Promovirana publikacija “Analiza ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma“

Danas je u Sarajevu održana promocija publikacije “Analiza ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma“ koju je organizovalo Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Muftijstvom sarajevski. Promotori su bili prof. dr. Fikret Karčić, prof. dr. Enes ef Ljevaković te Muhamed Jusić.

U uvodnom obraćanju, podsjećajući na hronologiju događaja koji su doveli do izrade jedne ovakve publikacije, sekretar Vijeća muftija mr. Ahmed Purdić, istaknuo je da se Islamska zajednica kroz svoj rad na različite načine i kroz različite institucije suprotstavljala i suprotstavlja ideološkom tumačenju islama i zloupotrebi vjere. „Zajednica je imala puno više aktivnosti u čijem nazivu se ne spominje vjerski radikalizam niti nasilni ekstremizam ali koji su direktno uticali na smanjenje te pojave među pripadnicima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Tu prije svega mislimo na svakodnevne aktivnosti Zajednice na temeljima islamske tradicije i bosanskog iskustva življenja i prakticiranja islama, a koje realiziraju naši imami kroz mektebsku nastavu, hutbe, predavanja i brojne druge aktivnosti, kao i naši vjeroučitelji u osnovnim i srednjim školama“, kazao je između ostalog Purdić koji je također dodao da će uskoro, zbog velikog interesovanja ova studija biti prevedena i na engleski jezik.

Prof. dr. Fikret Karčić istaknuo je da nema religije niti svjetovne ideologije koja je imuna na nasilni ekstremizam te ukazao na činjenicu da nasilni ekstremizam ima svoje društvene, političke i ekonomske uzroke i dok se oni ne riješe uvijek će biti neko ko će se pozvati na nasilje. „Kada se ispune ti uslovi onda dolazi do opravdavanja nasilja i inspiracije. Tu se onda koristi vjera i svjetovne ideologije. Stoga kada imamo na umu razliku između uzroka nasilnog ekstremizma i opravdavanja istog onda je jasno šta ko može da uradi u borbi protiv tog zla. Država prvenstveno mora da se bavi uzrocima. Vjerske zajednice mogu jedino da se bave delegitimizacijom ideja i to je upravo ono što je Vijeće muftija uradilo putem ove publikacije“, kazao je dr. Karčić.

Muftija sarajevski dr. Enes ef. Ljevaković je u svom obaraćanju kazao: "Svima nama unutar struktura IZ, manje više, dobro je poznato da je Islamska zajednice putem svojih organa i ustanova tokom proteklih godina znatnu pažnju posvetila problemu nasilnog ekstremizma i terorizma te ideologiji tekfira kao ideološkom supstratu na kojem se nakalemio i razvijao korov nasilnih ekstremističkih shvatanja i djelovanja, crpeći iz njega razlog, svrhu i opravdanje svoga postojanja i konkretnih akcija. Ton aktivnostima IZ davalo je Vijeće muftija. Na tragu tih aktivnosti bilo je i formiranje komisije čiji je zadatak bio da analizira spomenutu ideologiju kroz analizu njenih ključnih akaidskih i fikhskih pojmova i koncepata. Nakon dva-tri mjeseca rada obrađene teme su uobličene u formu studije/analize koja je nedavno publicirana. I mi smo na terenu, u okviru svojih redovnih aktivnosti i seminara pratili ovu problematiku, s posebnim akcentom na naše društvo i implikacije pojave o kojoj govorimo u našoj sredini. Tokom protekle dvije godine pratili smo i analizirali pojavu tzv. paradžemata i njihovu eventualnu vezu s fenomenom nasilnog ekstremizma i radikalizacije mladih ljudi. Čini se da su ove aktivnosti polučile određene rezultate, ali nisu u potpunosti riješile problem. Ovaj seminar dolazi na tragu preporuke Vijeća muftija da se u svim muftilucima organizira promocija  ove analize, s ciljem da se još jednom jasno iskaže stav Islamske zajednice o ovom pitanju, da se potcrta njena opredijeljenost za njoj primjerene oblike borbe protiv ideologije tekfira, protiv pošasti nasilnog ekstremizma i terorizma, da preventivno djeluje putem edukacije, medija te direktne komunikacije s ljudima, posebno s mladima koji su najpodložniji manipulaciji i indoktrinaciji.   

