Nakon neuspjeha u Siriji, sljedeća meta je Hezbollah

Nakon više od sedam godina ratovanja s ciljem zbacivanja sirijskog režima, Hezbollah je sada postao meta. Ali ostaje pitanje: nakon neuspjeha rata iz 2006. godine, šta neprijatelji ove organizacije mogu uraditi da postignu svoj cilj?

Generalni sekretar Hezbollaha, Sayyed Hasan Nasrallah, rekao je u svom posljednjem govoru da je "Hezbollah jači od izraelske vojske". Izrael je odgovorio tako što je pokazao vojnu vježbu Golanske i  7. oklopne brigade, u prisustvu načelnika štaba Gadia Eisenkota, simulirajući rat protiv Hezbollaha. Ova vojna vježba je održana nakon rutinske kopnene vježbe 36. divizije. u svrhu "poboljšanja koordinacije i spremnost u slučaju rata".

U poruci koja ukazuje na to da neće razlikovati civile od militanata, Izrael je izgradio novu bazu za obuku na okupiranoj Golanskoj Visoravni, objekat Snir, da simulira libanska sela. Ova lažna Hezbollahova sela bi trebala biti iste vrste sa kojom bi se izraelski vojnici mogli suočiti u borbenim situacijama ako se naredi invazija na Liban.

Isto tako, Hezbollah je izgradio lažna izraelska sela na libansko-sirijskoj granici za borbenu obuku i pripremu za rat. Sayyed Nasrallah je obećao da će premjestiti bitku izvan Libana i zatražio je od svojih ljudi da se pripremaju za borbu na "neprijateljskom terenu" ako se Hezbollah uvede u rat.

Neprekidne prijetnje Izraela protiv Libana i Hezbollaha nisu ništa novo za Sayyeda Nasrallaha, koji ne daje nepotrebnu težinu ovim stalnim opasnostima. Zapravo, on je obavješten o svim vijestima vezanim za Izrael, Bliski Istok i svjetske događaje, a koje su od interesa za njega. Specijalni tim desetina prevodilaca i medijskih stručnjaka svakodnevno prikuplja sve vijesti iz otvorenih izvora i informiše lidera Hezbollaha, kao i njegove obavještajne službe, postavljene u različitim zemljama, te njegovi privatni kontakti sa saveznicima sa kojima održava bliske veze.

Nije mu nepoznat general-major Yitzhakom Brikom, komesar za prava vojnika izraelske vojske, koji govori o ozbiljnoj krizi u vojsci koja je postala "osrednja organizacija koja pati od preopterećenja i iscrpljenosti".

Brik je rekao da visoki zvaničnici prodaju lažnu sliku (vojske) koja ne odgovara stvarnosti. "Postali smo grupa kukavica. Postoji ozbiljna kriza motivacije među mladim oficirima."

Bivši šef izraelske specijalne službe Nativ, Yaakov Kedmi, rekao je da je "smanjena motivacija za služenje u vojsci. Izraelsko društvo više nije voljno dati privilegije vojsci."

Sayyed Nasrallah nije mislio da njegova organizacija ima vazdušnu premoć nad Izraelom (jer nema, naravno). Hezbollah također ne dobija finansijsku podršku od Irana koja bi parirala onoj pomoći koju Izraelci dobijaju od strane SAD-a, uključujući i "američke snage spremane da umru za Izrael". Sayyed Nasrallah računa na grupu iskusnih mladih ljudi, sa snažnom ideologijom i visokim nivoom obuke, koji ne traže smrt, ali je se i ne plaše. Hezbollahov cilj je da se suprotstavi Izraelu i njegovim saveznicima koji žele da iskorijene tu grupu: samim time, to je pitanje preživljavanja.

Hezbollah je dokazao svoju borbenu sposobnost protiv organizacije ISIL (Daesh) u Libanu i Siriji, kao i protiv al-Kaide i drugih džihadističkih Takfiri grupa. Libanska grupa izgubila je samo jednu bitku tokom posljednjih šest godina rata, i to bitku na brdu el-Eissa u aprilu 2016. godine. Ovaj poraz rezultat je nedostatka koordinacije između savezničkih snaga. Tog dana je vojni plan bio da savezničke snage okupiraju brdo El-Eiss oko grada El-Eiss; sam grad je trebao biti oslobođen od strane Hezbollaha. Saveznici su se povukli sa brda bez obavještavanja snaga koje su bile u gradu. Ovaj nedostatak komunikacije prouzrokovao je smrt 28 pripadnika Hezbollaha čija tijela još uvijek nisu vraćena, i sahranjena su na ratištu.

Međutim, ovaj vojni poraz nije utjecao na performanse grupe, koja je mogla samostalno voditi i gerilske borbe protiv različitih grupa i klasične okršaje rame uz rame sa tradicionalnim vojskama (sirijskom i ruskom). Zajedno sa svojim saveznicima i sirijskom vojskom, Hezbollah je uspio osloboditi teritorije najmanje 14 puta veće od Libana (veličina Sirije je oko 180.000 km2, dok je veličina Libana 10.453 km2).

Hezbollah je dokazao svoju vjernost Siriji, čiji je predsjednik Bashar al-Assad odbacio nedavnu ponudu Saudijske Arabije da obnovi sve što je sedam godina rata uništilo, a da on ostane predsjednik - uz podršku SAD-a pod uslovom da odustane od Palestine i Hezbollaha. Asad je odbio "velikodušnu", ali zatrovanu ponudu - kako je to opisao privatno.

