SAD je u padu koji vodi ka potpunom nestanku

Prije samo nekoliko decenija, američko carstvo je bilo na vrhuncu. Nakon što je uništio sovjetsku imperiju, Washington se proglasio “jedinom supersilom” i “nezamjenjivom nacijom” koja je mogla da radi šta god hoće bilo gdje u svijetu. Samoproglašeni unipolarni hegemon nastojao je proizvoljno nametnuti svoje vrijednosti, korporacije i vojne baze cijeloj planeti, bez obzira na želje stanovnika.

Situacija u svijetu danas se otela kontroli Washingtona. Kina postaje vodeći svjetski ekonomski i tehnološki gigant; vojni primat uskoro će uslijediti. Rusija koristi napredna oružja koja mogu uništiti američke snage bilo gdje u svijetu. Čak i kućni psi Ujke Sama u EU se suprotstavljaju SAD-u  uključujući napore da obore Trumpove sankcije protiv Irana tako što će odbiti američku hegemoniju u međunarodnoj trgovini.

Zemlje sa većinski muslimanskim stanovništvom oporavljaju se od zastrašivanja SAD-cionista nakon 11. septembra. Iran prednjači tako što nastavlja sa samostalnim, islamskim putem, ostajući prkosan čak i dok Trump šalje bezopasne pse poput Boltona i Pompea. Sirija je pobijedila snage koje su željele smjenu režima i pridružuje se Libanu, Jemenu, a možda čak i Iraku u osovini otpora koja se protivi cionizmu i imperijalizmu. Turska je pobijedila pokušaj državnog udara koji je podržala SAD i potvrdila nezavisnost. Malezija i Pakistan su izabrali lidere koji podržavaju globalni pokret istine 9/11 i generalno su skeptični prema američkoj i zapadnoj moći. Čak i američki okupirani Katar, sićušna zemlja koja je utjecajnija nego što se čini zahvaljujući izvozu prirodnog gasa i njenom medijskom carstvu al-Jazeere, prkosi Trumpovom režimu.

Gubitak globalne političke moći u Washingtonu posljedica je mnogo šireg procesa pada zapadne civilizacije. Ekonomija je ključan pokazatelj. Predviđa se da će se udio SAD-a u globalnom BDP-u smanjiti sa skoro 60% u 2000. na manje od 30% do 2050. godine. Stopa nataliteta u SAD-u pala je na 1,7 djece po ženi. U Evropi je na 1,6, dok je u najvećoj i ekonomski najefikasnijoj evropskoj naciji, Njemačkoj, manje od 1,5. Svi ovi nivoi su daleko ispod pozitivnog.

Zašto se Zapad, predvođen američkim stjegonošom, suočava sa tako strmim političkim, ekonomskim i demografskim padom? Jedan od načina da se pristupi pitanju su dva najpoznatija teoretičara civilizacijskog propadanja, Ibn Khaldun i Oswald Spengler.

Ibn Khaldun, koji je široko prihvaćen kao prvi svjetski stručnjak društvenih nauka, tvrdio je da „civilizirani ljudi“ (to jest, bogati urbani stanovnici) postaju mehki, egoistični, materijalistični i dekadentni. Ne-urbani ljudi, koji su jači i spremniji da žrtvuju svoj interes u služenju vezama 'asabiyaha (plemenska odanost, ljubav prema sopstvenom narodu), uskoro će uspjeti u preuzimanju gradova od svojih dekadentnih čuvara. Nekoliko generacija kasnije, ciklus se ponavlja.

Oswald Spengler, pod uticajem Ibn Khalduna, razvio je teoriju fiksnog životnog ciklusa diskretnih civilizacija. Spengler je primijenio tu praksu na uspon i pad civilizacija nešto poput Kur'anskog pojma, “… kullunyajri li-ajalinmusamma:… sve se dešava u neko određeno vrijeme [i ima svoj kraj]” (13: 2), što je u ovom ajetu iz Sure al-Ra opisuje tok Sunca i Mjeseca, ali se odnosi i na sve stvorene stvari, uključujući ljudski životni vijek i životni vijek civilizacija.

