Da li su sankcije nagovještaj kraja hegemonije dolara

Gdje god pogledate, na snazi su neke sankcije. Ponajviše finansijske prirode -  porezi, tarife, vize, zabrane putovanja - oduzimanje imovine, zabrane i ograničenja uvoza i izvoza; kao i kažnjavanje onih koji ne poštuju sankcije koje je Trump  nametnuo prijateljima svojih neprijatelja. Apsurdnost se čini beskrajna i stalno rastuća - eksponencijalno, kao da je postojao rok za kolaps svijeta. Izgleda kao posljednji napor da se uništi međunarodna trgovina u korist - čega? – Napraviti Ameriku ponovo velikom? - Pripremiti se za nadolazeće izbore u SAD-u? - Okupiti ljude iza iluzije? - Ili čega već?

Sve izgleda proizvoljno i destruktivno. Sve je naravno potpuno nezakonito po bilo kom međunarodnom pravu zaboravimo zakon, kojeg svejedno ne poštuje carstvo niti njegovi vazali, po bilo kojem ljudskom moralnom standardu. Sankcije su destruktivne. Oni se miješaju u suverenitet drugih zemalja. Nameću se da bi kažnjavali zemlje, nacije koje odbijaju pokleknuti pred svjetskom diktaturom.

Izgleda da svi prihvataju ovaj novi ekonomski rat kao novu normalnost. Niko ne prigovara. I Ujedinjene Nacije, tijelo stvoreno da održi mir, da zaštiti našu zemlju od drugih ratova, da podrži ljudska prava – i to tijelo je tiho - iz straha? Iz straha da bi moglo biti "sankcionisano" u zaborav od strane umirućeg carstva? - Zašto ogromna većina zemalja - često je odnos 191 naprema 2 (Izrael i SAD) – ne zaustave kriminalce?

Pogledajte slučaj Turske - iznenadne tarife na aluminijum (20%) i čelik (50%) koje je nametnuo Trump, plus napadi na tursku valutu, donijele su 40% pada vrijednosti turske lira i to samo zato što Erdogan ne oslobađa američkog pastora Andrija Brunsona, koji se u Turskoj suočava sa 35 godina zatvora zbog "terorizma i špijunaže". Sud u Izmiru je upravo odbio još jedan zahtjev SAD-a za pomilovanje, međutim, promijenio je zatvorsku kaznu u kućni pritvor zbog zdravstvenih razloga. Široko je rasprostranjeno uvjerenje da je navodni 23-godišnji "misionarski rad" gospodina Brunsona samo izgovor za špijunažu.

Predsjednik Erdogan upravo je izjavio da će tražiti nove prijatelje, uključujući i nove trgovinske partnere na istoku - Rusiju, Kinu, Iran, Ukrajinu, čak i neizbježnu EU, te da njegova zemlja planira izdavanje obveznica u protivrijednosti kineskog Yuana za diverzifikaciju turske ekonomije, i to prije svega monetarnih rezervi, što će značiti postepeno udaljavanje od dolarske hegemonije.

Tražeći nove prijatelje, Turska bi mogla naći i novi vojni savez. Da li Turska planira izlaz iz NATO-a? Da li bi Turskoj bilo "dozvoljeno" napustiti NATO s obzirom na svoju stratešku pomorsku i kopnenu poziciju između istoka i zapada? - Turska zna da vojni saveznici koji je kažnjavaju za njena unutrašnja pitanja - predstavlja katastrofu za budućnost. Zašto nastaviti nuditi svoju zemlju NATO-u, čiji je jedini cilj uništiti istok – taj isti istok koji nije samo u Turskoj, nego u budućnosti svijeta? Turska se već približava SCO-u (Šangajska organizacija za saradnju) i može ustvari pristupiti toj organizaciji u doglednoj budućnosti. To bi mogao biti kraj turskog učešća u NATO savezu.

Šta kada bi Iran, Venecuela, Rusija, Kina - i još mnogo drugih zemalja koje nisu spremne da se poklone carstvu - zatvorile sve one špijune ugrađene u američke ambasade ili kamuflirane u nacionalne (finansijske) institucije tih država, koji djeluju kao petokolonaši, podrivajući nacionalne i ekonomske politike njihovih zemalja domaćina? - Cijeli gradovi novih zatvora bi morali biti izgrađeni da bi se smjestila vojska imperijalnih kriminalaca.

