Šta Kur'an i Sunnet kažu o liderstvu Alija (4)

Intelektualna centralnost Poslanikovog doma

Ako Hadis ManzilaHadis GhadiraHadis Bad' al-Da'wa ukazuju na političku važnost Poslanikove porodice, postoje i druge tradicije koje pokazuju njenu važnost u okviru šire islamske misli nakon Poslanika a.s. Ustvari, 'Alī i neki od njegovih potomaka (koji čine najveći dio Poslanikove porodice) uživali su istu vrstu centralnosti kao i sam Poslanik, osim što je Muhammed a.s. dobio Objavu i zadatak uspostavljanja religije. Ono što slijedi ima za cilj da podrži centralnost Poslanikove porodice u Islamu.

Hadis Thaqalayn

Prvi Hadis koji slijedi jeste „thaqalayn“ ("dvije važne stvari"), koji sadrži važne Poslanikove riječi koje je izrekao u poslednjim danima njegovog života:

O, ljudi! Uskoro ću biti pozvan i moram da odgovorim. Od vas sam ostavio dvije važne stvari, od kojih je jedna važnija od druge; Knjigu Božiju i moje potomstvo, zato obratite pažnju na to kako postupate prema njima. Ove dvije stvari se neće razdvojiti dok god mi se ne vrate na Sudnjem Danu. " (Nīsābūrī, 3/103)

Autentičnost ovog Hadisa je tako snažna da je Mīr Hāmid Ḥusayn sastavio djelo od šest tomova, pod naslovom 'Aqabat al-Anwār, sa referencama o porijeklu ovog hadisa.

Hadis Lađe

Drugi Hadis poznat je još i kao Hadīs Lađe ( safina ). U toj tradiciji, Poslanik je uporedio svoju porodicu, u smislu njihovog intelektualnog centraliteta, sa Nuhovom lađom i dodao da ko god da putuje na lađi, biće spašen, a ko ne putuje, taj će nestati: "Uistinu, sličnost moje porodice među vama je ista kao i sa Nuhovom lađom i njegovim narodom; ko god se ukrca biće spašen, a onaj ko ne želi ući će nestati." (Nīsābūrī, 3/151). Na osnovu toga, tvrdi Ibn Hajar al-Haythamī u svom djelu Sawa'iq, da onaj ko voli Poslanikovu porodicu iz zahvalnosti Bogu zbog slanja Poslanika čovječanstvu, i slijedi njegovo učenje, biće spašen od mraka, a ko god ne prati, utopiće se u moru nezahvalnosti i neuspjeha.

Hadis Dvanaest Lidera

Buharijeve i Muslimove zbirke hadisa koje su među najboljim i najpouzdanijim sunnitskim zbirkama, uključuju hadise koji se odnose na vladavinu dvanaest lidera (amīr). Bukhārī piše da je Jābir b. Samra rekao: "Čuo sam Poslanika: "Biće dvanaest lidera." Onda je rekao nešto što nisam čuo. Pitao sam mog oca šta je rekao i on mi je rekao: "Svi će biti iz Quraysha." (Bukhārī, 9/101, tradicija br. 7222 i 7223).

U međuvremenu, Muslim se slaže sa Poslanikom po tom pitanju: "Ovaj (Islam) neće biti završen sve dok dvanaest nasljednika ne dođu poslije mene... a svi će biti iz Quraysha." (Muslim 6/3).

Aḥmad b. Hanbal kaže da je Masrūq, nasljednik, rekao: "Sjedio sam pored Abdullaha b. Mas'uda, kada je recitovao Kur'an, kada ga je jedan čovjek upitao: "Da li ste pitali Poslanika za broj njegovih nasljednika?" Abdullah mu je odgovorio: "Niko me to nikad nije pitao od kad sam ušao u Irak. Da, pitao sam Poslanika i odgovorio mu: "Biće ih dvanaest, koliko je bilo i vođa Benu Israila."

Drugi hadisi nam govore da je Poslanik dodatno pojasnio svoj opis dvanaest nasljednika jednom od sljedećih klauzula: "Islam će uvijek biti moćan dok god...", "Islam će uvijek biti pobjednik sve dok...", "Islam će uvijek biti čvrst sve dok..." i "Islam će uvijek biti istinit toliko dugo dok..." Tako je Poslanik povezao veličinu, pobjedu, čvrstinu i istinu Islama sa rukovodstvom dvanaest imama i uporedio ih sa vođama Benu Israila. Ovi opisi odnose se na dvanaest imama, počev od imama Alija, koji je uložio mnoge napore da proširi islamsko učenje i na taj način zagarantovao veličinu islama. Štaviše, svi muslimani - bilo da su Šiije ili Sunije - saglasni su da su ti imami bili među najboljima i najpobožnijim ljudima svog vremena.