Terorističke akcije koje su izvodili pojedinci i nasilne, militantne grupe tokom zadnje dvije decenije u ime vjere, a koje su kulminirale svakovrsnim zločinima tzv. ISIL-a, imale su nesagledivo štetne posljedice po muslimane, naročito one koji žive u dijaspori, tj. muslimanske manjine, koje su neka vrsta kolateralne štete tih zločina, a možda ne bismo pogriješili ako bismo ustvrdili da su, makar u nekim slučajevima, bile i direktna meta. Terorizam, zlonamjerno okarakterisan kao „islamski“ poslužio je, što direktno što indirektno, kao opravdanje za izravno miješanje u untrašnje poslove muslimanskih zemalja, potom za ratove i okupaciju pojedinih država. Također, poslužio je i u svrhu satanizacije islama i muslimana, potom za jačanje ultra desničarskih snaga u svijetu, raspirivanje međuvjerske mržnje, ksenofobije, islamofobije, sukoba civilizacija i razaranje ideje suživota i tolerancije. Optužbom za „islamski“ terorizam i njegovom praktičnom potvrdom i krunskim dokazom u tvorevini nazvanoj znakovitim imenom „Islamska država“, a potom i u samoproglašenom halifatu“ oblikovan je najubojitiji propagandni slogan kojim se monstruozni zločini izravno vežu za islam i muslimane, označavajući ih na taj način kao metu i opravdavajući poduzete kontra-mjere na različitim nivoima, različitog karaktera i intenziteta, kojima se ograničavaju slobode i ljudska prava u najblažoj formi odmazde ili preventivnog djelovanja, ili pak u okviru kojih se okupiraju teritorije i poduzimaju druge vojne mjere, u najradikalnijoj formi odgovora na tzv. islamski terorizam.

Ovom i narednim promocijama šaljemo poruku svim zainteresiranim da naše aktivnosti u ovom aspektu naše misije nisu splasnule, pogotovo ne okončane, unatoč primjetnom splašnjavanju i smanjivanju aktivnosti te ublažavanju diskursa ovdašnjih alternativnih grupa koje djeluju s pozicije koja se može okarakterisati radikalnom ili ekstremističkom u odnosu na naš glavni, tradicionalni tok i institucionalni pristup tumačenju islamskih doktrina i prakse.

U ovoj analizi ideologije tekfira i nasilnog ekstremizma u sižeiranoj formi analizirani su i istraženi najvažniji pojmovi i koncepti na koje se pozivaju i referiraju ekstremisti i militanti prilikom opravdavanja i legitimiranja svojih stavova i postupaka.

To su sljedeći pojmovi: tekfir, džihad, hidžra, tagut i tevhidul-hakimijje, darul-islam i darul-harb, hilafet, sijase šerijje, el-vela' vel-bera, bid'at, eshatologija, posebno specifična interpretacija predznaka Smaka svijeta.

Radeći na elaboraciji ovih pojmova i koncepata, komisija je imala u vidu sličnu analizu koju je uradio i publicirao turski Dijanet. Jedno vrijeme se čak razmišljalo o tome da se ova publikacija prevede umjesto pisanja nove analize, ali se odustalo od te ideje, s obzirom na činjenicu da je Dijanetova analiza ipak odraz nekih specifičnosti turske države i društva i pozicije Dijaneta u njemu. Neki elementi metodologije istraživanja i analize koju su primijenili autori Dijanetove analize uzeti su u obzir i primijenjeni u ovoj analizi o kojoj danas govorimo. To se vidi u odabranim pojmovima i konceptima, u načinu elaboracije, metodama argumentacije, izbjegavanju opširnih eksplikacija, jednostavnosti i jasnoći stila, itd.

Prilikom elaboracije pojedinih pojmova uglavnom se slijedila ujednačena metodologija. Pojam bi se prvo definirao, pojasnilo njegovo značenja u ustaljenoj islamskoj tradicionalnoj interpretaciji, zatim njegovo značenje u  ekstremističkoj interpretaciji, ukazalo bi se na ideologizaciju i zloupotrebu njihove interpretacije za opravdavanje nasilničkih i zločinačkih postupaka a potom je slijedio odgovor na tu ideologizaciju i zloupotrebu iz perspektive autentične islamske tradicije.

