Zašto SAD ne želi pobijediti u ratovima koje vodi

Ovaj članak je inspirisan pisanjem profesora Jamesa Petrasa koji tvrdi da SAD nikada ne pobjeđuju u ratovima iako na njih troše triliona dolara i imaju jasnu vojnu nadmoć.

Profesor Petras je, naravno, u pravu, i Sjedinjene Države su trenutno angažovane u sedam krvavih ratova širom svijeta (Afganistan, Irak, Pakistan, Sirija, Jemen, Somalija, Libija) i nisu pobijedile nijedan, čak ni Drugi svjetski rat. Pitanje je: zašto je tako?

Uz ove ratove, možda ćete htjeti dodati i potpuno destruktivni rat protiv ljudskih prava koji bukvalno ubija nenaoružane civile, uključujući hiljade djece, u zatvoru na otvorenom, Gazi, kao i američki indirektni rat protiv ostatka Palestine, koji vodi Izrael; na to sve dodajte i rat protiv Irana, Venecuele i Sjeverne Koreje. Te naravno i novi načini ratovanja - trgovinski rat sa Kinom, Evropom i, u određenoj mjeri, Meksikom i Kanadom, kao i rat sankcijama, počevši od Rusije, a koji se širi širom svijeta – to su sve ratovi koji su također ilegalni ukoliko pogledamo u bilo koju knjigu međunarodnih odnosa.

Drugi ratovi i sukobi, koji nikada nisu ni vođeni da bi se u njima pobijedilo,  uključuju razaranje Jugoslavije od strane Clintona i NATO saveza devedesetih godina, tzv. Balkanizacije Jugoslavije; "balkanizacije", izraza koji se sada koristi za druge podjele pod vodstvom američke imperije u svijetu, à la "divide to conquer" (zavadi pa vladaj). Mnoge bivše jugoslovenske republike još uvijek nisu u miru sa sobom i međusobno. Predsjednik Tito, maoistički socijalistički lider bio je u stanju da mirno kontroliše zemlju i iz Jugoslavije napravi jednu od najnaprednijih zemalja Evrope u sedamdesetim i osamdesetim godinama. Kako se to moglo dozvoliti, socioekonomsko blagostanje u socijalističkoj zemlji? - Nikako. Moralo je biti uništeno.Istovremeno su snage NATO-a gurale svoje baze bliže Moskvi. Ali nije dobijen nikakav rat. Sukobi su još uvijek u toku, "opravdavajući" prisustvo NATO-a, a sve zbog europske i američke "nacionalne sigurnosti".    

Zatim, ne zaboravimo na razne centralnoameričke sukobe, Nikaragvu, Honduras, Gvatemalu, osam godina rata u Iraku i Iranu i još mnogo toga što je stvorilo opasnost i nered, a pretežno su stradali milioni ljudi i oslabljene su mnoge zemlje. Globalne sile stanovništvo bacaju u bijedu i stalni strah - a oni i dalje traže oružje za održavanje unutrašnjih neprijateljstava, ratovanja i terora do današnjeg dana. 
 
Svi ovi ratovi su potpuno nezakoniti i zabranjeni pod bilo kojim međunarodnim pravnim standardima. Ali „posebna i izuzetna“ nacija ih ne poštuje. Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost,  John Bolton, nedavno je prijetio Međunarodnom sudu i sudijama sa "sankcijama" u slučaju da se usude progoniti izraelske i američke ratne zločince. Čini se da se svijet to uopšte ne brine, i umjesto toga prihvata siledžijsko pravilo, plašeći se stalnih prijetnji koje se upućuju protivnicima ovog poretka. Čak se i Ujedinjene nacije, uključujući i Vijeće sigurnosti od 15 članova, plaše da se suprotstave maltretiranju - 191 zemlja za, a samo dvije protiv (SAD i Izrael), i odluka ne može proći?