Zamislite Rusiju – još više sankcija je upravo uvedeno zbog navodnih i potpuno neprovjerenih (naprotiv: pobijenih) tvrdnji ruskog trovanja četiri državljana Britanije sa otrovom Novichok. Ovo je totalna farsa, flagrantna laž, koja je postala tako smiješna da većina ljudi koji razmišljaju, čak i u Velikoj Britaniji, pronalaze u njoj humor. Ipak, Trump i njegovi podanici u Evropi i mnogim dijelovima svijeta vjeruju ovoj laži - i to iz straha da i sami ne budu sankcionisani, oni također sankcionišu Rusiju. Šta postaje svijet? - Hitlerov propagandni ministar, Joseph Goebbels, bio bi ponosan na činjenicu da ih je naučio jednu stvar:   "Dozvolite mi da kontrolišem medije i pretvorit ću bilo koju naciju u stado svinja". To je ono što smo postali - stado svinja.

Trump: De-Globalizator?

Srećom, i Rusija se transformirala iz ekonomije pod kontrolom zapadnjačkih država u suverenu privredu tako da je takve sankcije uopšte i ne bole. Te sankcije služe Trumpu i njegovim prijateljima kao propaganda – šou u kojem govori "Mi smo i dalje najveći!".

Venecuelu pokušavaju ukopati sankcijama, i to bukvalno, iz inostranstva (Miami i Bogota) putem Tvitera izazvati manipulacije njene nacionalne valute, Bolivar, uzrokujući astronomsku inflaciju - konstantne uspone i padove vrijednosti domaće valute, dovodeći nacionalnu privredu do bukvalnog zastoja. Uvezena hrana, farmaceutski proizvodi i druga roba se preusmjeravaju na granicama i drugim ulaznim tačkama, tako da nikada neće završiti na policama u supermarketu, već se švercaju u Kolumbiju, gdje se ova roba prodaje po manipuliranim kursevima za dolar, građanima Venecuele i Kolumbije. Ove mafijaške bande finansiraju NED i druge slične nevladine organizacije State Departmenta, obučene od strane američkih tajnih službi, bilo unutar ili van Venecuele. Kada se infiltriraju u Venecuelu - otvoreno ili prikriveno - oni teže bojkotiranju lokalne privrede iznutra, širenju nasilja i postaju petokolonaši, prvenstveno sabotirajući finansijski sistem.

Venecuela se bori da izađe iz pakla u kojem ljudi pate, izbacujući dolar iz ekonomije, a dijelom kroz novu kripto valutu, Petro, zasnovanu na ogromnim rezervama nafte u Venecueli, a također i preko novog Bolivara - u nadi da će zaustaviti inflaciju. Ovaj scenario podsjeća toliko na Čile 1973. godine, kada je Henri Kisindžer bio sekretar za vanjske poslove (1973-1977) i pokrenuo državni udar uz pomoć CIA-e, "sakrivajući" hranu i drugu robu sa čileanskog tržišta, te ubivši legitimno izabranog predsednika Allendea, dovodeći Avgusta Pinocheta, strašnog ubicu i despota, na vlast. Vojna diktatura dovela je do smrti i nestanka desetina hiljada ljudi i trajala je do 1990. godine. Potlačivanje Venecuele moglo bi, međutim, biti veoma teško. Na kraju krajeva, Venecuela ima 19 godina revolucionarnog iskustva Chavista - i jak osjećaj otpora.

Iran pada u sličnu sudbinu. Bez ikakvog razloga, Trump se ne slaže sa tzv. Nuklearnim sporazumom, koji je potpisan u Beču 14. jula 2015. godine, nakon gotovo deset godina pregovora. Sada - naravno, pod vodstvom glavnog cioniste Netanjahua – Iranu su nametnute nove i "najteže ikad" sankcije, koje obaraju vrijednost iranske valute riala. Iran, pod Ayatollahom, je  već krenuo na put "ekonomije otpora", što znači izbacivanje dolara iz svoje ekonomije i prelazak na prehrambenu i industrijsku samoodrživost, kao i povećanje trgovine sa istočnim zemljama, Kinom, Rusijom, SCO i drugim prijateljskim i kulturno usklađenim nacijama poput Pakistana. Međutim, i Iran ima jaku petu kolonu, okorjelu u finansijskom sektoru, koja prisiljava na trgovinu s neprijateljem, odnosno Zapadom, Evropskom Unijom, čiji je euro-monetarni sistem dio dolarske hegemonije, te stoga predstavlja sličnu ranjivost sankcijama kao i dolar.

