Kada se pređu crvene linije u Siriji, Izrael će biti potresen

Vodeći zvaničnici iz Damaska su kazali da su “Sirija i njeni saveznici odlučni na žestok sukob protiv Izraela, kopirajući strategiju Hezbollaha tokom rata u Libanu, kada je Izrael natjeran na povlačenje. Na svako narušavanje zračnog prostora iznad Libana, Hezbollah je teškom artiljerijom gađao izraelska naselja duž libansko – sirijske granice.“

- Sirijska komanda i njeni saveznici su odlučili nametnuti nova pravila borbe protiv Izraela; za svako narušavanje sirijskog zračnog prostora, Damask će ispucati desetine projektila na Izraelska naselja duž Golanskih Visoravni. Namjere neće biti gađanje nikakvih posebnih ciljeva, već onemogućavanje Izraelcima da žive u miru dok njihova država ubija tuđe stanovništvo. Iako će izraelćani biti u skloništima, ovo će se desiti svaki put kada Izrael proba narušiti suverenitet Sirije - navode veoma bliski izvori.

Tako je prije dva dana, kada je Sirija srušila izraelski F-16, Damask započeo sa ovom taktikom te je ispalio 25 projektila iznad Golanskih visoravni i izraelske teritorije, zbog čega je zatvoren aerodrom Ben Gurion na nekoliko sati. Sirene su se oglasile i cijeli region je ispražnjen, a civilima je naređeno da odu u sklonište.

Ukoliko premijer Izraela Benjamin Netanjahu ustraje u svojoj politici, a Sirija počne aktivno koristiti svoj novi stil borbe, njegova popularnost u Izraelu će naglo opasti.

Izrael se suočio sa porazom kada je njegov F-16 oboren, te su taj poraz teško progutali i vrlo vjerovatno će tražiti osvetu. Međutim, tokom sedam godina rata u Siriji, Izrael nikada nije vršio veće vojne akcije. Većinom su to bile manje i brze akcije kojima se pokušavao produžiti sukob na određenim ratištima. Sada, Izrael je shvatio da što je rat duže trajao, time je sirijska vojska više jačala, zajedno sa Iranom i Hezbollahom; “Osovina otpora“ koju oni predstavljaju dakle pobjeđuje, a neprijatelji gube.

Ali izraelski premijer Benjamin Netanjahu nije naučio lekciju, već je zavarao većinu zvaničnika u vlastitoj državi. Netanjahu se sastao sa ruskim predsjednikom Vladimorom Putnimom sedam puta da ubjedi Izraelce da skrbi za sigurnost vlastite države. Toliki broj sastanaka mogao je sam od sebe značiti da Izraelci mogu činiti šta im je volja u Siriji.

Ali Netanjahu nije javnost u Izraelu izvijestio objektivno o rezultatima posjeta Rusiji, a to je da mu je Putin svaki put jasno kazao: “Ne želimo biti umiješani u vaš rat protiv Hezbollaha i Irana, ali također nećemo dozvoliti da povrijedite one koji pomažu ruskoj vojsci u Siriji. A ukoliko želite gađati Hezbollahova skladišta naoružanja i municije, to je vaša stvar“.

Moskva ne želi umiješanost Izraela u sirijski sukob, i to iz mnogo razloga: Rusija se kroz Siriju na velika vrata ponovo vratila na Bliski istok i ima snažan pristup Sredozemnom moru, prodrala je NATO kroz savez sa Turskom te je povratila ponos koji joj je SAD narušio u Afganistanu. I naravno, Rusija očigledno želi da onemogući provođenje američkih planova za slabljenje Rusije ekonomsko i politički.

SAD, misleći da može sankcionisati Rusiju bez ikakvih posljedica, je pokušala uništiti rusku ekonomiju kroz Ukrajinu, ometajući ruske gasovode koji griju cijelu Evropu, i koji su žila kucavica ruske privrede. Također, SAD je pokušao ukloniti Rusiju sa Bliskog istoka nakon pada Libije, te isti scenario napraviti u Siriji.