Nijedan od ovih vrućih ili hladnih ratova nikada nije dobiven. Nisu namjeravali da ih dobiju. I nema znakova da će budući ratovi pod vodstvom SAD-a biti završeni pobjedom; bez obzira na trilione dolara potrošenih na njih, i bez obzira na trilione dolara koji dolaze u budućnosti da održe ove ratove i započnu nove. To jest ako mi, 191 država članice UN-a, dozvolimo da se ovi ratovi nastave. – Ali opet, zašto je to tako?

Odgovor je jednostavan. Nije u interesu Sjedinjenih Država da se ratovi dobiju.

Razloga je nekoliko. Dobijen rat teoretski donosi mir, što znači da nema više oružja, nema više borbi, nema više uništenja, nema više terora i straha, nema više ludih profita za ratnu industriju - ali prije svega, zemljom u miru je teže manipulirati od one koja je na nivou konstantnih sukoba - sukoba koji neće ni donijeti promjenu režima, kao što vidimo u brojnim slučajevima širom svijeta. Jedan od najnovijih slučajeva u ovom trenutku jeste Ukrajina koja je paralizirana. Treba istaknuti riječi zamjenika državnog sekretara SAD-a koji je rekao: „Potrošili smo preko 5 godina i 5 biliona dolara da bi donijeli demokratiju u Ukrajinu.“

Danas postoji "građanski rat" koji se vodi u istočnoj Ukrajini, pro-ruskoj oblasti Donbasa (oko 90% ljudi tamo govori ruski a 75% ima ruski pasoš), podstaknut nacističkom vladom Porošenka koju podržava Washington. Hiljade ljudi je ubijeno, doslovno hladnokrvno od strane vojske koju podržava SAD, a procijenjeno je da je više od dva miliona ljudi pobjeglo u Rusiju. Ukupna populacija Ukrajine iznosi oko 44 miliona stanovnika (2018. godine), sa zemljištem od oko 604.000 km2, od kojih je Donbass oblast (Donjeckska oblast) najgušće naseljena, i broji oko 10% stanovništva koje živi na oko 27.000 km2.

Može li se završiti ovaj agresorski rat Kijeva? - Da, ako bi Zapad pustio područje Donbasa, koje u svakom slučaju nikada neće prihvatiti režim u Kijevu i koje je već tražilo da bude pripojeno Rusiji. To bi odmah zaustavilo ubijanja, bijedu i uništenje. Ali to nije u interesu Zapada, NATO-a, EU-a, a pogotovo ne u interesu Washingtona - haos i očajanje omogućavaju jednostavnu manipulaciju ljudi, te eksploataciju ove izuzetno bogate zemlje, kako u poljoprivrednom potencijalu - Ukrajina se nekada nazivala kruhom Rusije - tako i u prirodnim resursima u zemlji; a tu je naravno i pomicanje NATO baza bliže Moskvi. Što je ustvari i namjera.  

Zapravo, Washington i njihovi zapadni EU vazali neumorno optužuju Rusiju zbog miješanja u Ukrajini, ne poštujući dogovor iz Minska. Oni "kažnjavaju" Rusiju zbog nepoštivanja Protokola iz Minska (Ukrajina, Rusija, Francuska i Njemačka su 11. februara 2015. godine dogovorile paket mjera za završetak rata u istočnoj Ukrajini), dok je ustvari to bilo potpuna suprotnost . Zapad ne zanimaju ključne tačke sporazuma. Zapadna propaganda i mediji ubjeđuju ljude da je Rusija zlo. Ali jedini koji se ustvari miješa i snabdijeva nacistički režim oružjem i "vojnim savjetnicima" jeste Zapad.  

Trenutna strategija je da se laže i širi propaganda, tako da zapadna javnost, potpuno u skladu sa notornom lažima, vjeruje da je uvijek Rusija ta u koju se treba uprijeti prstom. Rusi, predvođeni predsjednikom Putinom, su loši momci. Medijski rat je dio zapadnog rata protiv Rusije. Ideja je da se nikada ne napusti kontinuirani konflikt - bez obzira na trošak u životima i novcu. Tako je lahko. Zašto to nije analizirano u mnogim izvještajima instituta koji se i dalje pretvaraju da SAD gubi ratove umjesto da ih osvajaju? – Ovo su osnove zapadne geopolitike.

