Iranska valuta na udaru međunarodne bankarske elite

Šta se dešava sa iranskim rialom? Krajem augusta 2018. godine, rialom se trgovalo sa 44.000 u odnosu na 1 američki dolar – što je najniža vrijednost ikada, u poređenju sa 32.000 naspram 1 dolar, kada je Trump preuzeo dužnost i zakleo se da će ugasiti nuklearni sporazum u januaru 2017. godine.

Ekonomisti slobodnog tržišta će vam reći da valutne vrijednosti striktno osciliraju u skladu sa zakonima ponude i potražnje. Oni će insistirati na tome da je vrijednost riala niska, jer je danas puno manje potražnja nego prije dvije godine. I oni će vam reći da je potražnja za rialom opala zbog povlačenja zapadnih investicija iz Irana u jeku Trumpovih prijetnji i sankcija. Prije dvije godine, zapadne kompanije, predviđajući miran period nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma, počele su pumpati novac u Teheran, čime su razmjenjivale druge valute za rial. Danas ih povlače iz Irana.

Trumpove sankcije su također dovele do krize u iranskom naftnom sektoru. Prema stranici spglobal.com, iranski izvoz sirove nafte je pao sa 2,3 miliona barela dnevno u julu na 1,7 miliona barela dnevno u prvoj polovini augusta. Slabljenje izvoza nafte znači manji ulaz stranih valuta u Iran, što zauzvrat pomjera valutnu jednačinu na štetu riala. Prijetnje Trumpa i Boltona da "svedu izvoz iranske nafte na nulu" također znači dodatni teret na buduću vrijednost riala, odnosno povećavajući mogućnost da će iranska zarada nastaviti da pada, što stvara ciklus straha koji tjera ljude što dalje od riala. To bi bilo tačno čak i ako iranski izvoz nafte, ustvari, ne padne na nulu, što je veoma vjerovatno. Iran kaže da će zatvoriti naftni saobraćaj u Perzijskom zaljevu ako Trump i Bolton uspiju da izvrše svoju prijetnju, što bi moglo natjerati razne globalne aktere, uključujući i Kinu, da osiguraju nesmetan iranski izvoz nafte.

Anti-iranski ideolozi, koji su uglavnom neoliberalni ljubitelji slobodnog tržišta, generalno prihvataju gore navedenu analizu. Ali također ubacuju optužbe za korupciju, nepotizam, neefikasnost i tako dalje, u pokušaju da okrive iransko rukovodstvo zbog nedavnih problema vezanih sa rialom.

Postoji izvjesna istina u svim ovim analizama (izuzev implikacije anti-iranskih propagandista da je korupcija u Iranu krivica političkog vodstva, kada u stvarnosti Iran uživa najmanje korumpirano visoko rukovodstvo od bilo koje druge nacije na svijetu). Ali analiza slobodnog tržišta nije primijetila šumu od drveća. Pritisci koji guraju iransku valutu nisu kumulativni rezultat slobodnih ekonomskih aktera koji se bave sopstvenim individualnim interesima. Rial je žrtva predumišljenog ekonomskog rata i  agresije. Da bismo shvatili stvarnu situaciju, moramo ispitati veći historijski kontekst valutnih ratova.

Valute nisu neutralna sredstva razmjene, kako ekonomisti na slobodnom tržištu to uče. Umjesto toga, one su politizovani, oružani instrumenti moći. Drugim riječima: valute se izdaju i manipulišu tako da maksimiziraju bogatstvo i moć onih koji ih izdaju i njima manipulišu. A printanje valute je vrhunsko oružje, najvišeg strateškog nivoa. Kao što je Mayer Amschel Rothschild navodno rekao: "Dozvoli mi da izdam i kontrolišem novac nacije i ne brinem se ko pravi njene zakone!"

Sadašnji ekonomski rat protiv Irana vode oni koji printaju i kontrolišu novac zapadnih naroda. Ko su oni? Kukavice bogatih bankarskih porodica koje su nesrazmjerno jevrejske po etničkoj pripadnosti, a cionističke po ideologiji. Njihov štab je Međunarodna banka u Bazelu, Švicarska. Kroz složen sistem podružnica, fiktivnih kompanija i drugih trikova ove porodice dominiraju centralnim bankama većine zemalja svijeta - uključujući Federalne rezerve New Yorka, najvećeg aktera u američkom sistemu Federalnih rezervi.

