Izraelski vrhovni komandant otkrio tajne o “nevidljivom ratu“ u Siriji

Izrael je godinama negirao tvrdnje da je imao ulogu u finansiranju i naoružavanju anti-Assadove pobune u Siriji, a veoma često su vojni zvaničnici bili „bez komentara“, čak i kada su se suočili sa ogromnim dokazima o izraelskom oružju dokumentovanom u rukama Al Kaide. Ali sve se to promjenilo u novom izadnju Sunday Timesa gdje je objavljen intervju sa odlazećim komandantom izraelske vojske, Gadiem Eisenkotom, koji je konačno potvrdio da izraelske snage odbrane (IDF) isporučuju oružje pobunjenicima preko granice "u svrhu samoodbrane", a možda još zapanjujuće, priznao je da dugo vodi "nevidljivi rat u Siriji" koji uključuje “Hiljade napada” .

Intervju predstavlja prvi put da je bilo koji aktuelni najviši izraelski vojni ili vladin zvaničnik u potpunosti priznao da je poslao išta drugo osim “Humanitarne opskrbe”, kao što je medicinska pomoć, sirijskim militantima koji žele da sruše Asadovu vladu; a ipak se čini da vojni šef zemlje polako potvrđuje javno poznato, za sada samo priznajući da je IDF obezbijedio "lahko naoružanje" - čak i nakon nekoliko godina izvještavanja definitivno je otkrio obiman izraelski program za naoružavanje  desetina pobunjeničkih grupa i isplate njihovih plata, uključujući poznate podružnice Al Kaide u Siriji.

Ovo dolazi nakon što sirijska vlada godinama optužuje Izrael za partnerstvo sa zapadnim i zaljevskim zemljama, kao što su SAD, Velika Britanija, Saudijska Arabija, Katar i Turska, za finansiranje i naoružavanje pobunjenika Al Kaide i ISIL-a kao dio tajnog programa promjene režima koji je usmjeren na Damask i njegove saveznike Iran i Hezbollah. Od tada, zemlje kao što je Katar su objavile koliko je ogromna njihova tajna uloga u poticanju sirijskog rata zaista bila.

The Sunday Times odnosi se na ključno priznanje koje dolazi od general-pukovnika Gadi Eisenkota i to:

Eisenkot je po prvi puta priznao da je Izrael opskrbljivao pobunjeničke grupe u pograničnom području lahkim oružjem “za samoodbranu”.

Izrael je bio skriveni igrač na prepunoj sirijskoj bojišnici.

Eisenkot se pohvalio u intervjuu: „Radili smo u području pod kontrolom Rusa, ponekad napadali ciljeve kilometar ili dva od ruskih pozicija ,” kako bi uništili iransko oružje u Siriji.

Ovo rijetko priznanje dolazi u trenutku kada Bijela kuća kaže da počinje djelovati po ranije zadanoj zapovjedi o povlačenju američkih vojnika iz Sirije od strane predsjednika Trumpa, nešto što je potreslo izraelsko vodstvo, koje je tvrdilo da će Iran ostati ukopan u blizini granice Izraela. Eisenkotove riječi su upozorenje Iranu da Tel Aviv nastoji održati operativne sposobnosti unutar Sirije.

U ovom trenutku, šef IDF-a priznao je da izvodi "hiljade" napada unutar Sirije:

"Mi smo izvršili hiljade napada [posljednjih godina] bez preuzimanja odgovornosti i bez objašnjenja" rekao je za Sunday Times.

S obzirom na to da su prethodni vojni zvaničnici obično stavili taj broj na "stotine", često od 200 do 400, ovo je zapanjujuće priznanje koje potvrđuje da su Izrael i Sirija bili u de facto stanju otvorenog rata od kada je prvi priznati izraelski vazdušni napad izveden 2013. godine.

Komentirajući prethodni izvještaj, izraelski časopis Times of Israel je odredio vremenski okvir izraelske podrške anti-Assadovim pobunjenicima:

Časopis Foreign Policy je potvrdio da je podrška Izraela pobunjeničkim grupama počela 2013. godine, i to  finansiranjem grupa na mjestima kao što su Quneitra i Daraa. Ona je prestala ovog ljeta dok su snage režima napredovale i širile teritoriju u južnoj Siriji protiv pobunjenika. Vojnici sirijskog predsjednika Bašara al-Assada su u julu ponovo uspostavili kontrolu nad pograničnim područjem.

Sirijska vojska je 2013. godine zaplijenila izraelsko oružje u pobunjeničkim rukama .

U izvještaju se navodi da je Izrael poslao oružje pobunjeničkim grupama i to jurišne puške, mitraljeze, minobacače i vozila. Prvobitno je uputio pobunjenicima M16 puške preko kojih ne bi mogli identificirati Izrael kao pošiljaoca, a kasnije su počeli da snabdijevaju oružjem i municijom i ukradene puške iz iranske pošiljke Hezbollahu, koje je Izrael zarobio 2009. godine.

Međutim, jedan broj analitičara ukazuje da je izraelska podrška opoziciji počela još bliže početku sukoba.

Prijašnja Istraga Wall Street Journal-a otkrila je da su u ovu vezu uključeni i transferi oružja, isplate plata anti-Assadovim borcima i tretman ranjenih džihadista u izraelskim bolnicama, koje su bile široko promovisane na fotografijama koje su prikazivale Netanyahua kako pozdravlja militante. Bivši vršilac dužnosti direktora CIA-e, Michael Morell, jednom je direktno rekao da se Izraelska "opasna igra" u Siriji sastoji u tome da se uđe u savez sa Al Kaidom u cilju borbe protiv šiijskog Irana.  

Zadnjih godina, više sadašnjih i bivših izraelskih sigurnosnih zvaničnika je otišlo tako daleko u svojim izjavama da je glavna teza u suštini bila da je ISIL u krajnjoj liniji poželjniji od Irana i Assada. Naprimjer, bivši izraelski ambasador u SAD-u, Michael Oren, 2014. godine je iznenadio publiku na festivalu Aspen Ideas u Koloradu kada je rekao komentar vezan za ISIL i to:

"Manje od dva zla su sunnije, a ne šijje." Oren, dok je artikulisao izraelsku odbrambenu politiku, u potpunosti je priznao da misli da je ISIL "manje zlo".

Slično tome, za Netanjahua i druge izraelske zvaničnike glavna briga nikada nije bio crni kult smrti koji je snimao odsjecanje glave Amerikancima i paljenje živih ljudi, već mogućnost, riječima Henrija Kisindžera, "šiitskog i pro-iranskog teritorijalnog pojasa koji ide od Teherana do Bejruta" i uspostavljanje "iranske radikalne imperije".

Ono što je jasno i sada konačno riješeno za povijesne zapise jeste da su Izraelci godinama skrivali svoju „nevidljivu ruku“ u ratu dok su je maskirali u „humanitarnu pomoć“ - nešto što je u potpunosti priznao vrhovni vojni komandant Izraela. Drugim riječima, humanitarna pomoć bila je dimna zavjesa i pokriće za potpuni tajni rat u Damasku, kao što smo mi i mnogi drugi nezavisni mediji izvijestili mnogo puta tokom godina. Ono što je nekada bilo „teorija zavjere“, danas je nepobitna činjenica.




Top