Iran na opasnoj raskrsnici

Dana 21. septembra 2017. godine, Vrhovni Lider Iranske Islamske Revolucije Ayatollah Khamenei je govoreći pred Vijećem stručnjaka održao govor u kojem se dotaknuo niza važnih tema.

Govorio je o unutrašnjim odnosima, različitim grupacijama unutar Islamske Revolucije, vanjskih odnosa i ekonomije. Također je pričao i o Iranskom nuklearnom sporazumu, međunarodnom sporazumu o iranskom nuklearnom programu, koji je potpisan u Beču 14. jula 2015. godine. Sporazum je star tek oko dvije godine, a već ga je prekršio SAD, jedan od glavnih potpisnika. Sporazum je također nazvan i P5+1, što znači pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a- Kina, Francuska, Rusija, Velika Britanija, SADplus Njemačka i naravno Iran. Evropska Unija je bila dio sporazuma u posmatračkojfunkciji.

- Problem koji sam imao, i koji i dalje imam sa pregovorima o nuklearnom sporazumu, a o ovome sam razgovarao kako privatno tako i javno sa našim zvaničnicima, je ovaj: uredu je pregovarati i nema ništa pogrešno u tome, ali oni koji pregovaraju su to trebali raditi sa pažnjom i preciznošću tako da ne može baš svaki naš potez biti protumačen kao kršenje nuklearnog sporazuma, dok isto ne važi za drugu stranu. To je pogrešno! To se ne bi trebalo dešavati. To se desilo zbog nedostatka povjerenja u domaće snage. Takve greške su moguće zbog oslanjanja na drugu stranu i strane elemente. Reći ću vam da se ne trebamo mnogo pouzdati u strance. Trebamo  naravno raditi sa svijetom i nisam protiv toga. Tako nešto ima i svoje zahtjeve koje prihvatam, ali se ne trebamo oslanjati na strance iz razloga jer je naših neprijatelja previše van granica naše države i društva. Postoji front neprijatelja protiv nas. Porazili smo ih i natjerali u bijeg i tako će biti i dalje, ali moramo znati da nismo suočeni sa jednim neprijateljem već sa grupom i frontom neprijatelja – kazao je Ayatollah o nuklearnom sporazumu.

On prevashodno analizira nepouzdanost SAD-a i vazalnih saveznika poput EU-a, Njemačke, Francuske i Velike Britanije. U tome je u pravu, naravno. Zapadni partneri su svi nepouzdani, a posebno Washington i Trump te njegovi generalni kojima upravlja Duboka Država, a čiji je najvažniji član Netanyahu koji je u ime SAD-a odlučio da je Iran teroristička država i da mora biti neutralizirana. To znači da nuklearni sporazum postignut pod vodstvom Baracka Obame mora biti neutraliziran. Trump je to pokušavao još tokom predsjedničke kampanje, a posebno kada je ušao u Bijelu kuću.

Bez cionističkog novca, bilo bi teško da sponzori proguraju Trumpa u Bijelu kuću. U svom stilu, Trump prijeti Iranu koristeći laži i prevare. Probudi se svijete, i nemoj vjerovati u Trumpove neutemeljene optužbe na račun Irana, Sjeverne Koreje, Sirije ili Venecuele. Ako narod pošalje poruku Trumpu da ne podržava njegove poteze, možda će razmisliti da skloni prst sa crvenog dugmeta koje bi moglo označiti kraj svijeta. Ali u stvarnosti on ne želi da vidi sebe i svoje ogromno carstvo kako nestaju u plamenu. Uprkos tome, nazvati njegove prijetnje dječijom igrom bilo bi opasno jer je to luđak koji je potpuno nepredvidljiv. Poslušajte samo njegov govor u UN-u prošlog septembra te nerazumne prijetnje njegovog delegata u UN-u, Nikki Haley. Iran to zna, i stoga bi Ayatollahov poziv na oprez trebao biti primljen i razmotren pažljivo ne samo od Irana već i od ostatka svijeta.

Ayatollah je pričao o još jednoj važnoj temi, a to je iranska ekonomija.

- Moramo se oslanjati na domaće snage u rješavanju problema. Ovo treba biti ponavljano, pojašnjeno mnogo puta sve dok ne postane pravilo. Imamo motiviranu omladinu i vješte pojedince. Imamo dobre proizvođače, dobre biznismene, radnike, farmere, učitelje i profesore. To su osobe koje trebaju rješavati probleme ove zemlje. Oni trebaju biti ti koji će riješiti razne ekonomske probleme. Ne kažem da uništite veze sa svijetom. Ovo nije moje mišljenje ni u kom slučaju. Od početka Revolucije, uvijek sam bio od onih koji su bili za uspostavljanje veza sa svijetom. I sada imam isto mišljenje, ali ono što želim istaći je da moramo stati na vlastite noge umjesto da se oslanjamo samo na strance – poručio je Ayatollah.