Razmotrimo ovo pitanje iz jednog drugog ugla i pretpostavimo da su četiri halife (tj. Abū Bakr,'Umar, 'Usman i'Alī) garantovale veličinu i pobjedu Islama. Problem je u tome što su njihovi periodi vladavine bili kratki. Vladari emevijske dinastije su bili tirani i bilo ih je više od dvanaest. Abbasijski vladari su na sličan način bili tirani, krivi za krvoproliće i progone, a njih je bilo više od dvanaest.

Što se tiče razumijevanja Poslanikovih riječi, trebali bi tražiti dvanaest zapovjednika, lidera, čije ličnosti odražavaju opise koje je Poslanik iskazao. Veoma je čudno što su neki sunnitski pisci pokušali dokazati da je Poslanik zapravo upućivao na četiri halife zajedno sa nekim emevijskim vladarima kao što je Mu'āwiya, Yazīd, 'Abd al-Malik, Marwān i Walīd, od kojih su neki bili poznati po ubijanju Ashaba i pijenju alkohola u Ka'bi (Suyūṭī,   Tārīkh , 250).

Ajet Wilāya

Ajet Wilaya je ajet iz Kur'ana za kojeg se većina tumača slaže da je o imamu Aliju. Ajet kaže: "Tvoj čuvar (walī) je samo Allah, Njegov Poslanik i vjernici koji održavaju molitvu i daju zakāt blagonaklono. Ko god traži za svoje čuvare Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike; Tā, Allahovi saveznici su doista pobjednici." (Q5: 55-6).

Imam Alī, Ibn'Abbās, 'Ammār, Jābir, Abū Rāfi', Anas b. Mālik i 'Abdullāh b. Salam donose istu priču o kontekstu ajeta 5:55 (Hindī, tradicija br.6137, al-Fakhr al-Rāzī 12/26 i Nīsābūrī, Tafsīr , 6/154): Naime, jednom prilikom je prosjak došao u džamiju i zatražio pomoć naroda, ali mu niko ništa nije dao. U ovom trenutku, imam Ali, koji je klanjao, signalizirao je prosjaku da skine i uzme njegov prsten sa prsta. Čovek je uzeo prsten i otišao. Kada je Poslanik čuo za ovo, uputio je dovu Allahu dž.š.: "Učini mi pomoćnika iz moje porodice kao što si učinio pomoćnika Musau!“ Džibril je došao da otkrije gore navedeni ajet (5/55) Poslaniku kao odgovor na njegovu dovu.

Renomirani pjesnik iz vremena Poslanika, Ḥasan b. Thābit, sastavio je sljedeće riječi hvale za Imama Alija:

„Ko je svoj prsten poklonio siromahu, dok se klanjao / i čija je duša ispunjena tajnama?

Ko je spavao u Muhammedovom krevetu dok je on putovao noću na Dan Pećine?

Ko je imenovan vjernim, u devet različitih ajeta?" (Ibn al-Jawzī, 18)

Riječ 'walī' u stihu označava 'čuvara' ili 'nekoga sa autoritetom' a ne 'prijatelja' jer opisivanje Imama Alija kao prijatelja muslimana ne bi ostavilo tako jak spomen na njega. Kur'an poziva sve muslimane prijatelje jedne drugima: 'Vjernici, muškarci i žene, su prijatelji ( awliyā ) jedni drugima' (Q9 / 71). Dakle, jedino razumno značenje 'walī' u ovom kontekstu bilo bi 'čuvar', 'lider' ili 'autoritet'. Termin 'walī' na arapskom jeziku označava 'čuvar' kao u Poslanikovom hadisu: 'Ako se žena uda bez saglasnosti njenog staratelja (walī), njen brak je nevažeći' (Ibn Ḥanbal, 6/66). Ovo je također značenje koje stoji u ajetu, u kojem se spominju tri čuvara muslimana: Allāh, Njegov Poslanik i "vjernik" kao takav. Sljedeći pojam je dalje naznačen kao "Ko održava molitvu i daje zakāt blagonaklono (Q5: 55). Kao što vidimo, treći čuvar nije ništa drugo nego Imam Ali, koji je dao zakāt i obavlja molitvu. Štaviše, ako bi riječ 'walī' označavala 'prijatelja' ili slično, bilo bi beznačajno ograničiti njegovo značenje govoreći o održavanju molitve i davanju zakāta jer su muslimani svi prijatelji jedni drugima. Kao što vidimo, gornji ajet dodaje uslov plaćanja zakāta i stavlja ga u istu ravan sa molitvom i vjerom u Boga. Na taj način ograničava moguće značenje ajeta do tačke da, što se historije tiče, postoji samo jedna moguća osoba na koju se odnosi a to je Imam'Alī.