Ovi "Money Masters" (naslov odličnog dokumentarnog filma na ovu temu) stvaraju valutu iz ničega tako što je stavljaju u opticaj, a njenu vrijednost baziraju na fiktivnoj potražnji. S obzirom na to da je matematički nemoguće otplatiti glavnicu i kamatu, sve više novca mora biti stvoreno na isti način kako bi se održao sistem. Rezultat je kancerogena Ponzi šema s ciljem porobljavanja svjetske populacije.

John Perkins, u Confessions of Economic Hit Man, opisuje kako sistem funkcioniše u praksi. On objašnjava da zapadna bankarska elita namjerno potapa ciljane zemlje kreditima za koje se zna da su neotplativi. Time ih guraju u dužničko ropstvo, prisiljavajući ih da bankarima predaju sve više i više radne snage i resursa.

„Svakodnevno me proganja ono što sam učinio kao ekonomski ubica (Economic Hitman). Proganjaju me laži koje sam tada rekao o Svjetskoj banci. Proganja me način na koji smo ta banka, njene sestrinske organizacije i ja osnažili američke korporacije da šire svoje kancerogene pipke po našoj planeti. Proganjaju me svi novci dati liderima siromašnih zemalja, zajedno sa ucjenama i prijetnjama da ako se odupru, ako odbiju da prihvate kredite kojim porobljavaju svoje zemlje, CIA-a šakali bi ih svrgnuli ili ubili. Ponekad se probudim sa užasnim slikama u glavi, slikama države, mojih prijatelja, koji su umirali od nasilne smrti jer su odbili da izdaju svoj narod. Kao Šekspirov Macbeth, pokušavam da operem krv sa ruku.“

Često se zanemaruje da je međunarodna bankarska elita dominantna sila iza vojno-industrijskog kompleksa - i glavni planer, podstrekač i profiter svih ratova. To je zato što ratovi primoravaju vlade da pozajmljuju neotplative količine novca po visokoj kamati. Tako čak i najmoćnije zemlje na svijetu, uključujući današnjeg potencijalnog globalnog hegemona, SAD, uvijek "gube" ratove, dok bankari uvijek pobjeđuju, bez obzira na ishod na bojnom polju.

Današnji valutni rat protiv Irana se ne vodi zbog zabrinutosti oko nepostojećeg nuklearnog oružja Teherana. Ne odnosi se ni na iransku moć u regionu. Glavni faktor iza valutnog rata Anglo-cionističkog carstva protiv Irana je prijetnja koju Iran predstavlja za međunarodnu bankarsku elitu.

Elita se sladi svojim kriminalnim bazama u kolonizovanoj Palestini i svojoj dominaciji nad Perzijskim zaljevom. Islamski Iran želi da oslobodi Palestinu i pomogne ljudima muslimanskog istoka da povrate kontrolu nad sopstvenim izvorima energije. Ovi dugoročni ciljevi su integralni za identitet Islamske Republike. Nije ni čudo što kukavice žele da ponište islamsku revoluciju - bilo to kroz sporo mrcvarenje, kako je namjeravao Obamin režim, ili pod Trumpovim pritiskom.

Pored očuvanja "Izraela" i "Saudijske" Arabije, bankarska elita želi ponovo porobiti iranski narod i povratiti dugoročnu kontrolu iranskih energetskih resursa i radne snage. To bi se uradilo kroz neoliberalne "reforme" - otvaranje Irana ka dužničkom ropstvu - koje obično prate operacije promjene režima.

Gospodari novca imaju razne načine za postavljanje i manipulaciju valutnim tržištima. Neki, poput sankcija, su otvoreni. Drugi - kao što je naređeno Saudijcima da pumpaju više nafte kako bi oborili cijenu i izvršili pritisak na Iran, Rusiju i Venecuelu - su prikriveni ali lahko prepoznatljivi. I konačno, postoje složene i neprozirne mahinacije takvih manipulacija kao što je Plunge Protection Team, koji namješta tržišta u ime svjetskih vlada i velikih bankara koji ih posjeduju koristeći takve tajne i nezakonite tehnike kao falsifikovanje, insajdersko trgovanje i druge varijante prevara.

Tako se islamski Iran suočava sa strašnom borbom za opstanak protiv najjačih i najgadnijih lihvara u historiji. Sadašnji napad na iranski rial (i druge valute) je samo jedna od faza te dugoročne borbe.




Top