Za one koji ne znaju, ministarstvo vanjskih poslova SAD-a jasno je iznijelo svoje planove o globalnoj dominaciji SAD-a toko izlaganja pred Komisijom za vanjske poslove Senata. Pomoćnik državnog ministra Wess Mitchell izjavio je da Sjedinjene Države kažnjavaju Rusiju, jer Moskva otežava Washingtonu da uspostavi dominaciju nad svijetom. To je rekao bez ustezanja. SAD otvoreno saopćavaju razlog borbe protiv Rusije kao i da Washington neće prihvatiti ništa manje od potpune kapitulacije Moskve.

Potpuna nadmoć nad čitavim svijetom nije moguća bez kontrole cjelokupne teritorije Eurazije - kojom za sada oni ne dominiraju. Mitchell je dodao, suprotno optimističnim planovima ranijih administracija, da su „Rusija i Kina najozbiljniji kandidati koji materijalno i ideološki ometaju nadmoć Amerike u 21. vijeku“.

Onda je Mitchell rekao i to da,   "U primarnom je interesu nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država da spriječi dominaciju eurazijskog kontinenta od strane neprijateljskih sila."  - To jasno znači da će se Sjedinjene Države koristiti bukvalno svime u ostvarenju svog cilja - što znači i ratom - nuklearnim ili drugim - masovnim ubijanjem i potpunim uništenjem. Ovo objašnjava nebrojene lažne optužbe, počevši od otvorenih uvreda UN-u od strane manijakalne Nikki Haley, vječne sage o trovanju Skripala, te ruskog miješanja u američke izbore 2016. godine - i bilo šta drugo što odgovara političkim okolnostima da bi se u fokus stavila Rusija. A ove izmišljene laži dolaze uglavnom iz Washingtona i Londona - dok ostali zapadni vazali tek nijemo slijede ovu politiku.

Danas je Rusija napadnuta ekonomskim i trgovinskim "sankcijama", zabranama putovanja, te konfiskovanjem imovine koju ima na Zapadu. Hladni rat koji je propagirao Sovjetski Savez kao prijetnju svijetu bio je flagrantna i apsolutna laž od A do Ž. Sovjetski Savez je bačen u siromaštvo dok je spašavao Zapad od Hitlera - da, Sovjetski Savez, a ne SAD i njeni zapadni saveznici je porazio Hitlerovu vojsku – i izgubio između 25 i 30 miliona ljudi! – Zamislite! - spašavanjem Evrope, Sovjetski Savez je postao nezamislivo uništen i siromašan.  

Američka propaganda je stvorila koncept gvozdene zavjese koja je u osnovi zabranila Zapadu da vidi iza ovog imaginarnog štita te Zapad nije mogao saznati na šta je SSSR zapravo bio fokusiran poslije Drugog svjetskog rata – SSSR koji je bio siromašan do kosti. Pa ipak, propaganda o Hladnom ratu i željeznoj zavesi uspjela je uvjeriti Zapadni svijet da je pod prijetnjom invazije Sovjetskog saveza iz dana u dan, a da Evropa sa NATO  savezom mora biti spremna da odbije bilo kakav imaginarni napad Sovjeta. Ona je primorala Sovjetski Savez da iskoristi sav kapital u svrhu ponovnog naoružanja, da bi se mogli braniti od eventualne zapadne agresije, umjesto da koriste ekonomske resurse kako bi obnovili svoju zemlju, svoju ekonomiju i svoje društvene sisteme. To je Zapad – imperija zla. Probudite se ljudi!

