Pukotine u dinastiji Saud

Tokom proteklih 50 godina, kritičari su često predviđali pad kuće Saud  ili naglašavali krhkost njihove vladavine. Ove tvrdnje su se uvijek pokazale pogrešnim zato što je saudijska monarhija uživala u beskrajnim prihodima od nafte, imala podršku SAD-a i izbegavala direktne okršaje u bliskoistočnim krizama.

Saudijske snage i slabosti su dugo bile stvar rasprave, ali je ranjivost Kraljevstva rijetko bila u tolikoj mjeri izložena kao prošlog utorka kada su se poklopile dvije veoma različite slučajnosti. Prije skupa u Misisipiju, predsjednik Trump je - brutalno i bez kvalifikacije - izjavio da saudijska monarhija ovisi od američke podrške i da mora platiti cijenu zbog toga.

"Mi štitimo Saudijsku Arabiju", rekao je Trump publici. "Da li biste rekli da su bogati? I volim kralja, kralja Salman. Ali rekao sam "Kralju – mi vas štitimo - možda ne biste bili tamo ni dvije sedmice bez nas - morate platiti zaštitu." Ovi ispadi Trumpa su većinom proračunati, i samo ih izjavljuje kada zna da se može izvući s njima.

Trumpova prezirna referenca na nestabilnost Saudijske Arabije dobila je još veći značaj drugim dramatičnim događajem koji se dogodio nekoliko sati ranije oko 6000 kilometara daleko u Istanbulu. Istaknuti saudijski novinar i kritičar vlade svoje zemlje, Jamal Khashoggi, nije uspio da izađe iz konzulata Saudijske Arabije, gdje je završavao neke papire koji se odnose na njegov razvod i predstojeći brak.

Od kada je ušao u konzulat, Kashoggi nije viđen. Turske vlasti, bez sumnje, oduševljene što su u mogućnosti da se predstavi kao branitelji novinarske slobode, kažu da je ubijen u konzulatu. Saudijski zvaničnici tvrde da je napustio zgradu, iako kamere za nadzor pokazuju da to nije učinio pješice, pa je, ako je napustio, vjerovatno bio u diplomatskom autu, to jest možda u prtljažniku. Kashogghijeva vjerenica ostala je čekati ispred vrata konzulata.

Najbolje što se može desiti jeste da će eksplozija međunarodne kritike u vezi sa incidentom dovesti do ponovnog pojavljivanja Khashoggia, možda negirajući da je ikada bio zatočen. Ovakvo je bilo bizarno iskustvo libanskog premijera Saada Haririja u novembru prošle godine, kada je nestao tokom posjete Rijadu i dao ostavku na televiziji prije nego što se ponovo pojavio zahvaljujući pritisku francuske vlade.

Sudbina Khashoggia, bez obzira na ishod pritiska, nosi važnu poruku o sadašnjoj Saudijskoj Arabiji. Ako je on nasilno zatočen ili ubijen, kako kaže turska vlada, onda je to suicidalni čin Saudijaca. To ga izdiže od običnog novinara koji dosađuje vladi na status slavne ličnosti koja je obavijena misterioznim velom nestanka i to samo ovjekovječuje njega i njegov rad.  

Još je rano, ali nestanak Hashogija stvorio je negativan publicitet o Saudijskoj Arabiji i prijestolonasljedniku Bin Salmanu. Ovo je bilo potpuno predvidivo. Porazna činjenica o javnosti je da strašni događaji - kao što je rat u Jemenu, koji je doveo pet miliona djece na ivicu gladi – nisu uspjeli da dođu na naslovnice svjetskih medija. Pokolj je prevelik, a mjesto previše udaljeno i slabo pokriveno da bi se znalo kakva se zvjerstva tamo dešavaju.  

Nešto jednostavnije, kao što je nestanak kritičara saudijske vlade dok ga njegova vjerenica čeka na ulici, mnogo je lakše shvatiti i reagirati na to. Često, nestanak novinara ima jednostavan cilj da uplaši i zastraši ostale. "Neka nas mrze sve dok god nas se plaše", jeste gruba poenta svega.