Kina - glavna nagrada Velike šahovske igre - "sankcionisana" tarifama kojima nema kraja, jer je postala najsnažnija ekonomija na svijetu, koja ima stvarnu proizvodnu i kupovnu moć ljudi daleko ispred Sjedinjenih Američkih Država. Kina također ima veoma jaku ekonomiju i valutu Yuan - koji je na brzom putu da prevaziđe američki dolar kao svjetsku rezervnu valutu broj jedan. Kina se, međutim, sveti SAD-u istim "sankcijama", ali u velikoj mjeri, njena dominacija azijskih tržišta i rastući ekonomski utjecaj u Evropi, Africi i Latinskoj Americi je tako jak da Trumpove sankcije znače koliko i kap vode na vreli kamen.

Sjeverna Koreja –Singapurski samit Trumpa i Kim Jonga odavno je postao stvar prošlosti. Zatim, Sjedinjene Države su prekršile dogovorene sporazume, kako se to moglo i očekivati. Sve pod lažnim i čisto izmišljenim izgovorom da Sjeverna Koreja ne poštuje posvećenost razoružanjušto je razlog za nametanje novih stranih sankcija. Svijet gleda. To je sve normalno. Niko se ne usuđuje da dovede u pitanje samoproklamovane gospodare Univerzuma. Mrtva tišina i dalje se širi i desno i lijevo – to je sve normalno za isprane mase širom svijeta. Rat je mir i mir je rat. Bukvalno. Zapad živi u "mirnoj" zoni udobnosti. Zašto je uznemiravati? - Ako ljudi umru od gladi ili bombi - to se dešava negdje daleko, a nama omogućava da živimo u miru. Zašto se mučiti? - Posebno jer nam se u kontinuitetu govori da je tako ispravno.

U nedavnom intervjuu sa PressTV-om pitali su me „Zašto se Sjedinjene Države ne pridržavaju međunarodno ili bilateralno zaključenih ugovora ili sporazuma?“   - Dobro pitanje. - Washington krši sva pravila, sporazume, ugovore, ne pridržava se nikakvog međunarodnog zakona niti moralnog standarda, jednostavno zato što bi slijeđenje takvih standarda značilo odustajanje od svjetske dominacije. Biti na ravnopravnom položaju nije u interesu Washingtona ili Tel Aviva. Da, ovaj simbiotski i bolesni odnos između SAD-a i cionističkog Izraela postaje sve više vidljiviji; savez sirove vojne snage i licemjerne izdajničke finansijske sile - zajednički nastoji osigurati svjetsku hegemoniju, za potpunu dominaciju. Ovaj trend se ubrzava pod Trumpom i onima koji mu daju naređenja, jednostavno zato što "mogu". Niko ne prigovara. Ovo ima tendenciju da predstavi sliku nesavladive moći, koja širi strah i očekuje se da podstakne poslušnost. Međutim, hoće li?

Ono što zapravo postiže jeste da se Washington izoluje, da se jednopolarni svijet kreće ka multipolarnom svijetu, koji sve više zanemaruje i ne poštuje SAD, prezire njihovo siledžijstvo i huškanje na rat - ubijajući i donoseći bijedu i propast stotinama miliona ljudi, i to većinom ranjivoj djeci, ženama i starcima, direktnom vojnom silom ili konfliktima pod vodstvom posrednika. Jemen je samo jedan od najnovijih primjera, koji je izazvao beskrajne ljudske patnje ljudima koji nikad nisu učinili nikakvu štetu svojim susjedima, a kamoli Amerikancima. Ko bi mogao da ima bilo kakvog poštovanja za takvu naciju, zvanu Sjedinjene Američke Države, za ljude koji stoje iza takvih lažljivih čudovišta?

Ovo ponašanje umirućeg carstva prisiljava saveznike i prijatelje u suprotne tabore - na istok, gdje budućnost leži, daleko od globalizovanog svjetskog poretka jedne sile, ka zdravom i ravnopravnom multipolarnom svijetu. Bilo bi dobro, kada bi UN ustao u ime čovječanstva, planete ili Majke Prirode, protiv dvije države koje uništavaju živote običnih ljudi širom svijeta.




Top