Primarni cilj istraživanja nije bio da polemizira sa njihovim stavovima, nego da ukaže na najčešće zloupotrebe tradicionalnih koncepata islamskog učenja kojima su data nova značenja.

Fokus ovog istraživanja je samo na  koncepatima iz islamske sunitske tradicije što ne znači da su oni jedini, pa čak i da oni jedini prijete islamskoj tradiciji Bošnjaka. Takvih ekstremističkih učenja u svijetu i bosanskohercegovačkom društvu ima i sa pozicija šiitske tradicije, ali i nacionalističkih ideologija, ali one nisu bile predmet ovog istraživanja jer su i po svome izvorištu strane islamskoj tradiciji Bošnjaka. Također, predmet ove analize nisu bili socijalni, politički, ekonomski i drugi faktori koji nisu beznačajni u cijeloj ovoj priči oko fenomena ekstremizma i terorizma u svijetu pa i kod nas. Oni su bili ili će biti predmetom nekih drugih analiza. Ipak, smtram korisnim ovdje podvući ono što je naglašeno u uvodnom dijelu analize da je „od suštinske važnosti, da se, kada se govori o radikalizaciji koja vodi u nasilni ekstremizam, pravilno odmjeri uloga religije, odnosno njene ideološke interpretacije. Tu ulogu ne treba zanemariti, ali niti prenaglasiti, jer u procesu radikalizacije koja vodi u nasilni ekstremizam postoje brojni drugi lični i društveni faktori koji se ne smiju zanemariti.“

Budući da je osnovna tema analize ideologija tekfira, logično je da se najveća pažnja usmjerila na pojašnjenje pojma, odnosno koncepta tekfira i njegovu zloupotrebu od strane nasilnih ekstremista. Doktrina tekfira nije posljedica već uzrok i osnova, spiritus movens ekstremističke ideologije na kojoj se grade druga ekstremistička učenja i opravdavaju nasilnički postupci i zločini. Jasno je da je ideologija tekfira primarno usmjerena protiv muslimana, da se putem nje generiraju unutrašnji sukobi u najširem mogućem obimu. U interpretaciji ekstremista ne postoje ljudska prava, nema govora o zaštićenim vrijednostima (darurijjat/mekasid hamse). Najviša od ovih zaštićenih vrijednosti, ljudski život, u njihovoj interpretaciji, a pogotovo u praktičnim postupcima ne uživa nikakvu zaštitu. Umišljeni, tobožnji efekat zatrašivanja/odvraćanja neprijatelja nekim terorističkim aktom ili surovim zločinom, koji je (efekat) nedvojbeno spekulativne, hipotetičke naravi, kod takvih ima prednost u odnosu na kategorički zaštićene vrijednosti, poput recimo imovine, a da i ne govorimo o ljudskom životu kao najvišoj zaštićenoj vrijednosti. Dakle, kod njih ne važi opće fikhsko pravilo El-jekinu la jezulu biš-šekk, već obrnuto. To samo pokazuje koliko je opasna i nepredvidiva kombinacija neznanja i infantilne umišljenosti i koliko je pogodna za indoktrinaciju i raznovrsne instrumentalizacije. Pod instrumentalizacijom mislimo na vanjske faktore koji nastoje na razne načine i raznim sredstvima kreirati haos u muslimanskim državama i društvima i njime upravljati.

Današnji baštinici ideologije tekfira nadmašili su i njezine začetnike, raskolničku sektu haridžija koja se pojavila u vrijeme hilafeta hazreti Alije i koja je nanijela ogromnu štetu muslimanskoj zajednici i uzrokovala podjele koje traju do danas. Izvorne haridžije proglašavale se nevjernikom muslimana koji počini veliki grijeh koji je kao takav nedvojbeno označen u Kur'anu. Današnje neoharidžije su proširili krug takvih djela nazivajući ih „mukeffirat“, tako da ona obuhvataju čitav spektar djela koja, po njima, izvode iz vjere, podrazumijevajući  tu prije svega, podršku demokratskim političkim sistemima koji po njihovom sudu nemaju utemeljenje u Šerijatu. Okosnicu njihove propagande čini kritika demokratskog uređenja države, koje ne samo da ne smatraju islamskim, nego sve one koji aktivno ili pasivno učestvuju ili daju podršku demokratskim procesima smatraju nevjernicima.

