Korištenje dolara kao oružja udaljava sve od američke valute

Donald Trump je za nešto više od dvije godine napustio Trans-pacifičko partnerstvo (TPP), odbacio je Sporazum o transatlantskoj trgovini (TTIP), povukao SAD iz sporazuma o klimatskim promjenama u Parizu i jednostrano otkazao američko učešće u iranskom nuklearnom sporazumu poznatom kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA).

Neke od ovih odluka nesumnjivo su dobile popularnu podršku daleko od američke obale. Napuštanje trans-pacifičkog partnerstva (TPP), od strane SAD-a, je pozdravila Narodna Republika Kina. Tokom predsjednika Obame, Xi Jinping je snažno protestovao zbog isključenja Pekinga iz TPP-a. U slučaju TTIP-a, europski saveznici su u većini slučajeva bili snažno protiv ugovora, jer bi evropske multinacionalne kompanije bile podvrgnute sankcijama i novčanim kaznama od američkih vlasti.

Sporazumu o klimatskim promjenama, koji stavlja važne granice na CO2 emisije kao i propise koji regulišu zagađenje, snažno su se oduprli američki energetski giganti. Povlačenje iz pariškog sporazuma zadovoljilo je znatan dio Trumpovih donatora. Konačno, napuštanje JCPOA pohvalili su Rijad i Tel Aviv, dva suštinska partnera u Trumpovim domaćim i stranim strategijama.

Posmatrajući posljedice ovih političkih izbora u mjesecima poslije, lahko je vidjeti kako je svijet reagovao na manje ili više sličan način, ignorišući Sjedinjene Države i naglašavajući saradnju među sobom. TTP, sa svojim sporazumima između 11 zemalja, zadržao se bez Washingtona. Razvoj odnosa između ASEANA i Kine se nastavlja bez učešća Washingtona. Iako je TTIP prekinut, sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum (CETA) je u konačnoj fazi odobravanja, a vodi se između Kanade i EU koji zaobilaze američki TTIP. Iranski ugovor ostaje na snazi ​​uprkos kukavičkom povlačenju Washingtona, a pet zemalja koje preostaju u iranskom nuklearnom sporazumu imaju svaku namjeru da poštuju JCPOA, o čemu je već pregovarano nekoliko godina.

Pored povlačenja iz gore navedenih ugovora, Washington je započeo ozbiljan trgovinski rat i nametnuo tarife za saveznike i neprijatelje. Od Rusije do EU, kao i Kine, Južne Koreje, Japana i Turske, svi se suočavaju sa odlukom bez presedana da primjenjuju tarife za trgovinu. U Trumpovom umu, to je jedini način za balansiranje trgovinskog deficita koji je sada dostigao više od 500 milijardi dolara.

Pored razrušenih ugovora i nametanja tarifa, Trump je snažno kritikovao neke stubove liberalnog poretka koji su postavljeni nakon Drugog svjetskog rata, kao što su NATO i američki saveznici. Sugestija da je NATO možda zastarjela ideja pogodio je evropske glavne gradove u srž, čak iako to Rusija možda vidi kao signaliziranje perspektive pozitivnijih odnosa sa Sjedinjenim Državama. Kasnije je bilo shvaćeno da je Trumpova strategija bila da se pred svojim biračima predstavi opipljivim dostignućima, u ovom slučaju, značajnim povećanjem vojnih troškova od strane NATO zemalja u Evropi. Trump želi da se za odbranu potroši 2% BDP-a, a vođe NATO-a sada pristaju na povećane izdatke za vojsku.

Konačno, razarajući udarac je došao napuštanjem iranskog nuklearnog sporazuma, stvarajući značajne tenzije sa evropskim saveznicima. Washington je odlučio da uvede sankcije za kompanije koje posluju sa Teheranom od novembra 2018. godine. EU je odmah usvojila zakon kojim će EU kompanije zaštititi od američkih kazni, ali se čini da su mnoge francuske i njemačke kompanije već napustile svoje projekte u Iranu.

