Iran kao predvodnik borbe protiv Izraela

Pažljiva analiza izraelskih raketnih napada u Siriji tokom proteklih nekoliko dana otkriva veoma značajan razvoj događaja. Oni se mogu sažeti u sljedećih par tačaka:

- Prvo, Iran se brzo pretvara u državu koja je predvodnik borbe protiv izraelske okupacije. Prvi put nakon što je arapsko-izraelski sukob počeo prije otprilike jednog stoljeća, Iran je postao vojna sila koju izraelski lideri, bilo vojni ili politički, tretiraju s najvećom ozbiljnošću. To nije samo zbog iranskih vojnih kapaciteta, već i zato što Teheran posjeduje mrežu nezvaničnih vojnih kapaciteta koji mogu voditi nekonvencionalne ratove.

- Drugo, stav Rusije iz 2019. godine može se razlikovati od onog iz 2018. godine, kada se suoči sa kritikama zbog toga što nije reagovala na ponovljene izraelske napade na sirijsku teritoriju. Ruska šutnja baca dugu sjenku na status Rusije kao pouzdanog saveznika u regionu, i stoga možemo očekivati ​​neizbježnu i veliku promjenu pozicije Moskve.

- Nije slučajnost što je rusko rukovodstvo otkrilo obavještajne podatke dnevniku Kommersant u utorak potvrđujući da će snage Sirije u odbrambenim napadima biti spremne za upotrebu naprednog ruskog S-300 raketnog sistema do marta ove godine, nakon završetka neophodne obuke. To je značilo indirektan odgovor na sva pitanja o tome zašto se ti projektili nisu koristili za suočavanje s izraelskim ratnim avionima koji su napali Siriju rano u ponedjeljak.

- Četvrto, sva rusko-izraelska shvatanja da će iranske snage ostati na 80 kilometara udaljenosti od južnih granica Sirije sa okupiranom Palestinom, konkretno Golanskoj Visoravni, su se raspala. Izraelski vojni zvaničnici navode u štampi da su iranske snage sada raspoređene u bazama samo nekoliko kilometara od granice.

- Peto, sada postoji jaka perspektiva odmazde na izraelske napade. Rakete srednjeg dometa sa bojevim glavama od 500 kg, koje su ispaljene na Golanskoj Visoravni kao odgovor na najnoviji izraelski napad, potvrđuje da nema više oklijevanja. Quds snage, na čijem je čelu general Qassem Soleimani, ne bi donijele odluku o lansiranju rakete bez savjetovanja s vodećim iranskim rukovodstvom, a posebno s vrhovnim vođom Ali Khamene'ijem. Drugim riječima, ta odluka je bila strateške prirode i mogla bi odrediti tok naredne faze.

***

Izraelski zvaničnici su pretjerano hvalili uspjeh najnovijih raketnih napada za koje su rekli da su ciljali skladišta oružja i baze Iranske Revolucionarne Garde u Siriji. To je izazvalo sumnje čak i među izraelskim vojnim stručnjacima, ne samo zato što su to bile pretjerane tvrdnje, već i zato što se prikriva veoma značajna strateška odluka da se postepeno otvori front na Golanskoj Visoravni i osnuje južni front protiv okupacije.

Vjerujemo da će tekuća godina biti svjedok iznenadnog kvalitativnog skoka naprijed u sirijskim sposobnostima za protuzračnu odbranu kada S-300 postaje operativan na bojnom polju. Ako su manje sofisticirani ruski sistemi, kao što je Pantsir i Buk sposobni da presretnu većinu raketa ispaljenih iz izraelskih aviona iznad libanskog vazdušnog prostora i preko okupiranih Galilejskih polja i jezera Tiberijada - jer se ovi ratni avioni ne usuđuju infiltrirati u sirijski vazdušni prostor zbog straha da ne budu oboreni - može se zamisliti šta bi bilo kada S-300 uđe u službu. Kada se to desi, ti izraelski ratni avioni moći će da budu napadnuti čak i unutar libanskog vazdušnog prostora. Rusi su to nagovijestili više nego jednom nakon što su izgubili strpljenje s provokativnim ponašanjem Izraela.

Istina, sirijsko rukovodstvo ne želi rat. Njihov je trenutni prioritet ponovno zauzimanje gradova koji još uvijek nisu pod njihovom kontrolom, kao što su Idlib i područja bogata plinom i naftom istočno od Eufrata. Ali Iran može imati različita razmatranja. Revolucionarna garda sada može pokrenuti osvetnički raketni napad na Izrael ne samo iz južne Sirije, već i sa iračke teritorije. Ovo može objasniti nedavne izraelske prijetnje Iraku.

***

Nakon što je izraelski premijer Benyamin Netanyahu bio kritikovan zbog vođenja vojne kampanje protiv Sirije koja je prekršila neslužbeno primirje koje je trajalo više od jedne decenije, ponovio je tri puta, bez ikakvog posebnog razloga, da Izrael ima najsofisticiranije odbrambene i ofanzivne sposobnosti u svijetu, i da će se suprotstaviti svima onima koji to žele. To zvuči kao riječi nekoga ko je zabrinut i uznemiren, i očajnički želi uvjeriti svoje doseljenike koji su sada okruženi raketama sa tri strane - sjever, jug i istok.

Ono što su neki Arapi propustili da shvate je da transformacija Irana u prvu državu na frontu protiv izraelske okupacije popunjava strateški vakuum uzrokovan njihovim povlačenjem. To će dati Iranu vodeću ulogu u čitavom arapskom svijetu, boreći se protiv negativnog imidža koji su ovi Arapi pokušavali da mu stvore tokom proteklih godina sa svojom pogrdnom, sektaškom i uvredljivom propagandom.

Iranski utjecaj raste u Jemenu, Iraku, Siriji, Palestini i Libanu, i uskoro će se vratiti u Sudan. Sve to dok arapski režimi traže normalizovane odnose sa Izraelom.