Današnji zagovornici tekfira nevjernicima proglašavaju vladare i narod, učene i one koji nisu učeni, sve koji ne prihvataju njihove ideje i ne slažu se s njihovim postupcima, pa i one koji se idejno slažu s njima, ali se nisu pridružili njihovom pokretu i projektu i nisu dali prisegu (ar. bej'u) vjernosti njihovom vođi. Ukoliko neki od njihovih sljedbenika napusti organizaciju, tretira se heretikom (ar. murtedom) koga je dozvoljeno likvidirati.

Različite grupacije i frakcije koje su tokom historije islama prihvatile doktrinu tekfira, koristile su ga kao oružje i sredstvo za eliminaciju ideoloških neistomišljenika i političkih protivnika. Danas se ideje tekfira u nešto izmijenjenoj formi ponovo oživljavaju među muslimanima.

Militantnim ideolozima tzv. Islamske države koji opravdavaju korištenje nasilja nad muslimanima i svima drugima koji ne prihvataju njihovu vlast i tumačenje vjere, tekfir je glavni instrument kojim opravdavaju svoje nasilje. Tekfir je prvi korak ka nasilnom ekstremizmu, sijanju smutnje, terorizmu i drugim zločinima. U zadnje vrijeme primjetna je pojačana aktivnost sljedbenika ove ideologije i samozvanih ili imenovanih pristalica  ISIL-a  na području Sinaja. Nedavno je počinjen najsmrtonosniji teroristički napad u Egiptu upravo na Sinaju, kada je u napadu na džamiju ubijeno preko 300 ljudi. Objavili su rat i palestinskom pokretu Hamas, a u medijima se špekulira i govori o „transakciji stoljeća“, prema kojoj bi Palestinci trebali dobiti svoju državu ili teritoriju, ne u Palestini već upravo na Sinaju.

Iz svega rečenoga, jasno je o kako korisnoj jahalici i efektnoj demonskoj tvorevini ISIL iza kojeg je i samoproglašeni hilafet, je riječ. Jahalica je doktrina tekfira, a pogonsko gorivo iskrivljeno tumačenje i zloupotreba tradicionalnih islamskih pojmova i koncepata. Više o ovom, ali i o  ostalim obrađenim pojmovima i konceptima i njihovoj zloupotrebi možete pročitati u ovoj analizi.

Analiza koju je publiciralo Vijeće muftija je samo još jedan od napora koje Islamska zajednica kontinuirano ulaže s ciljem suzbijanja i preveniranja našoj tradiciji stranih interpretacija vjere koje su se pojavile u posljednjih nekoliko godina.  Ovo istraživanje treba da posluži kao osnova za moguća buduća istraživanja i kao izvor relevantnih informacija o ovom novom fenomenu iz kojeg će imami, vjeroučitelji i cjelokupna bh. javnost, a posebno ona akademska, moći steći uvid u razmjere zloupotrebe islamskog učenja i tradicije od male skupine isključivih, a nekada i nasilnih, ekstremista.

Ova analiza je i poziv svim djelatnicima Islamske zajednice, posebno našim profesorima, imamima, muallimima i muallimama da daju svoj doprinos u suzbijanju i preveniranju svih oblika ekstremizma, pretjerivanja, krajnosti koje otvaraju vrata nepravdi, nasilju i zločinu. Omladina je amanet za našim vratovima i odgovorni smo da je pravovremeno i adekvatno educiramo i upoznamo sa ovim i drugim opasnostima koje ih vrijebaju i salijeću gotovo na svakom koraku".

- Stalno i iznova, muslimani i njihova ulema, i ovdje u našoj domovini ali i širom svijeta, kada se pojavi neka teroristička tvorevina, oni govore jedno, a to je da to nije islam već da je to zloupotreba islama“, kazao je Muhamed Jusić istakavši da danas zahvaljujući internetu ljudi, posebno mladi, imaju mogućnost pristupa ovakvim ideologijama. On se također uz kratka pojašnjenja osvrnuo i na zloupotrebu kur`anskih riječi i hadisa kao i vjerske terminologije u opravdavanju tekfira i ideologije nasilnog ektremizma.

Na kraju treba dodati da je ova analiza u elektronskoj formi dostupna na web-stranici Centra za dijalog – Vesatijja i može se preuzeti klikom ovdje.




Top