To je bio jasan podsjetnik na “Ekonomiju otpora“ koju Iran provodi nekoliko godina, a koja se sastoji od stvaranja alternativa uvoznim proizvodima, lokalnim investicijama sa lokalnim novcem, lokalnom razvoju i istraživanju, trgovini sa prijateljima i susjedima, te posebno odvajanje od zapadno ekonomije bazirane na dolaru što je još jedan vid zaštite od američkih sankcija.

Ove ilegalne ekonomske mjere i kazne su kršenje svih međunarodnih pravnih standarda i trebale su biti ukinute čim je postignut nuklearni sporazum. To je bio dogovora, ali nije ispoštovan. Umjesto toga, Trumpov Washington je na nagovor Netanyahua još oštrije primjenjivao sankcije pod smiješnim izgovorom da Iran finansira terorizam širom svijeta.

Ali ovaj put, Evropska unija i lideri Njemačke, Francuske i Velike Britanije nisu pristali na Trumpov poziv na nastavak sankcija Iranu. Umjesto toga, Francuska i Njemačka su potpisale bilateralne sporazume i programe tehnološke razmjene vrijedne milijarde eura. Ali budite uvjereni da ih ne bi potpisali da nisu dobitnici u toj igri. To je narav predatorskog kapitalizma. To je ono što Zapad radi najbolje. Jedina dobra stvar za Iran je da ovi sporazumi cementiraju nukearni sporazum. Milijarde dolara su jači argument za kapitaliste nego Trumpove isprazne prijetnje.

Međutim, ovi ugovori nose  određene opasnosti i rizike povezane sa daljnjim izlaganjem zapadnom monetarnom sistemu, te daljnoj ranjivosti zapadnjačkim sankcijama i prijetnjama iz razloga što sve međunarodne transakcije u zapadnjačkim valutama moraju proći kroz američki bankovni sistem – te mogu biti zaustavljene od strane američkog sudstva, praktično po volji. To pokazuje slučaj sa Argentinom iz 2014. godine kada je američki okružni sudija Thomas Griesa na Manahttan-u, zaustavio argentinsku isplatu dugovanja kreditorima u iznosu od 500 miliona američkih dolara, te ucjenjivao Buenos Aires za otplatu ilegalnih dugovanja američke vlade prema investicionom fondu Elliot, koja su iznosila iznad 1.6 milijardi američkih dolara – Iran, čuvaj se takvih rizika!

Prošle sankcije su ipak ostavile svoj trag na iranskoj ekonomiji. Doprinijele su porastu inflacije kao i nedostatku strane robe – što je zauzvrat, zajedno sa stopom nezaposlenosti, bio glavni razlog prošlosedmičnih nenasilnih protesta koji su počeli 28. decembra u drugom po veličini iranskom gradu, Mashhadu. Nedugo poslije, proširili su se po cijeloj državi, te pod utjecajem stranih sila, pretvoreni u nasilne proteste, koji su odnijeli 21 život. Ovo su bili najžešći protesti još od 2009. godine, kada su održani skupovi protiv pobjede tadašnjeg predsjednika Mahmuda Ahmedinedžada. Tadašnja javnost ih je okarakterizirala kao proteste započete od strane opozicije te opozicionog kandidata Mir-Husejn Musavija i Mehdi Karubija, međutim, kako se kasnije pokazalo, bili su uveliko potpomognuti američkim tajnim službama.

Ayatollah Ali Khamenei je prvog januara, prema tvrdnjama Reutersa, optužio iranske vanjske protivnike i neprijatelje za poticanje nereda u državi. Iako nije dao nikakve pojedinosti, sekretar Iranskog Nacionalnog Vijeća Sigurnosti je izjavio da su Sjedinjene Američke Države zajedno sa Ujedinjenim Kraljevstvom te Saudijskom Arabijom glavni krivci. Mogao je dodati i Izrael, jer bez sumnje ne bi pogriješio. Sami protesti su nalikovali onim koje smo svjedočili u godinama Arapskog Proljeća, upućeni protiv vladajućih snaga. Slični slučajevi se dešavaju redovno u svijetu.

Istina je da neoliberalne frakcije u Iranu služe kao instrument Zapada, i one su vodeća sila koja pokušava Iran okrenuti prema zapadnjačkim sferama utjecaja, a pogotovo uvući Iran u zapadnjačke monetarne sisteme. Iransko rukovodstvo mora biti oprezno- jer su se date grupe mnogo puta do sada pokazale kao fatalne rak rane u raznim drugim vladajućim strukturama diljem svijeta. Ovisnost Zapadu je do sada mnoge države koštalo suverentiteta i ostvarivanja vlastitih nacionalnih interesa, samo zato jer su se morali pokoriti imperijalističkim željama Sjedinjenih Američkih Država i njenih bliskih saveznika. Nažalost, ljudi koji žive u teškim uvjetima su podložni indoktrinaciji koja obećava bolje sutra, a ustvari ih huška protiv vlastitog naroda i vlasti.

