Ruski svećenik Viacheslav Polosin prešao na Islam

Viacheslav Polosin, bivši sveštenik Ruske pravoslavne crkve i predsjednik Komiteta vrhovnog savjeta za slobodu vjeroispovijesti, nedavno je objavio svoj prelazak na Islam. Ovaj događaj bez presedana od strane istaknutog pravoslavnog sveštenika bio je iznenađenje za mnoge. Bivši sveštenik je čak optuživan da je psihički obolio ili da ima skrivene političke motive. Za moskovsku patrijaršiju, saopštenje Viacheslava Polosina o njegovom preobraćenju u drugu vjeru došlo je kao potpuno iznenađenje. U Odjeljenju za odnose sa javnošću Ruske pravoslavne crkve, njegov potez se objašnjava kao nestabilnost karaktera i uvjerenja i predviđa se brza "naknadna promjena" vjerskih pogleda. Ali on sam govori o svom slobodnom, duhovnom, filozofskom izboru.

Koliko ja znam, ovo je drugi put u Vašem životu da ste zvanično objavili promjenu u vašem svjetonazoru?

Od djetinjstva sam vjerovao u Boga, u svom duhu. Kasnije, kada sam bio na univerzitetu, naišao sam na literaturu o pravoslavnoj vjeri i otišao u crkvu i našao nešto što nisam vidio na časovima filozofije. Ne žalim za tim; tu sam naučio puno. Pristupio sam crkvenoj školi 1979. godine i sada, nakon dvadeset godina, sam u novoj fazi razvoja mog života.

Da li možete biti kažnjeni od strane crkve?

"Nekoliko godina intenzivnog rada dovelo me je do zaključka da Kur'an ne pridaje Bogu ljudske osobine, što je antropomorfizam, suština paganizma. Ne postoji osnova za ritualnu praksu shvatanja Boga kao nekog ljudskog vladara... Odlučio sam da svoj socijalni status uskladim sa svojim uvjerenjima i da sa javnim svjedočenjem smatram sebe sljedbenikom velike tradicije ispravnog vjerovanja u proroke monoteizma, počev od Abrahama odnosno Ibrahima, i samim time ne smatram sebe više sveštenikom ili članom bilo koje pravoslavne crkve... Što se tiče mogućih kazni, svi smo smrtni i svi ćemo prije ili kasnije otići sa ovog svijeta, pa je bolje da se od njega odvojimo u Istini, a ne u duhovnoj konfuziji ili zabludi ljudske fantazije. Što se tiče praktičnih poteškoća, uključujući i arapski jezik, svoju nadu sam stavio u novu braću."

Kako se razvijala Vaša karijera u crkvi?

U crkvenim krugovima Moskve nisam bio "svoj". Bilo je porodičnih okolnosti koje su me prisilile da zatražim da me postave u centralnoij Aziji. Kratko sam služio u Frunzeu i nešto duže u Dushanbeu. Tamo sam se prvi put bavio islamskom kulturom i istočnim mentalitetom, što je duboko utjecalo na moju dušu.

Poslije pola godine sam bio lišen mogućnosti da budem svećenik zbog neposlušnosti prema sekularnim vlastima, odnosno komesaru za vjerske poslove. Tri godine nisam bio primljen nigdje i živio sam u potpunoj izolaciji. Ali 1988. godine, kada je počela Perestrojka, ponuđena mi je polu-uništena crkva u blizini Obninska. Odatle sam izabran 1990. godine kao član Savjeta ruske pravoslavne crkve.

Da li su vas sumnjičili za konverziju u protestantizam?

Američki protestanti, koji su 1991. godine stigli u Rusiju u velikom broju i koje sam ja dočekao, predložili su da započnemo naš sastanak sa molitvom. Ali ja sam kategorički to odbio. Bio sam srdačan sa protestantima, naravno, ali kako je došla ova glasina da sam želio da prihvatim protestantizam, ne znam.

Za mnoge je zagonetka kakav je vaš pravi stav o novom zakonu o slobodi vjeroispovijesti iz 1997. godine? Neki vas smatraju autorom i neki se sjećaju da ste često ustvari kritikovali sam zakon.

Sve dok sam državni službenik ne mogu da razgovaram o cijeloj istini o ovom zakonu. Učestvovao sam u pisanju ovog zakona kao jedan od petnaest članova radne grupe i ja sam imao mali utjecaj. Zatim je zakon predstavljen Dumi gdje se dalje radilo na njemu. Ja smatram sebe koautorom onoga što je rezultat ovog rada. Ali demonizacija zakona bila je neophodna onim krugovima i silama koje su smatrale da mogu da zarade ime i novac na osnovu negativnih događaja koji su se pojavili. Zapravo, zakon je podržao principe sekularne države i relaksirao situaciju.

Da li je Vaša vjerska promjena prouzrokovana nezadovoljstvom formalnim Pravoslavljem?

