Zašto imperijalisti iz SAD-a vole haos u Afganistanu

Izgleda paradoksalno da SAD ima namjeru da produži afganistansku krizu. Koštajući Washington trilione dolara državnog duga, neko bi pomislio da planeri u SAD-u žele da obustave rat i smanje svoje ogromne gubitke. Ali čini se da nije tako.

Kao klasični filmski satir iz 1960. godine, Dr. Strangelove i to kako je došao na ideju da "zavoli A-bombu", u američkom vojno-sigurnosnom aparatu postoje elementi kojima laska to što su povezani sa haosom u Afganistanu .

Taj rat je zvanično najduži rat koji su američke snage vodile u inostranstvu, i prevazilazi rat u Vijetnamu (1964-75) za šest godina, i još uvijek traje.

Nakon što je G. W. Bush pokrenuo operaciju u oktobru 2001. godine, rat je sada pod nadzorom trećeg uzastopnog predsjednika. Štaviše, 17-godišnja kampanja vjerovatno neće završiti još nekoliko godina, pogotovo nakon što je predsjednik Donald Trump prošle godine predao Pentagonu potpunu kontrolu nad tim ratom.

Ove sedmice očigledna su bila dva događaja koja pokazuju da moćni elementi unutar američke države imaju veoma različite procjene u vezi sa afganistanskim ratom u poređenju sa običnim građanima.

Prvo je bilo odbacivanje ruske ponude da se SAD pridruže mirovnom samitu zakazanom za sljedeći mjesec. Svrha konferencije u Moskvi je da okupi učesnike u ratu, uključujući i afganistansku vladu predsjednika Ashrafa Ghania, podržanu od strane SAD-a, kao i talibanske militante koji se bore protiv američke vojne okupacije.

Washington i njihova surogantna administracija u Kabulu rekli su da neće učestvovati jer bi, po njihovom mišljenju, takav dijalog bio beskoristan.

Odbijanje SAD-a da prisustvuje moskovskom događaju, nakon što je prethodno pokazan očigledan interes, izazvao je ljut odgovor Rusije. Rusko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je da "odbijanje da prisustvuje sastanku u Moskvi o Afganistanu pokazuje da Washington nema interes za pokretanje mirovnog procesa."

Neko bi posumnjao da je američko oklijevanje dijelom razlog toga što Washington ne želi da Moskvi pridaje bilo kakvo dodatno međunarodno priznanje osim uspješne vojne intervencije u Siriji i ruske vodeće uloge u posredovanju za mir na Bliskom Istoku.

Izgleda i nelogično to da je nedavno afganistanska administracija podržana od strane SAD-a ponudila da uvede prekid vatre sa Talibanima kako bi se obilježio muslimanski praznik Eid al-Arafata. Ako predsednik Ghani može smatrati pogodnim da jednostrano pozove na primirje sa militantima, zašto je toliko neprihvatljivo da sjedne s njima u Moskvi?

Još jedan, mnogo gori, razvoj događaja je i izjava ruskog ministarstva vanjskih poslova da je Rusija upratila ogromne pošiljke oružja koje su poslane militantima u sjevernim djelovima Afganistana. Ministarstvo vanjskih poslova saopštilo je da su oružje dostavili neidentifikovani vojni helikopteri.

Štaviše, helikopteri su očigledno dobili odobrenje za letenje od strane američkih vojnih snaga i njihovih kolega u afganistanskoj nacionalnoj vojsci. Zaključak može biti samo jedan: Pentagon ili CIA krišom naoružavaju pobunjenike protiv kojih se ustvari bore. Ovo nije prvi put da je rusko ministarstvo vanjskih poslova prijavilo takvu tajnu trgovinu oružjem američkih snaga u Afganistanu.

Slične spletke koje uključuju američku vojsku sa terorističkim grupama u Siriji su također dokumentovane.

