Rusi uspostavljaju nezvaničnu zonu zabrane leta u Siriji

Ruski ministar odbrane Shoigu najavio je mjere koje su otišle daleko ispred onoga čemu sam se lično nadao. Konkretno, Shoigu je najavio da će Rusija:

1. Dati S-300 vazdušni odbrambeni sistem (sa dometom od 250 km) Sirijcima u naredne dvije sedmice

2. Rusija će također dostaviti automatizovani sistem upravljanja odbranom koji će uveliko povećati efikasnost odbrane i spriječiti ikakve buduće incidente između neprijateljskih snaga

3. Rusija će koristiti sposobnosti elektronskog ratovanja za suzbijanje satelitske navigacije, radarskih sistema i komunikacije ratnih aviona koji napadaju ciljeve na sirijskoj teritoriji u regionu nad vodama Sredozemnog mora i njegove granice sa Sirijom

Ovo je vrlo fleksibilno i elegantno riješenje iz sljedećih razloga:

1. Uspostavlja se de facto zona zabrane leta preko Sirije, ali ne i de iure.   Prema tome, Rusi će imati fleksibilnost da odlučuju ovisno o naciji i vrsti aviona, da li ga treba napasti, ili samo pratiti. To će dati Rusiji veoma moćnu pregovaračku poziciju sa svim akterima ovog rata.

2. Bez obzira na to, iako će ove nove mogućnosti biti raspoređene u Siriji kao odgovor na izraelske akcije, također će dramatično povećati sposobnosti Sirije protiv bilo kojeg potencijalnog agresora, uključujući SAD i njihove klijentske države. S-300 će omogućiti Siriji da otkrije pa čak i prati izraelske avione odmah nakon njihovog polijetanja i dok se još uvijek nalaze u izraelskom vazdušnom prostoru .

3. Iako Rusi nisu naveli koji sistem automatskog upravljanja vazdušnom odbranom planiraju da isporuče Siriji, vjerovatno je to onaj koji se koristi za kontrolu angažovanja S-300 i Buk zračnih sistema odbrane, Poliana D-4. Isporuka ovog sistema će dramatično povećati mogućnosti odbrane ruske ratne grupe u Siriji što će Amerikancima otežati da gađaju ruske trupe.

Moram priznati da me iznenađuje veličina i kvalitet ovog odgovora. Jasno je da se arogancija Izraelaca nije isplatila i ovog puta njihov uobičajeni chutzpah je naišao na veliki ruski bijes (iako pažljivo kontrolisan).  Za Bibi Netanjahua, ruska reakcija je apsolutna katastrofa jer podriva njegovu cjelokupnu politiku prema Siriji (kao i Libanu i Iranu). Izraelski udari (preko 200 njih tačnije, od kojih je samo 10 posto najavljeno Rusiji) nisu donijeli nikakvu opipljivu korist za Izrael, već su sada u osnovi ugrozili odnose Izraela sa Rusijom. Kao što sam to već rekao mnogo puta, za sve svoje propagande i samohvalisanja o tome kako su pametni, Izraelci su zapravo poprilično nesposobni i to ponajviše zbog njihove beskonačne arogancije.

Međutim, imajte na umu da u ratu nema čarobnog rješenja. Uprkos svemu, Izraelci će i dalje imati mogućnost napada na mete u Siriji (bilo da se koriste avionom ili projektilom, uključujući i s mora), ali će problemi izvođenja takvog napada porasti. Isto važi i za SAD / NATO / CENTOM / itd. Jedna od opcija bila bi ići na napad sa velikim brojem projektila jer su sirijski i ruski kapaciteti i dalje ograničeni brojevima: čak i u idealnoj situaciji, da ruski projektili sruše svaku metu na koju budu ispaljeni, Rusi će moći da sruše samo određen broj neprijateljskih raketa, koliko im dozvoljavaju mogućnosti. Zalihe američkih + izraelskih raketa u regionu daleko su veće.

Drugo, i SAD i Izraelci imaju veoma sofisticirane mogućnosti borbe protiv elektronskog ratovanja i sigurni su da će ih koristiti ako bude potrebno. Da, Rusi su kvalitetno ispred drugih zemalja u ovoj oblasti, ali nikada ne treba podcjenjivati ​​sposobnosti loših momaka.

Treće, anglocionisti će sada uraditi jednu od tri stvari: pretvarati se da ih nije briga i u suštini prihvatiti situaciju na terenu kao što su to činili u Južnoj Osetiji i Krimu, ili pokušati da pregovaraju o nekoj vrsti dogovora sa Rusima ili reagovati sa histeričnim prijetnjama i provokacijama u nadi da će Rusi posustati. Dok se možemo nadati za opciju #1, također moramo shvatiti da su opcije #2 i #3 daleko veće. Drugim riječima, ovo je daleko od završenog.

Najzad, ove najnovije vijesti konačno razbijaju ideju da se Putin prodao i da Rusi nisu u mogućnosti ili nisu voljni da se suprostave anglocionistima.  Činjenica da su Rusi uzeli vremena da analiziraju ono što se desilo i pripremili adekvatan odgovor nije simptom njihove slabosti, već njihovog odgovornog ponašanja u najopasnijoj situaciji.  To je samo po sebi veoma dobar i ohrabrujući razvoj situacije.




Top