I eto to je istina, koju je potvrdio Wess Mitchell. SAD bi radije povukle ostatak svijeta u apokaliptički ambis sa svojom vojnom snagom, nego što bi izgubila i odustala od svojih ciljeva. To je neoprostiv stav duboke države, odnosno osoba u Washingtonu koje su u posljednjih 200 godina vukle žice iza svakog američkog predsjednika. - Osim ako novi savezi na istoku - tj. SCO, BRICS, Euroazijska ekonomska unija - polovina svjetske populacije i trećina svjetske ekonomije- nisu u stanju obuzdati SAD, onda smo svi propali.
-

Pošto sedam sadašnjih ratova govori za sebe, haos – kojem nema kraja na vidiku - dozvolite mi da se vratim u nekoliko drugih ratova koji nisu privedeni kraju, i to namjerno, naravno. Da pogledamo ponovo Drugi svjetski rat i njegove sestrinske ratove, ekonomske ratove i sukobe. Planiranje Drugog svjetskog rata započelo je ubrzo nakon Velike depresije od 1928. do 1933. godine - i šire. Hitler je bio "zgodno" žrtveno janje. Rat nije samo izuzetno profitabilan, već podstiče i održava ekonomiju skoro svakog sektora. A glavni cilj SAD-a je bio eliminisanje boljševičke komunističke prijetnje, Sovjetskog saveza. Danas je to demoniziranje Putina i pokušaj svrgavanja režima u Rusiji. To je na listi želja Washingtona.

Usred Velike depresije, 1931. godine, SAD su stvorile Banku za međunarodne parnice (BIS) u Bazelu, Švicarska, pogodno lociranoj na granici sa Njemačkom. BIS (Bank of International Settlement), u potpunosti u privatnom vlasništvu i pod kontrolom klana Rothchild, službeno je bila namijenjena za naplatu ratnih naknada od strane Njemačke. Iako je to za većinu ljudi nepoznato, Njemačka nije platila skoro nikakvu kompenzaciju za Prvi svjetski rat kao ni za Drugi svjetski rat. Većina duga je jednostavno oproštena. Njemačka je bila važan igrač u pokušaju Washingtona da eliminiše "komunističko prokletstvo" SSSR-a. BIS je koristio FED preko banaka Wall Street za finansiranje Hitlerovog rata protiv Sovjetskog Saveza.  

Kao i obično, SAD su sjedile na dvije stolice: pretvarajući se da se bore protiv Hitlerove Njemačke, ali stvarno podržavajući Hitlera protiv Moskve. Zvuči poznato? - Pretvarajući se da se bore protiv ISIL-a i drugih terorista na Bliskom istoku i širom svijeta, ali u stvarnosti, vršeći i sprovode obuku, finansiranje i naoružavanje terorističkih džihadista. Kada je Sovjetski savez pobijedio velikim ljudskim žrtvama, SAD, njeni saveznici i NATO su marširali i uzvikivali „pobjeda“. I danas su to lekcije u udžbenicima koje se predaju u zapadnim školama, zapadnim knjigama historije, i u velikoj mjeri ignorišu zasluge koje pripadaju Sovjetskom savezu i ruskom narodu.

I pošto SSSR nije bio poražen, Hladni rat je morao da se izmisli - i na kraju uz pomoć marioneta iz Washingtona, Mike Gorbačova i Borisa Jeljcina, Zapad je srušio Sovjetski Savez - utirući put za unipolarni svijet. Međutim, ovaj grandiozni cilj američke vlasti - je na sreću - zaustavljen u svojim klizavim stazama od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ali to nije sve. Za dominaciju nad Rusijom, Evropa je prvo morala biti "kolonizirana" – pretvorena u Europsku Uniju (EU) koja nikad nije smatrala da treba da bude prava Unija, kao što je slučaj sa SAD-om. Ideju o Evropskoj uniji prvo je iznijela CIA poslije Drugog svjetskog rata, a zatim ju je preuzeo Rimski Klub - i promovisao kroz brojne konvencije sve do Mastrihtskog ugovora iz 1992. godine. Sljedeći logičan korak bio je da se napravi EU Ustav, da bi EU postala konsolidovana federacija evropskih država, uz zajedničke strategije ekonomije, odbrane i vanjske politike. Ali to se nikada nije desilo.  

