Prof. dr. Enes Ljevaković o ideologiji koja “hrani“ ekstremističke pokrete

S fetva-i eminom muftijom sarajevskim Enes-ef. Ljevakovićem novinari Preporoda razgovarali su o problemu nasilnog ekstremizma i ideologiji tekfira, te nesuvislim nasrtajima na metodologiju hanefijske pravne škole. Također, tema razgovora bio je i jedinstven projekat Mreža mladih, koji se čini značajnim odgovorom na izazove u radu s mladima.

PREPOROD: Na koji način trebamo promatrati ideologiju tekfira koja je, očigledno, prisutna i u našoj zemlji BiH?

Doktrina tekfira nije posljedica već uzrok i osnova, spiritus movens ekstremističke ideologije na kojoj se grade druga ekstremistička učenja i opravdavaju nasilnički postupci i zločini. Jasno je da je ideologija tekfira primarno usmjerena protiv muslimana, da se putem nje generiraju unutrašnji sukobi u najširem mogućem obimu. U interpretaciji ekstremista ne postoje ljudska prava, nema govora o zaštićenim vrijednostima. Najviša od ovih zaštićenih vrijednosti, ljudski život, u njihovoj interpretaciji, a pogotovo u praktičnim postupcima ne uživa nikakvu zaštitu. Umišljeni, tzv. efekat zatrašivanja/odvraćanja neprijatelja nekim terorističkim aktom ili surovim zločinom, koji je (efekat) nedvojbeno spekulativne, hipotetičke naravi, kod takvih ima prednost u odnosu na kategorički zaštićene vrijednosti, poput recimo imovine, a da i ne govorimo o ljudskom životu kao najvišoj zaštićenoj vrijednosti. Današnji baštinici ideologije tekfira nadmašili su i njezine začetnike, raskolničku sektu haridžija koja se pojavila u vrijeme hilafeta hazreti Alije i koja je nanijela ogromnu štetu muslimanskoj zajednici i uzrokovala podjele koje traju do danas. Izvorne haridžije proglašavale se nevjernikom muslimana koji počini veliki grijeh koji je kao takav nedvojbeno označen u Kur’anu. Današnje neoharidžije su, kako se navodi u Analizi, proširili krug takvih djela nazivajući ih “mukeffirat“, tako da ona obuhvataju čitav spektar djela koja, po njima, izvode iz vjere, podrazumijevajući tu prije svega, podršku demokratskim političkim sistemima koji po njihovom sudu nemaju utemeljenje u Šerijatu. Okosnicu njihove propagande čini kritika demokratskog uređenja države, koje ne samo da ne smatraju islamskim, nego sve one koji aktivno ili pasivno učestvuju ili daju podršku demokratskim procesima smatraju nevjernicima.

PREPOROD: Shodno ovome, ko im je autoritet, odnosno koga ne smatraju nevjernikom?

 Današnji protagonisti ideologije tekfira proglašavaju nevjernicima vladare i narod, učene i one koji nisu učeni, sve one koji ne prihvataju njihove ideje i ne slažu se s njihovim vizijama i konkretnim postupcima, pa i one koji se idejno slažu s njima, ali se nisu pridružili njihovom pokretu i projektu i nisu dali prisegu vjernosti njihovom vođi. Ukoliko neki od njihovih sljedbenika napusti organizaciju, tretira se otpadnikom, murtatom koga je dozvoljeno likvidirati. Različite grupacije i frakcije koje su tokom historije islama prihvatile doktrinu tekfira, koristile su ga kao oružje i sredstvo za eliminaciju ideoloških neistomišljenika i političkih protivnika. Tekfir je prvi korak ka nasilnom ekstremizmu, sijanju smutnje, terorizmu i drugim zločinima.

Danas se ideje tekfira u nešto modificiranoj formi ponovo oživljavaju i poturaju muslimanima. Njihovi ovovremeni autoriteti su njihovi ideološki istomišljenici koji ih predvode u ekstremizmu i koji su najnasilniji među njima. Niko od poznatih i priznatih današnjih alima ne smatra se njihovim vjerskim autoritetom.

PREPOROD: Na promociji ste, govoreći o aktivnostima sljedbenika ove ideologije na nekim novim područjima, spomenuli “transakciju stoljeća“ o kojoj govore neki mediji.

Militantnim ideolozima tzv. Islamske države koji opravdavaju korištenje nasilja nad muslimanima i svima drugima koji ne prihvataju njihovu vlast i tumačenje vjere, tekfir je glavni instrument kojim opravdavaju svoje nasilje. U zadnje vrijeme primijetna je pojačana aktivnost sljedbenika ove ideologije i samozvanih ili imenovanih pristalica ISIL-a na području Sinaja. Nedavno je počinjen najsmrtonosniji teroristički napad u Egiptu upravo na Sinaju, kada je u napadu na džamiju ubijeno preko 300 ljudi. Objavili su rat i palestinskom pokretu Hamas, a u medijima se špekulira i govori o “transakciji stoljeća“, prema kojoj bi Palestinci trebali dobiti svoju državu ili teritoriju, ne u Palestini već upravo na Sinaju. Iz svega rečenoga, jasno je o kako korisnoj jahalici i efektnoj demonskoj tvorevini ISIL, iza kojeg je i samoproglašeni hilafet, je riječ. Jahalica je doktrina tekfira, a pogonsko gorivo iskrivljeno tumačenje i zloupotreba tradicionalnih islamskih pojmova i koncepata.




Top