Trump je čak počeo direktno naređivati dugogodišnjim saveznicima, čime je najprije kritikovao Theresu May u Velikoj Britaniji zbog sporosti Brexita, zatim Erdoganovu Tursku zbog kupovine sistema S-400, kao i zatvaranje američkog pastora (optužen da je učestvovao u pokušaju državnog udara u 2016. godini) i dajući zeleno svjetlo Saudijskoj Arabiji za komercijalni i politički rat sa Katarom, bliskim saveznikom Turske.

U ovom neizvjesnom i nevjerovatnom okruženju, najbolji prijatelji Donalda Trumpa su Izrael i Saudijska Arabija, a italijanska vlada mu nudi prijateljstvo unutar Europe, jer je jedina velika evropska zemlja koja se ne protivi Donaldu. Italijanska vlada namjerava da se predstavi u suprotnosti sa Francuskom i Njemačkom, pokušavajući utjecati na evropske odluke. Tek ćemo da vidimo koliko je ovaj politički put validan, naročito u svjetlu onoga što će Trump tražiti od Contea u zamjenu za političku podršku, posebno u pogledu Libije i raznih trgovinskih i tarifnih pitanja.

Izgleda da Trump već skoro 24 mjeseca svog predsjedništva pokušava iznijeti svoju političku strategiju. Neokonzervativci, nakon 9/11, su iskoristili vojnu silu u Iraku i Afganistanu, bez moći koja je mogla da stane na njihov put. Sa Obamom, strategija je stavljena u funkciju pod sloganom demokratije i ljudskih prava, koristeći suptilnija sredstva za donošenje promjene režima, kao što su revolucionarne boje. Čini se da se ova opšta strategija nastavlja sa Trumpom, putem sredstava koja su mu trenutno na raspolaganju. Vojni planeri SAD-a danas moraju da se suoče sa efikasnom vojnom silom koja nastavlja da im otežava posao, jer je Moskva vratila Krim u okvir Ruske Federacije te je intervenisala u Siriji kako bi podržala legitimnu vladu.

Izgleda da je Trump shvatio poruku iz Pekinga i Moskve o nepovredivosti njihove teritorije, njihovih sfera utjecaja i njihovog suvereniteta. Iz tog razloga izgleda da se agresija Washingtona više fokusira na ekonomsku arenu. Trump je naoružavao dolar i koristio ga protiv saveznika i neprijatelja, kako bi izvukao korist za Sjedinjene Države. Ono što sadašnja administracija namjerava da uradi je da upotrebi status dolara (rezervnu valutu i sredstvo za trgovinu naftom) kao oružje protiv protivnika i saveznika. To je bolan tretman za one koji ga primaju, s obzirom da se globalna ekonomija vrti oko Washingtona i dolara.

Sposobnost spriječavanja evropskih kompanija da posluju u Iranu potiče od statusa petrodolara. Washington zabranjuje inostranim bankama da rade sa iranskim bankama, efikasno blokirajući protok američkih dolara u zemlju. Ovo dolazi uz isključivanje iz SWIFT bankarske mreže.

Da bi se shvatile posljedice ovih akcija, važno je primijetiti kako su predsjednici prije Trumpa radili na promoviranju američkog imperijalizma. Kao što je navedeno, nakon ratova u Iraku i Afganistanu, nekoliko zemalja je počelo da predviđa i planira scenarije američke agresije. Savezništva su ojačana (Pakistan sa Kinom, Indija sa Rusijom, Katar sa Turskom, Iran sa Rusijom i Kinom, Iran sa Rusijom i Turskom), mnoga pitanja se polahko rješavaju (Indija i Pakistan, Južna Koreja i Sjeverna Koreja) i mnoge zemlje preferiraju kupovinu oružja iz Rusije i Kine kako bi oslabili američki imperijalizam.

Metodologija obojene revolucije, s obzirom na zaštitu koju sada nude Rusija, Iran i slični, došla je na mjesto direktne vojne intervencije (kao što se dogodilo u Iraku i Afganistanu) na drugim mjestima (Libija, Ukrajina i Sirija). Poslije ratova 2002. i 2003. godine u Iraku i Afganistanu, Kina, Rusija i Iran su napravili crvenu liniju u pogledu intervencionizma Washingtona. Efikasnost obojenih revolucija je smanjena kada su Rusi, Kinezi i Iranci počeli protjerivati ​​razne NVO koje su finansirali Soroš i drugi globalni finansijeri kako bi došli do promjene režima pod izgovorom demokratije i ljudskih prava.