Odgovor na pitanje

Možete se zapitati zašto ajet govori: "vjernici" (množina), a ne "vjernik" (jedini) ako se odnosi samo na Alija. Jednostavan odgovor je to što se na arapskom ponekad koristi množina umjesto jednine, da bi se nekome posebnom iskazalo poštovanje, kao kad Bog kaže: "Poslali smo ga u Noći snage" (Q97: 1). Zamakhsharī tvrdi u svom Kashshāf da se ovdje koristi množina kako bi se ljudi ohrabrili da djeluju na sličan način, naime, da znaju vrijednost takvih dobrih djela i da budu tako velikodušni i plaćaju zakāt siromašnima i prije nego što se završe molitve (1/468).

Reagirajući na prigovore Rāzija

Al-Fakhr al-Rāzī, poznat kao "lider skeptika", iskazao je sumnje da je wilāya pomenuta u ovom stihu upućena Aliju. Na sreću, napisao je svoju volju 606/1209, dvije godine prije svoje smrti, objašnjavajući sumnje: "Znajte da sam volio znanje i pisao sam o mnogim temama dok nisam bio potpuno svjestan njihove prirode i nije mi bilo stalo do toga da li su moje knjige bile ispravne ili pogrešne, vrijedne ili bezvrijedne") Farīd Wajdī, 4/148).

Sada ćemo razmotriti neke od komentara Rāzija u vezi s Wilaya ajetom i njegovom odnosu prema Imamu Aliju. Jedan od Razijevih argumenata je da 'walī' na arapskom znači 'prijatelj', kao u: 'vjernici su prijatelji (awliyā) jedni drugima' (Q9: 71). Mnogi oblici 'awliyā' se također koriste u ajetu: 'O vi koji vjerujete! Nemojte uzimati Jevreje i hrišćane za saveznike: oni su saveznici jedni drugima. Svako od vas koji je u njima našao saveznika je zaista jedan od njih. Uistinu, Allah neće uputiti one koji nered čine." (Q5: 51). Ispod ovog ajete, Allah dž.š. kaže: "O vi koji vjerujete! Ne uzimajte one koji uzimaju vašu vjeru za šalu i pošalicu, niti one kojima je data Knjiga prije vas, niti nevjernike, kao prijatelje; i budite predani Allahu, da biste vjernici bili. " (P5: 57). Ako prihvatimo značenje "prijatelja" za "awliyā" u Q5: 51 i Q5: 57, moramo priznati isto značenje za riječ u Wilaya ajetu, tvrdi Rāzī.

Čini se da je zbog njegove teološke pristrasnosti Rāzī na osnovu ograničenih uzoraka ajeta (Q5: 51 i 57) zaključio da riječi "awliyā" i "walī" podrazumijevaju "prijateljstvo" i "ljubav" i stoga, ajet Waliya govori o ljubavi prema Bogu, Njegovom Poslaniku i drugim vjernicima. Ali poenta je u tome što je prijateljstvo između vjernika, Boga i Njegovog Poslanika očigledna i nema potrebe naglasiti je u ovom ajetu. Dakle, riječ 'wali' bi značila nešto drugačije ovdje; nešto što se odnosi na tri različita entiteta u ajetu. Pogled na druge ajete Sūrat al-Mā'ida (naime, ajeti 42-70) otkrivaju da riječ 'walī' označava ljude koji mogu vladati i imati nadležnost nad muslimanskim društvom:

"Kako bi te učinili sudijom, kad je sa njima Tora, u kojoj je zapisan sud Allahov? I uprkos tome, oni okreću leđa (Njemu) i ne vjeruju." (P5: 43)

"Neka narod Indžila sudi po onome kako im je Allah objavio. Onaj koji ne sudi po onome što je Allah poslao, on je teški griješnik. " (P5: 47)

"Sudite među njima od onoga što im je Allah poslao i ne pratite njihove želje. Pazi se od njih da te ne natjeraju da se udaljiš onoga što je Allah poslao tebi. Ali ako okrenu leđa (tebi), onda znaj da Allāh želi da ih kazni za neke njihove grijehe, a mnogi ljudi su zaista griješnici. " (P5: 49)

"Da li traže presudu o (paganskom) neznanju? A ko je bolji od Allaha u donošenju suda ljudima koji imaju sigurnost?" (5: 50)

