Iran drži sve karte u rukama u političkim borbama na Bliskom Istoku

Odnosi moći i obrazci saveza i neprijateljstava pružaju osnovu za procjenu sigurnosnog poretka u regionu. Transformacija političko-sigurnosnog poretka u regiji Zapadne Azije nakon niza događaja poput invazije na Afganistan i Irak početkom 2000. godine, i Arapskog proljeća, počevši od 2011. godine, predstavljaju realnost koja danas podstiče rivalske regionalne i međunarodne sile da se bore i utječu na tok regionalnih odnosa u vlastitu korist.

Sirijski sukob je prava primjer ove teške utrke za utjecaj. Sudbina rata u Siriji će oblikovati budući regionalni poredak, kao i saveze ili neprijateljstva među različitim igračima. Rat se sada približava kraju, dok centralna sirijska vlada vraća kontrolu nad većinom teritorija koje su teroristi držali, a sve to je rezultat nanošenja teških poraza terorističkim frakcijama koje podržava niz zapadnih i arapskih vlada. Ravnoteža moći se sada očigledno pomjera na štetu bloka kojeg sačinjavaju SAD, izraelski režim i Saudijska Arabija, dok Osovina otpora, koju čine Iran i njegovi regionalni saveznici, slave pobjedonosan preokret događaja.

Ali Zapadnjaci, Tel Aviv i tvrdoglavi arapski vladari koji se suočavaju sa ovom stvarnošću pokušavaju stvari okrenuti u svoju korist, od borbe za formiranje arapskog NATO-a, ekonomskog pritiska na Iran, Trumpovog povlačenja iz nuklearnog sporazuma, ali i stavljajući na crnu listu libanski Hezbollah i palestinski Hamas, pružajući podršku kurdskom separatizmu u Iraku, ratom protiv Jemena i svakodnevne izraelske prijetnje Libanu.

Međutim, zapadni političari i analitičari dobro znaju da ovakvi poremećeni planovi ne mogu dovesti do promjene cjelokupne situacije koja ide u korist Osovini otpora, kao i činjenicu da im je potreban njen lider Iran da pomogne u rješavanju regionalnih borbi i kriza.

Početkom oktobra, u razgovoru za web portal Defense One, bivši američki ministar odbrne Chuck Hagel rekao je da je nemoguće da SAD istjeraju Irance iz Sirije.

"Amerikanci ne žive na Bliskom Istoku, tamo žive Iranci. Osim ako nećete nekako eliminisati geopolitičke realnosti toga – pa sretno Vam gospodine Bolton ".

Takve primjedbe visokog zvaničnika u prethodnoj administraciji SAD-a, koja je vrlo duboko svjesna regionalnih kretanja i potencijala rivala Washingtona u regionu, predstavlja gorko priznanje moći Teherana i neuspjeh Bijele Kuće.

Iranska moć i zajednički regionalni interesi

Činjenica da je Islamska Republika Iran rukovodila regionalnim događajima na način da je uspjela da nanese velike gubitke Washingtonu, Rijadu i Tel Avivu je stvar povezana sa samom prirodom i vrstom moći Irana. Za razliku od drugih regionalnih aktera, Iran ne traži hegemoniju nad regionalnim narodima. Ovo pitanje je ključno za njegove postupke i interese koji su ekstremno usklađeni sa interesima regionalnih država. Zapravo, interes Irana je isključivo borba protiv terorizma te destabilizacije koju unose strani akteri. Ovaj sistem uspješno je funkcionisao tokom proteklih godina za Islamsku Republiku, čime je uspjeh Teherana poistovjetio sa uspjehom regionalnih naroda i njihove borbe za nezavisnost.

Primjeri pobjede su mnogobrojni: Poraz terorističke grupe ISIL u Siriji i Iraku, suzbijanje terorističkih grupa u libanskom regionu Arsal, ometanje projekta podjele Iraka i podržavanje palestinskog otpora prema izraelskoj okupaciji. Na suprotnoj strani, mješanje iranskih neprijatelja u Siriji, Iraku, Afganistanu i Jemenu nije donijelo ništa osim nesigurnosti i razaranja izazvanog terorizmom.

Na politiku zemalja regiona utječu i regionalni uspjesi Irana. Naprimjer, u Libanu i Siriji, pro-teheranske snage osvojile su parlamentarne izbore, što je signaliziralo jačanje iranske filozofije otpora Zapadu.

Kao što je rekao bivši američki ministar odbrane SAD-a, nijedna kriza u regionu ne može da se riješi bez saradnje s Irano, što znači da je Washington, a ne Teheran, taj koji očajnički treba da sjedne za pregovarački stol kako bi razgovarao o načinima rješavanja trenutnih regionalnih problema.  




Top