Bivši francuski predsjednik, Giscard d'Estaing (1974-1981), dobio je zadatak da pripremi nacrt Ustava EU. Imao je striktne instrukcije, mada nepoznate većini, da pripremi dokument koji države članice ne bi ratifikovale, jer bi otvoreno prenijelo većinu suvereniteta EU u Brisel. I tako, ustav je odbačen, počevši od Francuske. Većina zemalja čak nije ni glasala o Ustavu. Samim time, federacija Ujedinjene Evrope se nije desila. To bi bila nevjerovatna konkurencija za SAD, ekonomski i vojno. NATO je na kraju preuzeo ulogu ujedinjenja Evrope - pod kontrolom Washingtona. Danas je EU sve više integrisana u NATO.

Ono što se paralelno dogodilo sa (ne)-Evropskom unijom, bila je evropska finansijska i ekonomska kolonizacija ili porobljavanje, putem sporazuma iz Breton Woodsa 1944. godine. Oni su stvorili Svjetsku banku, da upravlja Maršalovim planom, američkim fondom za rekonstrukciju Evrope i Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), i da prati i reguliše zlatni standard (US $ 35 / Troy Unce), u odnosu na tzv. konvertibilne uglavnom evropske valute. Zapravo, Marshalov plan, denominovan u američkim dolarima, bio je prvi korak ka zajedničkoj evropskoj valuti, što je ubrzano napuštanjem zlatnog standarda od strane Nixonove administracije 1971. godine, a što je naposlijetku dovelo do eura, valute koja je stvorena prema imidžu američkog dolara. Euro, mlađi brat američkog dolara, stoga je postao valuta, s kojom su FED i Wallstreet manipulisali evropskim ekonomskim, finansijskim i monetarnim politikama. Trenutni predsjednik Evropske centralne banke Mario Draghi je bivši izvršni direktor Goldman Sachsa.

Ovo su ekonomski ratovi, koji se stalno vode, ali ne pobjeđuju. Oni stvaraju haos, iluzije, vjeruju u laži, manipulišu i mobilišu ljude u pravcu kojim gospodari iz Washingtona žele da se kreću. To su isti gospodari koji su u posljednjih 200 godina kontrolisali Zapad; i nepoznato velikoj većini zapadnog stanovništva, ovi majstori su mala grupa bankarskih i finansijskih klanova koji kontrolišu zapadni monetarni sistem, onakav kakvim ga poznajemo danas. Ti gospodari kontrolišu FED, Wall Street i BIS - koji se također zovu centralne banke centralnih banaka, pošto - BIS - kontroliše sve osim nekoliko centralnih banaka u svijetu.  

Ovaj finansijski sistem služi za finansiranje dugova, sukoba i neprijateljstava širom svijeta. Dug koji se uglavnom prenosi u obliku američkih državnih obveznica kao rezervi drugih zemalja. Nastavak ratova je presudan za opstanak ovog sistema. Vrlo je profitabilan i unosan. Da se ratovi završe, nastao bi mir – a u miru nema profita ratnoj industriji. Ratovi se moraju nastaviti - i SAD prevladati, sa najvećim svjetskim vojnim budžetom, najsmrtonosnijim naoružanjem i državnim dugom. Živimo u zapadnoj monetarnoj piramidalnoj šemi koju jedino ratovi mogu održati na životu, dok usput ne dođe neki drugačiji, iskreniji monetarni sistem koji će se graditi na principima mira, a ne rata, i koji će moći zamijeniti dolar kao globalnu rezervnu valutu. Istočne ekonomije, poput Kine, sa kineskim zlatno-konvertibilnim Yuanom i državnim dugom od samo 40% BDP-a, postepeno preuzimaju međunarodnu rezervnu ulogu američkog dolara.  

Sjedinjene Države će stoga učiniti sve što mogu da nastave  demonizaciju Rusije i Kine, izazivajući ih u novom ratu, jer je dominacija i potpuno "vlasništvo" Euroazijske kopnene mase konačni cilj imperijalističkih dželata.




Top