Moskva je do sada pokazala vjernost svojim prijateljima i saveznicima, čuvajući zajedničke interese, i to je ključna stvar kada govorimo o sirijskoj budućnosti. Analitičari su vjerovali godinama da će Rusija izdati Bashara Al-Assada, a zauzvrat dobiti stalnu bazu u Siriji. Međutim, svijet nije shvatio da Rusija – kao i Iran – vide u Assadu jedinu osobu koja može ispuniti svoja obećanja te se suprotstaviti SAD-u.

Međutim, kao i Amerika, Izrael nevoljno prihvata svoj poraz u Siriji i neuspjeh uništavanja sirijske vlade. Napadao je sirijsku vojsku nekoliko puta bez ikakvog uspjeha. Međutim ovo je samo uznemirilo Rusiju, koja je očigledno dala zeleno svjetlo svojim saveznicima u Damasku da iskoriste protivzračno naoružanje protiv izraelske avijacije.

Izraelske zračne snage su žestoko tukle po ciljevima u sirijskoj pustinji u prošlosti, što Rusiji izaziva nelagodu. Netanjahu je mislio da je miljenih Donalda Trumpa i da će to Vladimir Putin shvatiti. Izraelski premijer ne shvaća da Vladimir Putin voli Donalda Trumpa iz razloga što ovaj nema skoro nikakvo razumijevanje međunarodne politike. Samim time, Moskva bez većeg napora može predvidjeti poteze SAD-a koje poduzimaju Trumpovi savjetnici. A izraelsko narušavanje sirijskog suvereniteta je nešto što Rusija neće zanemariti.

Kada je Izrael pokušao obnoviti zračne udare po Siriji, padajući u zamku, sirijska zračna odbrana ih je iznenadila. Putin je zaprijetio Trumpovom razmaženom djetetu – Netanjahuu – da ne smije prelaziti crvene linije, posebno kada se rusko vojno osoblje nalazi na terenu Sirije gdje rade sa svojim saveznicima (Hezbollahom, Iranskom Revolucionarnom Gardom i drugima). Ruski predsjednik niti očekuje niti je ikada očekivao da gubitke trpi zbog izraelskih vojnih udara. Da li će slušati izraelske jadne izgovore gdje Netanjahu moli za oprost - dok je Putinov autoritet u Siriji ugrožen? Zasigurno ne.

Izrael igra izgubljenu igru, gdje provodi istu politiku u Siriji kao i u prošlosti. Izraelski avion je prvi put oboren u 36 godina, što je dozvolilo sirijskom predsjedniku Basharu Al-Assadu da poprave moral stanovništvu širom Bliskog istoka. Izrael ne razumije da više ne može postizati ciljeve u Siriji, te da se broj opcija smanjio, a politika prestrašivanja – od koje Izrael ne može odustati – samo ojačava njegove protivnike; Assada, Iran i Hezbollah.

Kada je Hezbollah pogodio izraelski ratni brod u ratu 2006. godine, natjerao je cijelu izraelsku mornaricu na povlačenje, pokazajući Izraelu svoju odlučnost ali i kapacitet. Pad izraelskog F-16 aviona je zasigurno poslalo poruku u Tel Aviv da je Sirija spremna da uradi ono što nije uradila od 1973. godine: spremna je na rat.

SAD se nalazi na sjeveroistočnom dijelu Sirije i izaći će tek kada pretrpi ogromne gubitke. Netanjahu koji je na istoj strani kao i Trump, podržava džihadiste Al Qaide i iznova napada sirijsku vojsku. Danas, ta dva lidera shvataju da su zajedno na pogrešnoj strani u igri koja nije njihova. Da li postoji mogućnost izvlačenja iz situacije u kojoj su se našli bez posljedica? Vjerovatno je obojici potrebno još nekoliko godina da dobro nauče svoje lekcije i puste Siriju na miru.




Top