Dok sam radio u državnom aparatu, počeo sam da vidim jasnije kako različite aktivnosti unutar crkve ili politike utječu na život običnih ljudi. Neki ljudi pokušavaju tumačiti hrišćanstvo kako bi opravdali neodgovornost vlade, dajući im sliku božanske ličnosti.

Postoje slični primjeri u istoriji islamskog svijeta: khanovi, turski sultani, dvorske intrige turske Porte.

U Kur'anu je strogo zabranjeno smatrati da sekularna vlast ima božanska obilježja. Rečeno je da ako neko uzurpira vlast i musliman to toleriše, onda je on saučesnik tom grijehu. U Osmanskom carstvu postojala je stagnacija muslimanske kulture - kulta vojske, nasilja i ropstva. Islam se degenerirao tamo. Samo Otkrovenje je druga stvar.

Kakva je bila reakcija vaše nove muslimanske braće na vašu odluku?

Moj intervju sa časopisom Musulmane izazvao je veliki interes, tako da je bilo neophodno izdati još jedno štampanje.

Kakva je bila reakcija vašeg rukovodstva u Dumi?

Neki će prirodno biti nezadovoljni, ali je uredu da vas ne vole svi. Mislim da se ništa neće promijeniti u mom radu u Dumi. Ne želim da kritikujem hrišćanstvo. Kada sam bio u pravoslavlju, kritikovao sam ga prilično oštro. Sada ne znam. Islam, kao što je prikazan u Kur'anu, je najviše demokratska religija jer sadrži zabranu tiranije. U Kur'anu nema posrednika svešteničke kaste ili božanskih monarha.

Da li imate plan da se vratite u politički život?

Za sada, ne. Više bih volio da koristim svoju profesiju i znanje za društveno korisnu aktivnost u granicama Islama. Vidim sebe kao javnog i akademskog predvodnika Islama i muslimana, ali ne i političara. Ali ono što će budućnost donijeti, samo Bog zna. 1990. godine moj izbor na mjesto zamjenika je bio skroz neočekivan.

##

Ured Vjačeslava Polosina u ruskoj Dumi zauzima jednu kancelariju zajedno sa Muradom Zaprishievom, bivšim zamjenikom, a sada zaposlenim u štabu odbora za odnose sa javnim udruženjima i vjerskim organizacijama. Na istaknutom mjestu u kancelariji nalazi se Kur'an, a zidovi su ukrašeni arapskim natpisima. U toj kancelariji Polosin i njegov kolega ponekad obavljaju svoje molitve, za koje koriste poseban tepih. Istovremeno, Vjačeslav Sergejevič se protivi tome da demonstrira profesiju Islama u svom sekularnom radu, a posebno u vladinoj službi.

INFORMACIJE:

Viacheslav Sergeevich Polosin rođen je 1956. godine. Pred kraj 1979. je diplomirao na Filozofskom fakultetu MGU, a 1984. godine na Moskovskom crkvenom sveučilištu. Radio je kao sveštenik i služio u parohijama Srednje Azije i Kaluge RPT-a. Godine 1990. promaknut je u čin arhijereja. Iste godine izabran je za narodnog poslanika RSFSR-a Kaluške regije i predvodio je komitet Vrhovnog savjeta za slobodu vjeroispovijesti.

Dok je radio u Vrhovnom savjetu, diplomirao je i na diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova i odbranio disertaciju na temu: "Ruska pravoslavna crkva i država u SSSR-u, 1971-1991." Od 1993. je zaposlen u administraciji državne Dume i rukovodi odnosima sa javnim udruženjima i vjerskim organizacijama. Bio je član ruskog hrišćanskog demokratskog pokreta i član Vijeća hrišćanskih organizacija. 1991. godine otišao je iz Kaluga eparhije i od 1995. nije služio u liturgijama.

U intervjuu za časopis Musulmane zvanično je sebe nazvao muslimanom: "Smatram da je Kur'an konačno Otkrivenje na zemlji, upućeno posljednjem proroku Muhamedu. Nema Boga osim Jednog Boga, Allaha i Muhammed je njegov Poslanik." Viačeslav Pološin je autor mnogih naučnih radova na historijskim, političkim, vjerskim i filozofskim temama. U februaru ove godine branio je drugu disertaciju na temu: "Dijalektika mitova i političkog mita". Njegove osnovne filozofske ideje predstavljene su u njegovoj knjizi "Mit, religija i država" (Moskva, 1999).

Sa aspekta islamskih teologa, da bi neko prešao u u Islam, dovoljno je izgovoriti šehadet, čuvenu formulaciju koja sadrži iskaz vjere u jednog Boga i njegovog Poslanika Muhameda. Pri tome nije važno koji jezik se koristi za recitovanje te formule. Važno je da se recituje pred dva svjedoka koji su muslimani i koji mogu pismeno potvrditi činjenicu o prelasku u Islam.




Top