Godine rata naučile su Assada da razlikuje saveznike od zemalja poput Saudijske Arabije, koje su mnogo uložile da ga uklone sa vlasti po cijenu uništavanja njegove zemlje: "Ideološki saveznik (Hezbollah) je bolji od najbogatijih zemalja, jer to je stvarni saveznik koji nas nikada neće napustiti, i nema ambicija u Siriji, ali želi da vidi stabilnost na Levantu i želi spriječiti Takfiri džihadiste - podržane od arapskih i zapadnih zemalja - od stvaranja neuspjele države.", Assad često ponavlja svojim posjetiteljima.

Zaista, Hezbollah je izdao naređenja da evakuiše svoje vojne jedinice iz svih sirijskih gradova i sela, bez izuzetka: nikakve vojne snage Hezbollaha neće ostati u urbanim sredinama. Oni (vojnici) će biti prisutni samo na granicama između dve zemlje.

Hezbollah sada fokusira svoju vojnu pažnju na granicu sa Izraelom, pripremajući se za rat koji može da se desi ili sutra ili nikada.

Pisac koji je povezan sa zapadnim think tankom nedavno je zatražio od Zapada da se "probudi", tvrdeći da se Hezbollah širi u Evropu i trguje drogom kako bi osigurao resurse, jer zapadni pritisak na Teheran prijeti izvorima finansiranja. Mnogi drugi pisci pozivaju na uklanjanje Hezbollaha kao prijetnju Libanu. Ovi članci odražavaju zapadno neznanje o stavu Hezbollaha, njegovom radu, moći, finansiranju i ciljevima.

Hezbollah je jači od libanske vojske i svih libanskih snaga sigurnosti. Ipak, nikada ne bi razmišljao o osvajanju, dominiranju ili na bilo koji drugi način kontrolisanju Libana iz više razloga koji nisu povezani sa njegovim superiornim borbenim sposobnostima.

Grupa je svesna da je Liban multietnička zemlja (sa 18 sekti i religija) i da je "islamska republika" nedostižna jer su njegovi uslovi trenutno nepovoljni. Hezbollah ne želi i zaista ne može da ispuni zahtjeve države niti da donese dobrobit čitavom stanovništvu jer jednostavno nema državne resurse. Grupa nije u poziciji da upravlja zemljom sa malo sredstava, i to pogotovo zemljom koja prima i zavisi od strane (arapske i zapadne) pomoći i bogatstva, zemlje koja ne može sebi dozvoliti da bude izolovana od svijeta, kao što bi to bilo kada bi njom vladao Hezbollah.

Štaviše, Hezbollah se usaglasio sa ministrom unutrašnjih poslova (Sunnijom), političkim neprijateljem i prijateljem svog najvećeg političkog neprijatelja (Saudijskom Arabijom), jer ne želi da bude odgovoran za unutrašnju sigurnost zemlje. Organizacija također ne želi da bude optužena za sektarizam, korupciju ili podmićivanje, niti hapšenje sunitskih džihadista na sektaškoj osnovi.

Hezbollah vjeruje da može nastaviti da postoji na neodređeno vrijeme samo ako lokalno stanovništvo, a posebno šiiti u Libanu, prihvati grupu i u njoj vidi sigurno okruženje za njihov rad. To je ključ: Hezbollahovi militanti, porodice i pristalice čine oko 25% (Šiiti se procjenjuju na preko 30% ukupnih pripadnika sekti i religija u Libanu) libanskog stanovništva.

Od 1945. godine libanska država zanemarila je šiitsku zajednicu koja je decenijama živjela u lošijim uslovima nego stanovnici palestinskih izbjegličkih kampova koji su rasprostranjeni širom Libana. Kada se pojavila prilika da nose oružje i izgrade identitet, zajednica nije oklijevala da je ugrabi.

Izrael je ojačao Hezbollahove razloge za postojanje sa invazijom na Liban 1982. godine. Hezbollah je prvo počeo da se bori protiv Izraela, a zatim da oslobađa libansku teritoriju u drugoj fazi. Zatim je nastavio da podržava "Osovinu Otpora" u Iraku, Siriji i Jemenu. Danas šiitima iz Libana više ne treba Taqiya (prikrivanje svojih uvjerenja, ubjeđenja, ideja, osjećanja, mišljenja i / ili strategije u trenutku neposredne opasnosti) i neće se odreći oružja kada su suočeni sa borbom za njihovo postojanje, suočeni sa domaćim ili međunarodnim opasnostima. Bez obzira na to koliko ozbiljno Izrael i SAD mogu ugroziti šiitske oblasti u Libanu, oni neće predati moć, dostojanstvo niti status koji su postigli u Libanu.

Hezbollah danas zapošljava desetine hiljada šiita - u vojnim i društvenim aktivnostima - koji pozitivno doprinose nestabilnoj libanskoj ekonomiji. Ove desetine hiljada ljudi koji rade u "Hezbollahu" nisu došli u Liban sa druge planete, zemlje ili kontinenta. To su ljudi iz Libana, ljudi iz južnog predgrađa Bejruta, Džubaila, Saida, Tire, Bekaa, Baalbeka, Hermela i svih dijelova države. Stoga, oni koji traže ukidanje Hezbollaha, ustvari zahtijevaju uništavanje unutrašnjeg i značajnog dijela Libanaca.

SAD je dao stotine miliona dolara da bi se suprostavio Hezbollahu u Libanu i da bi iskrivio njegovu sliku, bezuspješno. Lider Al Kaide, Ayman al-Zawahiri, je pitao u pismu poslanom Abu Musabom al-Zarqawiju (koje su presrele američke snage u Iraku, 9. jula 2005. godine) kada je ratovao protiv Šiita umjesto okupacionih snaga u prvim godinama rata u Iraku: Da li je ijedna Islamska država u historiji uspješno eliminisala Šiite?




Top