Ali princ prijestolonasljednik se nadao pozitivnom imidžu u međunarodnim medijima i njegova očekivanja su često bila ostvarena. Pogledajte dio iz New York Times-ovog članka od kolumniste Thomasa L. Friedmana iz novembra prošle godine nakon četiri sata provedena sa Salmanom: "Sreli smo se u njegovoj obiteljskoj palači u Ouji, sjeverno od Rijada", piše on. On opisuje Saudijsku Arabiju kao da već prolazi kroz svoju verziju Arapskog Proljeća koja "neće samo promijeniti karakter Saudijske Arabije, već ton Islama širom svijeta. Samo budala bi mogla prognozirati tačan rezultat te inicijative - ali samo budala ne bi željela da se to i ostvari."

Khashoggi je bio jedna od onih "budala" koje su iskazivale kritiku. Po Friedmanovom izvještaju o javnom mnijenju Saudijske Arabije, Khashoggi je bio usamljen glas jer "Nijedan Saudijac sa kojim sam razgovarao tokom tri dana nije iskazivao ništa drugo osim izuzetne podrške za ovu borbu protiv korupcije". Ali da li bi možda logičnije objašnjenje moglo biti to da niko ne smije da se usprotivi jer završi u problemima - kao ekonomista Essam al-Zamel – optužen za terorizam i izdaju.

Kritički novinarski izvještaji o Saudijskoj Arabiji možda će biti rijeđi u budućnosti nakon nestanka Khashoggija. Neke dugogodišnje pristalice ovog režima već napuštaju brod. Jedan od njih, Elliott Abrams, navodi da "vlada Saudijske Arabije drža [Khashoggija] u zgradi konzulata ili ga je već odvezla u Saudijsku Arabiju". On upozorava da reputacija sadašnje vlade u Saudijskoj Arabiji može "biti nepopravljivo oštećena".

Predložene ekonomske reforme u Saudijskoj Arabiji oduvijek su zvučale kao nerealno razmišljanje. Duboki skepticizam je ispravan pristup radikalnim promjenama podržanih od strane vlade u bilo kojoj zemlji koja zavisi od prihoda od nafte i drugih prirodnih resursa. Antikorupcijske kampanje jednostavno redistribuiraju plijen novoj bandi dobro povezanih predatora. Većina stanovništva se navikla na dobijanje dobro plaćenih pokroviteljskih poslova u zamjenu za malo ili nikako posla. Domaća industrija i poljoprivreda ne mogu se takmičiti ukoliko nisu dovoljno subvencionisane. Sistem je previše pogodan za preveliku korupcije: protivljenje korupciji i pokroviteljstvu dobija palac gore sve dok ne uključuje nikakvu ličnu žrtvu.   

Saudijski ekonomski problemi su ozbiljni, ali ne nužno i katastrofalni. Opasnija destabilizacija za Kraljevinu je stepen u kojem Saudijska Arabija sada očigledno funkcioniše izvan svoje stvarne snage u regionu, jer je njena avanturistička vanjska politika u posljednje tri godine propala.   

Lista neuspjeha je impresivna: saudijsko bombardovanje Jemena od 2015. godine nije porazilo Hutije, ali je proizvelo glad i katastrofu; snažnija pomoć za sirijsku oružanu opoziciju iste godine izazvala je rusku vojnu intervenciju i dovela predsjednika Bashara al Asada korak do pobjede; svađa sa Katarom oslabila je sve zaljevske monarhije; konfrontacija sa Iranom je sukob koji se nikada ne može dobiti.

Kao što je Mikhail Gorbačov otkrio nakon prvih napornih dana pokušavanja da promeni Sovjetski Savez, reforme će vjerovatnije totalno uništiti postojeći sistem, nego li ga promijeniti na bolje.




Top