Plan političkog establišmenta u Washingtonu zasniva se na vojnoj moći koja je sada inferiorna u ofanzivnoj sposobnosti u odnosu na kinesko-rusko-iransku stranu, osiguravajući stratešku nezavisnost Euroazije i njenih partnera (Turska, Indija, Katar, Pakistan, Liban, Sirija, Libija, Egipat, Filipini, itd.). Što se tiče obojenih revolucija, spletke su sada otkrivene, a zemlje na prijemu takvih napada sada ih prepoznaju i brzo postupaju kako bi ih spriječile, kao što se dogodilo u Hong Kongu 2014. godine.

Izgleda da je Donald Trump pribavio jedino oružje koje mu je ostalo na raspolaganju, a to je ekonomska moć američkog dolara, pružajući mu mogućnost da oblikuje događaje. To je strategija sa kratkoročnim koristima, a koja je ujedno negativna i po Washington. Zaista, jedini način za suzbijanje finansijske dominacije u SAD-u je mijenjanje američkog dolara za druge valute. Ekonomska moć Washingtona potiče od svjetske upotrebe i cirkulacije dolara. Očigledno je, onda, da će Trumpova odluka da koristi američki dolar kao oružje koštati njegovu zemlju u budućnosti, a dolar kao takav će vjerovatno izgubiti svoju ulogu rezervne valute. Kao što je historija pokazala, kad god je rezervna valuta izgubila svoj status, carstvo koje je zavisilo od tog statusa rezervne valute išlo je u propast zajedno s njom. To se desilo sa Francuskom i Britanijom, a vjerovatno će se dogoditi i sa Sjedinjenim Državama.

Ako S-400 predstavlja srednji prst Washingtonu u vojnom smislu, negirajući američku zračnu dominaciju, de-dolarizacija je očigledan odgovor Trumpovom korištenju američkog dolara kao oružja koje se koristi protiv prijatelja i neprijatelja.

Ova ranjivost je poziv za buđenje američkih saveznika, koji su napunili svoje džepove i državne kase sa američkim dolarima sa nultom kamatnom stopom. Samo pogledajte situaciju u Turskoj, sa skoro 100 milijardi dolara vanjskog duga. Ankara pati od pretjerane dolarizacije svoje ekonomije. Zbog toga je i dalje podložna napadu Trumpa u američkim dolarima, a da je Katar nije spasio sa ulaganjem od 15 milijardi dolara, turska lira ne bi mogla više da se odupre. Opasnost od ekonomskog kolapsa je stvarna, po istoj liniji koja je primijenjena u Aziji krajem devedesetih godina, kroz razorne napade na valute. Nasuprot tome, Moskva ima nizak javni dug i samo 13 milijardi vrijednosti u stranoj denominiranoj valuti, te nastavlja da dedolarizuje svoju ekonomiju.

Trump je indirektno pokrenuo veoma potrebno globalno rebalansiranje. Umanjenje američke snage će se desiti prije svega kroz temeljnu promjenu na globalnom ekonomskom nivou. Dok god je Washington slobodan da štampa novac, povećava dug, razmjenjuje dolar za stvarnu robu i ostane partner ostatku svijeta koji nastavlja da kupuje američke riznice umjesto zlata kao sigurnog utočišta, Trump će slobodno koristiti dolar kao bejzbol palicu sa kojim može da udari i prijatelje i protivnike direktno u glavu.

Potencijalna upotreba američkog dolara kao bejzbol palice bila je evidentna više od jedne decenije za Ruse, Kineze i Irance. Iz tog razloga, već godinama razmjenjuju svoje dolare za druge valute. Sjedinjene Države, kao propadajuće carstvo, je reagovalo, koristeći sva oružja koja su na raspolaganju da pokuša da osujeti nestajanje svog statuse jedine supersile na svijetu. Sada je red na američkim saveznicima da se odreknu dolara, shvatajući da je stvarni suverenitet osiguran ekonomskim suverenitetom.




Top