Podsjetimo se i na intervju koji je krajem prošle godine dao bivši predsjednik Afganistana, Hamid Karzai, koji je kategorički rekao da su američki vojni komandanti odgovorni za njegovanje terorističkih mreža islamske države (IS, ISIL ili Daesh) u svojoj zemlji. Izgleda da su ove grupe odvojene od talibanskih frakcija.

Ironično, američki komandanti su nedavno optužili Rusiju da isporučuje oružje talibanskim borcima. I Moskva i talibani su odbacili ikakvu vezu.

Takve tvrdnje Washingtona izgledaju vjerovatnije kao pokušaj Pentagona da zamuti vode vlastitog saučesništva u naoružavanju ilegalnih militantnih grupa u Afganistanu.

Pitanje je: zašto bi američke snage željele da pomognu i podrže militanate i produže rat na koji su američki porezni obveznici dali milijarde dolara? Zašto bi Washington propustio priliku da učestvuje na samitu održanom u Moskvi zakazanom za 4. septembar, a koji ima za cilj mirno rješavanje sukoba?

Ukratko, kakvi su interesi Sjedinjenih Država u produžavanju ovog užasnog rata?

Iako je okupacija Afganistana od strane američkih trupa teška za američku nacionalnu ekonomiju i građane - poreske obveznike – a koja ima udio i do 5 triliona dolara u ukupnom opterećenju duga od 21 trilion dolara - moramo imati na umu da je za proizvođače oružja rat dobar. On zaokuplja vojno-industrijski kompleks super profitabilnim poslovima. Kompanije poput Lockheed Martina i Raytheona, koje su među najjačim lobistima u Kongresu, koriste hladnu racionalnu logiku i ne bi željeli da ovaj rat prestane. Ikad. Njihovi korporativni interesi se u velikoj mjeri razlikuju od običnih građana SAD-a i vojnika na terenu. Pa šta ako nacionalni dug iznosi 21 trilion dolara kada rukovodstvo i akcionari kompanija za oružje imaju mega profit?

Također je dobro dokumentovano da CIA zavisi od bezakonja u Afganistanu da bi vodila biznis sa drogom vrijedan nekoliko triliona dolara. Kao i kod zloglasnog zlatnog trougla u jugoistočnoj Aziji tokom rata u Vijetnamu, CIA koristi globalnu trgovinu narkoticima kao način da finansira svoje "crne operacije" u drugim dijelovima svijeta, finansijama koje su sakrivana od političkih nalogodavaca u Kongresu.

Treći podsticaj američkim imperijalistima da zadrže Afganistan u previranju jeste to što omogućava SAD-u da mobiliše i naoruža vojske proxya u cilju zaustavljanja Rusije i Irana. Afganistan ima granicu sa Iranom na zapadu i to je glavna zemlja u južnom krilu Rusije. Za SAD, imajući bazu za militante sa kojima može prodrijeti i destabilizovati Iran ili Rusiju je strateška prednost, a nikako trošak. Posebno sada imajući u vidu da su Iran i Rusija uspjeli protjerati džihadističke baze pod kontrolom SAD-a u Siriji.

Zapravo, Rusija je eksplicitno izrazila zabrinutost da ovakav Afganistan predstavlja direktnu sigurnosnu prijetnju njenim nacionalnim interesima.

Dakle, da, logično je priznati da je Afganistan katastrofa i za građane SAD-a, kao i za milione Afganistanaca koji su izgubili svoje najmilije, domove, radna mjesta i sredstva za život, samo da bi nastavili život u sve težem siromaštvu.

Međutim, postoje moćni američki interesi koji gledaju na patnju i nesreću Afganistana kao unosan, strateški poduhvat koji se mora nastaviti.

Afganistan može biti zastrašujuća močvara patnje. Ali, to je močvara koja istovremeno stvara ogromne prednosti za nekolicinu moćnika koji nadgledaju američke imperijalističke interese. To dovodi do toga da je tragedija u zemlji još otežana. Nažalost, namjera nije zaustaviti rat, već ga nastaviti.




Top