I Ibn Khaldun i Spengler su shvatili da Bogom dana duhovna suština, neka vrsta platonskog ideala izvan prostora i vremena, određuje materijalne uspone i padove civilizacija. Razmatrajući ove stvari, mi slijedimo savjete Kur'ana da putujemo svijetom i razmišljamo o tome što je ostalo od uzvišenosti slavnih civilizacija koje su se raspale u ruševinama. Konkretno, Kur'an nas potiče da primijetimo moralni i etički faktor: “Reci: 'Idite svuda po zemlji, i vidite šta se na kraju dogodilo onima koji su lagali i prikrivali istinu!'” (6:11) ; i, “Reci: 'Idite svuda po zemlji i vidite šta se na kraju dogodilo onima koji su bili izgubljeni u grijehu!'” (27:69).

Ako su laži i grijeh ključni faktori koji uzrokuju propast nekada slavnih civilizacija, Zapad u cjelini, a posebno SAD, su u nevolji. Počnimo sa razmatranjem rečenice „onih koji lažu i kriju istinu“. Poštivanje istine u SAD-u i na Zapadu naglo je opalo. Ovaj pad možemo posmatrati kroz proteklih nekoliko stoljeća dok je prosvjetiteljstvo potkopalo vjerovanje u Boga i usmjerilo pažnju na sekularno-materijalistički, racionalno-empirijski pojam istine. Dok je traganje za empirijskim istinama o dunjaluku nosilo ekonomski i tehnološki napredak, to je bilo samo zato što je vođeno ostatkom religiozne moralnosti. Jednom kada je moralnost izumrla, "istina" je postala proizvoljna funkcija moći, kao što su Foucault i postmodernisti shvatili.

Trijumf moći nad istinom na Zapadu sumirao je Bushov savjetnik Karl Rove poslije 11. septembra: „Mi smo sada carstvo i kada djelujemo, stvaramo sopstvenu stvarnost. I dok proučavate tu realnost - razborito, kao što i hoćete - mi ćemo ponovo djelovati, stvarajući druge nove stvarnosti, koje možete učiti, i tako će se stvari rješavati. Mi smo glumci historije ... a vi, svi vi ćete ostati samo da proučavate ono što mi radimo.” Ali Roveova arogantna pohvala mu se obila o glavu. Nedostatak bogobojaznog poštovanja istine od strane Carstva, njegovo obmanjujuće vjerovanje da može da laže svijetu i "stvara našu sopstvenu stvarnost", je njihov pad.

Kur'anski izraz koji Muhamed Assad tumači u svom prijevodu, Poruka Kur'ana kao "oni koji su izgubljeni u grijehu" je 'mudžrimin', koji se također može prevesti kao u smislu da su oni kriminalci ili zločinci (posuditi termin od Georgea W. Busha, koji svakako odgovara opisu). I kao što Zapad sve više postaje Carstvo laži, tako se sve dublje spušta u grijeh, kriminal i izopačenost. I mada je "problem kriminala" možda očigledniji u siromašnim naseljima, vladari su najveći kriminalci. Bankarski kolaps iz 2008. godine, naprimjer, bio je proizvod sistematskih prevara koje su opljačkale trilione dolara od građana. Ipak, bankari koji su izvršili ovu najveću pljačku svih vremena, uživali su apsolutnu nekažnjivost. Nijedan od njih nije služio niti dan u zatvoru. Naprotiv, oni su bili bogato nagrađeni za svoje zločine sa spašavanjem od strane poreskih obveznika.

Još više odvratan primjer kriminaliteta vladara Imperije je slučaj Jeffreyja Epsteina, pedofila iz Mossada, koji očigledno utječe na mnogo moćnih Amerikanaca, uključujući Donalda Trampa i Billa Clintona. Kako je Miami Herald nedavno izvijestio, Epstein je spavao sa stotinama maloljetnih djevojaka, uhvaćen je, ali je pušten od tadašnjeg okružnog tužioca Aleksandra Akosta, koji je nagrađen za svoj dio u zataškavanju sa trenutnim poslom Trumpovog ministra rada. Očigledno najmoćniji ljudi u Americi imaju razloga da se plaše Jeffreya Epsteina.

Moglo bi se nastaviti sa primjerima o tome kako je Amerika prepuna opresije i nepravde, kako su se njeni maniri i moral smanjili, kako su njene vrijednosti sve više materijalističke, i kako sve više obožava oltar seksualne devijacije. Svako ko ima oči da vidi i uši da čuje, svako ko nije sumoran (bukmun 'umyun (gluhi, nijemi i slijepi)) i čije srce nije zaključano, zapečaćeno ili zahrđalo mora znati ovo.

Gdje se to završava? Kada opadanje ulazi u svoju katastrofalnu terminalnu fazu i postaje totalni kolaps? Samo Allah zna, ali je američki zasigurno počeo.