Historija ratnih zločina Izraela: Precizni udari na palestinsku djecu

Bilo je to prije deset godina: Ovaj članak bio je objavljen u novembru 2012. godine i opisivao je masakr palestinske djece tokom izraelske invazije na Gazu od decembra 2008. do januara 2009. godine.

  "Zapalite vatru kako bih vidio svoje suze, u noći masakra... "(Samih al-Qasim, b: 1939.)

Riječi koje su se provlačile po medijima bile su "nevjerovatna preciznost", "hirurški udar", bilo je "neizbježnih tragičnih grešaka", "pogreški", " napora napravljenih da se iste izbjegnu" itd. I kao što je britanski pukovnik Richard Kemp izjavio o 1400 mrtvih u vrijeme božićnih i novogodišnjih napada na Gazu 2008. i 2009. godine: "Greške nisu ratni zločini".

Pukovnik Kemp, sa jakim vezama sa britanskim obavještajnim službama, razgovarao je za BBC iz Jeruzalema 21. novembra o tadašnjem 24-satnom bombardovanju sitnog pojasa Gaze, gdje je više od polovine stanovništva djeca. Ali pukovnik Kemp je u svoje vrijeme vidio dovoljno pokolja, od Belfasta do Balkana, Iraka, Afganistana i drugdje. Izgleda da mrtvi i razbacani dijelovi ljudskog tijela nakon nekog vremena postanu samo rutina.

U samo osam dana ubili su stotinu i šezdeset i dva (162) Palestinca u bezobzirnim napadima na porodice koje se nemaju gdje sakriti. Devet stotina devedeset devet (999) osoba je povrijeđeno. Osam stotina šezdeset pet (865) kuća je oštećeno ili uništeno.

Oštećeno je šest zdravstvenih centara, trideset škola, dva univerziteta, petnaest nevladinih organizacija, dvadeset i sedam džamija, četrnaest medijskih kuća, jedanaest industrijskih postrojenja, osamdeset trgovačkih prodavnica i UNRWA centar za distribuciju hrane.

Pored svega toga oštećeno je i sedam ministarstava, četrnaest policijskih i sigurnosnih stanica, pet banaka i dva omladinska kluba. Sportski kompleksi u kojima su palestinski sportisti i paraolimpijci trenirali za Olimpijadu u Londonu 2012. godine su srušeni, kao i prelijepo i najvažnije Ministarstvo unutrašnjih poslova Gaze.

Izrael nastavlja napad protiv Gaze usred pregovora

Na Svjetskom danu djece, 20. novembra, vazdušni udari uništili su školu i vrtić Al Bajan pod pokroviteljstvom Oxfama i oštetili vrtić Al Housna. Oxfamova Sara Almer je prokomentarisala da je više od stotinu pedeset djece boravilo u ovim vrtićima. "Djeca su sigurna, ali mjesta gdje su učili i igrali se su sada u ruševinama." Ovo se desilo u području "gdje već trpe strašnu traumu..."

Projekat Oxfam je nastao s ciljem popravke objekata razorenih u operaciji „Olovo“ vođenoj između 27. decembra 2008. i 17. januara 2009. godine, kada su također popravili sada nanovo razorene vodovodne i sanitarne objekte.

U Gazi je manjak 200-ak škola, ističe Agencija - a zabrana uvoza građevinskog materijala znači da su još trideset i dvije oštećene, kao i dva univerziteta i sve ostalo što se moglo naći na putu zračnim udarima.

Ironično, na dan uništenja dječijih domova, generalni sekretar UN-a je najavio obilježavanje Univerzalnog dječijeg dana, pokretanje velike inicijative UN-a: "Obrazovanje na prvom mjestu". Dan obilježava usvajanje Deklaracije UN-a o pravima djece iz 1959. godine i Konvencije UN-a o pravima djeteta 1989. godine. Konvencija iz 1989. godine stupila je na snagu 2. septembra 1990. godine, mjesec dana nakon UN-ovog embarga Iraku, uz zabranu uvoza čak i dječijeg mlijeka.

"Dijete... zahtijeva posebne zaštitne mjere i brigu, uključujući odgovarajuću pravnu zaštitu prije i nakon rođenja" je izjava koja je uključena u preambulu dokumentacije.

Četvorogodišnji blizanci Suhaib i Muhamed Hijazi nikad neće saznati o "zaštiti" koju imaju iz UN-a. Ubijeni su kad je njihov dom bombardovan, u vrijeme kada se približavao Svjetski dan djece. Njihovi roditelji, Fouad i Amna umrli su u bolnici.

Saraya, beba od osamnaest mjeseci, nikada neće odrasti i pročitati lijepe reči, jer je umrla od srčanog udara, bukvalno zbog šok traume izazvane bombardovanjem.

Kako je struja nestala u bolnicama u Gazi, i njihovi generatori su bili bez goriva, Gilad Sharon - najmlađi sin osamdeset i četvorogodišnjeg bivšeg premijera Izraela Ariela Šarona, koji je koristio izraelske zdravstvene usluge i bio na aparatima od 2006. godine - izjavio je: "Moramo da sravnimo čitava naselja u Gazi. Moraju je svu poravnati. Amerikanci se nisu zaustavili sa Hirošimom - Japanci se nisu predali, pa su također pogodili i Nagasaki."

Izraelski ministar unutrašnjih poslova Eli Yishai izjavio je da je cilj napada bio: "... poslati Gazu nazad u srednji vijek".

 Palestina nema vojsku, mornaricu, vazdušne snage, niti teško naoružanje. Izrael je nezvanična nuklearna sila, koja se smatra četvrtom najjačom vojskom na svijetu.

Gaza je, naravno, bombardovana američkim F-16 avionima i raznim ostalim američkim oružjem. Ali, kako je Gaza tugovala, Amerika je održavala parade širom zemlje, jela ćuretinu, molila se na Dan zahvalnosti, 22. novembra.

Stvarnost je pak takva da je najrealnije da velika vatra proguta i Deklaraciju UN-a i Konvenciju o pravima djeteta, Deklaraciju UN-a o ljudskim pravima, Ženevsku konvencija, Nirnberške principe i sve ostale fine besmislene riječi koje nikada neće doprinijeti ničemu. To bi bila vatra koja bi osvjetlila laž čitavog zločinačkog licemerja samoprozvanih "demokratskih" svjetskih država.




Top