Poslije svih ovih ajeta, koji se tiču ​​pitanja vodstva vjernika i presuđivanja između njih, Kur'an predstavlja ajet koji spominje Rāzī: "O vjernici! Nemojte uzimati Jevreje i Kršćane za saveznike: oni su saveznici jedni drugima. Svako od vas koji je u njima našao saveznika je zaista jedan od njih. Uistinu, Allah neće uputiti one koji nered čine."(Q5: 51). S obzirom na prethodne ajete, jasno je da ajet 51 ne može jednostavno da govori o prijateljstvu sa Jevrejima i Kršćanima, već odbacuje autoritet ovih ljudi nad muslimanima, autoritet koji bi mogao biti izvor svih zala u muslimanskom društvu. Isto tako, postaje jasno da ajet 57, također, ne govori o prijateljskim odnosima sa Jevrejima i Kršćanima, već upozorava na prihvatanje njihovih presuda i njihovih autoriteta u izdavanju vjerskih dekreta.

S obzirom na gore navedene tačke, sadržaj Wilaya ajeta bi se mogao jasno razumjeti. Bog identifikuje tri referentne tačke vezane za riječ walī jer prethodno pomenute grupe nisu prihvatile autoritet Allaha i nisu izvršile svoja naređenja. Zbog toga Bog upozorava ove grupe u prethodnim ajetima.

U Kur'anu postoje i drugi ajeti koji dalje pokazuju da se riječ 'walī' (ili 'awliyā') ne može čitati kao prijatelj (ili prijatelja, mn.), već 'autoriteta' ili 'čuvara'. P5: 51, koji predstavlja osnovu Razijevog argumenta, veoma je sličan sa Q9: 23, koji glasi: "O vi koji vjerujete! Ne uzimajte oca i braću kao zaštitnike ako više vole nevjerstvo od vjerovanja. Oni od vas koji se s njima sprijatelje - to su oni koji nered čine." Šta bi moglo biti značenje ovog ajeta koji upozorava vjernike da su svoje roditelje i braću uzeli kao svoje "awliye" iako ovi vole nevjerstvo više od vjere? Da li se ovo odnosi na ljubav između roditelja i njihove djece? Očigledno da ne! Ovo je prirodna vrsta ljubavi koja se ne može lahko zaustaviti. Umjesto toga, ajet se odnosi na neku vrstu odnosa u kojem se nečiji život kontroliše.

P5: 51 sadrži sljedeću presudu: "Svako od vas koji se s njima poveže (tj. sa Jevrejima i Kršćanima) je zaista jedan od njih." Možemo li zaključiti da prijateljstvo sa Jevrejima i Kršćanima čini Muslimana da postane Jevrej ili Kršćanin? Ponovo, može se videti da je riječ 'walī' referenca na prihvatanje nečijeg autoriteta. Kako se može prikazati sva gore navedena diskusija, nemoguće je bilo kome da tvrdi da se riječ 'walī' ili 'awliyā' odnosi na obično prijateljstvo!

Rāzī ima još jedan prigovor na šijsku interpretaciju Wilaya ajeta. Pretpostavljajući da se stih Q5: 55 odnosi na imama Alija, Rāzī tvrdi da također treba da vjerujemo da rukovodstvo Alija nije ograničeno samo na vrijeme poslije Poslanika, već se primjenjivalo i tokom Poslanikovog života (Rāzī,   Tafsīr   12/28)!

Međutim, Rāzī nije obratio pažnju na činjenicu da, iako se 'Alijevo rukovodstvo može primijeniti tokom života Poslanika, primjena takvog rukovodstva obično bi se desila u odsustvu Poslanika - to jest, nakon njegove smrti. Političari obično imenuju vršioca dužnosti, koji nije zadužen za poslove, osim ako političar bude odsutan i postoji potreba da neko izvršava njegove dužnosti.

Ako proučavamo ajete o Imamu Aliju, možemo vidjeti da Bog aktivno usmjerava muslimansku zajednicu prema Poslanikovoj porodici. Naprimer, On propisuje ljubav prema Poslanikovom domaćinstvu kao nagradu za Poslaničku misiju (P42: 23); On se poziva na Alija kao na svojinu ( NAFS ) Poslanika, a prema njegovim sinovima se odnosi kao da su vlastiti sinovi Poslanika (Q3: 61); Kaže da je kuća Poslanika (uključujući i Fatima) "uzdignuta u čast" (Q24: 36). Prema Sujūtiju, kada je ovaj ajet spušten Poslaniku, Abū Bakr ga je pitao dok je pokazivao na kuću Alija i Fatime: "Da li je ovo jedna od tih kuća?" i Poslanik je odgovorio: "Da, to je jedna od najboljih kuća" (Durr al-Manthūr   5: 50). Ako uzmemo u obzir ove ajete, lahko možemo vidjeti da je Poslanik donio odluku o svom nasljedniku i postavio ga prije svoje smrti.




Top