Iran je do sada držao ravnotežu. “Ekonomija otpora“ možda zahtjeva neke početne žrtve i treba neko vrijeme da se “uhoda“, međutim, naposljetku će proraditi. Glavni svjedok toga je Rusija, koja je datu ekonomiju u potpunosti uvela kao odgovor na zapadnjačke sankcije. Predsjednik Putin je mnogo puta iznova ponavljao da su zapadnjačke sankcije najbolja moguća stvar koja se desila njegovoj državi, još od raspada Sovjetskog Saveza, jer je natjerala Rusiju da prestroji ekonomiju, oživi agrikulturalni sektor, koji se prije toga oslanjao na uvoz, te poveća ulaganja u tešku industriju i naučna istraživanja. Također se obratio i Ayatollahu u svojoj novembarskoj posjeti Iranu, kazavši da “de-dolarizacija“ iranske ekonomije može biti samo pozitivna stvar, a nikako negativna.

Uistinu, nakon što je Rusija prevazišla kratko vrijeme teškoće i ekonomske stagnacije, sada se nalazi na uzlaznoj putanji. Ovome u prilog ide činjenica da je Rusija već dvije godine zaredom najveći svjetski izvoznik žitarica – što duguju modernom i obnovljenom industrijskom parku kojim su zamjenili dotrajali ukrajinski te zemljama uvoznicima pomenutih proizvoda, a koje su većinom centralno azijske države bivšeg Sovjetskog Saveza. Uz sve to, Rusija se oslobodila lanaca američkog dolara te zajedno sa Kinom i ostatkom SCO članica, izgradila vlastiti monetarni sistem tj. Petro-juan, koji svoju vrijednost čuva u zlatu.

Iran bi mogao uraditi istu stvar, bez da povija glavu pred Francuskom ili Njemačkom (i ostatkom korumpirane Europske Unije) za milijarde dolara, eura i ugovora koji se odnose na tehnološku razmjenu. Niti pomenuta Francuska, niti Njemačka, nisu povjerljive države. Javna tajna je da su to američki vazali, koji su pod budnim okom Washingtona.  

Moj skromni savjet, ukoliko dopuštate, Iranskoj Vladi za 2018. godinu i dalje:

Ustrajte na putu „Ekonomije Otpora“, fokusirajte se na domaću proizvodnju za vlastito tržište, sa vlastitom valutom i kroz lokalne državne ili javne bankovne ustanove zarad dobrobiti iranske ekonomije. Ovo je glavni princip „Ekonomije Otpora“. Također uključuje „zamjenu uvoza“ na velikom planu, uključujući iranski naučni vrh te polje razvoja i istraživanja.

Ustežite se koliko god možete od traženja poslovnih prilika ili bankovnih saradnji sa Zapadom – i što dalje se držite od MMF-a i Svjetske Banke.

Svoj puni vanjskotrgovinski fokus okrenite ka istoku, prema SCO i BRICS članicama, te s njima što više surađujte, kako poslovno, trgovinski tako i prijateljski. Razvojnu pomoć tražite od AIIB, Azijske Banke za Investicije i Infrastrukturu. Budućnost je na istoku, a kao članica SCO, Iran je već priznat kao prijatelj istočnih zemalja. Također i kineski OBI (One Belt Initiative) uključuje Iran – multi-trilionski program koji će dodatno povezati i ojačati istočne ekonomije u ovom stoljeću.

Koristite vlastitu valutu, vlastiti novac, a ne zapadnjačke valute, pogotovo ne američki dolar i njegove „potomke“ kao što je euro. Slijedite put de-dolarizacije, put kojim kroče Rusija i Kina, te razmotrite osnivanje nacionalne crypto valute, koju kontrolišete vi, zarad vanjske trgovine, a koja će odolijevati zapadnjačkim sankcijama.

Naposlijetku, uvijek budite svjesni da je Washington kreirao „Deep Zion-State“ – ideje koje se nikad neće pustiti. Ova doktrina je ugravirana u PNAC-u (Planu Novog Doba Amerike), a uveliko je začeta od vašingtonskih think-tankova. Jednom kada se usredotoče na metu, kao što je Ajatolah elokventno rekao, a primjer su Iran, Sirija i Lebanon – te u Aziji Sjeverna Koreja i Kina, oni neće stati dok vas ne unište. Nije bitno da li ste potpisali sa njima mir ili dobili obećanja – ništa, ali bukvalno ništa što SAD obeća i kaže, ne treba vjerovati. Rat u Siriji, naprimjer, nije „gotov“, kao što su umalo prevarili predsjednika Putina, koji je bio spreman na potpuno povlačenje. U međuvremenu se saznalo za ilegalne američke baze u Al-Tanfu u Siriji. Država koja nikada nije pozvana u Sirijiu, SAD, ne samo da ne povlači svoje trupe na terenu, već pomaže i obučava nove DAES / ISIL teroriste za borbu protiv sirijske vlasti.

Iran će opstati. Iran nije sam. Iran iza sebe ima moćne istočne saveznike, Rusiju i Kinu. Trump to vrlo dobro zna, kao i njegovi saradnici.




Top