastala uslijed osiromašenog uranijuma. "Ne znam s kojim oružjem će se voditi Treći svjetski rat, ali će se Četvrti svjetski rat boriti štapovima i kamenjem."

Mediji, intelektualci, naučnici i političari, zajedno, osporavaju i prešućuju istinu, odnosno činjenicu da rat koji se vodi nuklearnim bojevim glavama znači uništenje čovječanstva i da je ovaj složen proces postepenog uništenja već započeo.

Kada laž postane istina, nema okretanja unazad.

Kada se rat podrži kao humanitarni poduhvat, pravda i čitav međunarodni pravni sistem su okrenuti naopačke: pacifizam i antiratni pokreti su inkriminisani. Protivljenje ratu postaje krivično djelo.

Laž mora biti pokazana onakvom kakva jeste.

Ona podržava neselektivno ubijanje muškaraca, žena i djece.

Uništava porodice i ljude. Ona uništava posvećenost ljudi prema svojim srodnicima.

Ona spriječava ljude da izraze svoju solidarnost za one koji pate. Ona podržava rat i policijsku državu kao jedine mogućnosti.

Uništava i nacionalizam i internacionalizam.

Prekidanje laži znači prekidanje kriminalnog projekta globalnog uništenja, u kojem je potraga za profitom najvažnija sila.

Ova profitom vođena vojna agenda uništava ljudske vrijednosti i pretvara ljude u nesvjesne zombije.

Preusmjerimo plimu.

Izazovimo ratne zločince na visokim položajima i moćne korporativne grupe lobija koje ih podržavaju.

Prekinimo američku inkviziciju.

Potkopajmo križarske pohode saveza SAD-NATO-Izrael.

Zatvorimo fabrike oružja i vojne baze.

Dovedimo trupe kući.

Pripadnici oružanih snaga treba da odbiju naređenja nadređenih i da ne učestvuju u kriminalnim ratovima.




Top