Iran pod vodstvom Ayatollaha Khameneija se odupire imperijalizmu

Ovog mjeseca obilježava se 40 godina borbe Irana protiv cijelog imperijalističkog dijela svijeta. Svjetski moćnici nisu naklonjeni muslimanima koji sami biraju svoju ideologiju i političku budućnost. Ovome svjedoče brojni kraljevi i predsjednici koji su vladali mimo volje svog naroda. Također, ovome svjedoče i brojni ratovi koji bijesne po teritorijama muslimana iz jednog jedinog razloga, a to je islamski način života: ne ateistički, ne materijalsitički, ne sekularni, i ne inferioran svjetskim velesilama.

Jednostavno rečeno, muslimani žele da odluče za sebe ko će donositi njihove odluke. A jedino mjesto na svijetu gdje je stanovništvo uspjelo da uspostavi islamsku vladu jeste Iran. I od kada se to desilo prije 39 godina, svjetska elita od SAD-a do Saudijske Arabije, preko posrednika Izraela, konstantno radi da potkopa svaki uspjeh Irana.

Prisjetimo se nakratko. Islamska država u Iranu je još uvijek bila u začetku, ali “izabrani“ diktatori i prijestolonasljednici svjetskih velesila su je već za cilj imali uništiti. Zajedničkim poduhvatom su započeli osmogodišnji krvavi rat protiv hrabrih sinova novoizabrane vlade. Na njihovo razočarenje, tih osam godina je osnažilo tada mladu Islamsku republiku koja je zauvijek shvatila na kojoj su strani Washington, Rijad i njihovi cionistički “vlasnici“.

Zatim je udruženi poduhvat imperijalista (predvođen američkim republikanskim i demokratskim režimom), Izraelaca (predvođenih Likudom i Radničkom partijom) te munafika (sa svojim plemenskim poretkom) promjenio svoju taktiku. Tokom 1990. godina i sve do napada 11. septembra, pokušavali su ekonomski ugušiti Iran. Shvativši da im to neće poći za rukom, ova elita zločinaca je smislila novu satanističku ideju: okrenuti cijeli svijet protiv Islama i muslimana, te okrenuti muslimane jedne protiv drugih. I odatle počinje 11. septembar, i njegove posljedice od kojih muslimani i dan danas pate.

Postoje mnogi uglovi za posmatranje tragedije 11. septembra. Jedna od njih je i ta da su sve ključne figure i ratni huškači tog perioda nestali. Nisu u javnosti, medijama niti bilo kakvim javnim skupovima. Kao da su nestali. Ovo samo o sebi govori o univerzalnom i historijskom zločinu. Napad 11. septembra u SAD-u je prerastao u politički medeni mjesec između plemenskih vođa u Arabiji i rasističkih predvodnika u Izraelu koji kulminira nadolazećim “brakom“ između Rijada i Tel Aviva kojeg će “konzumirati“ Trumpova Amerika. Ovo se možda čini kao nešto novo u svijetu politike, što bi trebalo ispratiti muzikom – ali nije. Trenutna otvorena saradnja između Saudijske Arabije i Izraela se oduvijek odigravala iza zatvorenih vrata. Islamskog vodstvu koje se nalazi u Iranu je trebalo preko četiri decenije da svijetu otkriju da mušrici i munafici rade zajedno te da su im ciljevi trans-židovski, trans-kršćanski i trans-muslimanski; drugim riječima, zvaničnici u Tel Avivu, Washingtonu i Riyadhu su kao bratstvo diktature: njihovo ispoljavanje židovstva, kršćanstva ili islama je samo način preko kojeg zavaravaju naivne kršćane, židove i muslimane da ih slijede.

Islamska revolucija i Islamska Republika u Iranu je tokom svojih generacijskih borbi za mir, pravdu i jednakost uspjela u raščišćavanju terena, tako da svako sa čistim razumom i pameću može da sam razlikuje cionizam od židovstva, imperijalizam od kršćanstva, te saudizam od islama. Bitno je napomenuti da Britanija – bolesnik Evrope – još uvijek upliće svoje ruke u SAD, Izrael i Saudijsku Arabiju. Nakon 40 principijelnih godina žrtvovanja, mučenici i učenjaci, nepoznati civili i nepoznati vojnici su nas naučili i pokazali nam da još uvijek postoje ortodoksni židovi koji se protive cionizmu, te da postoje i kršćani koji se protive imperijalizmu, te da postoje muslimani, koji se protive saudijskom režimu. Debeli slojevi politike i tradicionalizma bivaju uništeni naporom i žrtvovanjem kroz koje je prošla Islamska republika.

Mainstream mediji s vremena na vrijeme spomenu činjenicu da se slika svijeta mjenja i da je glavni uzrok te promjene upravo ruski predsjednik Vladimir Putin. Vladimir Putin – bivši zvaničnik nekadašnjeg KGB-a – je naslijedio Rusiju u ruševinama Sovjetskog Saveza i brzo shvatio da imperijalizam nema budućnost. Rastuće sile u svijetu su bivše komunističke ili pragmatične države Kina i Iran. S tim u redu, Putin je prilagodio svoju politiku. Ne postoji hrana za dušu niti ikakva motivacija koja proizilazi iz Putinove Rusije. On je jednostavno pametan političan koji dobro zna u kojem pravcu politički “vjetar“ puše.

Osoba koja je stjegonoša ideološke budućnosti je nasljednik Imama Khomeinija, vođa islamskog otpora za pravdu i nadu: a to je Imam Khamenei. On je uspio prozreti kroz razrađene šeme satanističkog cionizma i dijaboličnog imperijalizma. Upitajte se: zašto je cionističko-američka medijska mašinerija radila tako naporno da servira sliku javnosti protiv Islamske Republike Irana? Zašto ne ispoljavaju istu takvu mržnju protiv Rusije ili Kine? Obje države imaju nuklearne bombe i ekonomsku snagu dovoljno veliku da obore imperijalistički poredak. Zašto je Sjeverna Koreja “zvijezdica“ u hebrejskim medijama? Sama pomisao da bi Islamska Republika mogla razviti nuklearno naoružanje je glavna spona koja ujedinjuje smrtonosne režime američkog Kongresa, izraelskog Knesseta, te saudijske vladajuće porodice. I dobro poznata činjenica da Rusija i Kina imaju nuklearno naoružanje i napredne vojne sistema ih ne dotiče koliko pomisao da bi Islamski Iran mogao doći u posjed tog naoružanja.

Zašto se onda Izrael i SAD zajedno sa Saudijcima, toliko protivi vodstvu Imama Khameneija? Jedini razlog jeste taj da Islamska Republika pod njegovim vodstvom ostaje odana svojim principima. U široj slici, ti principi su zahtjev za oslobođenjem Svete Zemlje od trijumvirata Cionizma, imperijalizma i arapskom klijentelizma (nifaqa i širka). Kada bi vodstvo Irana prestalo sa svojim strogim zahtjevanjem oslobođenja Svete Zemlje, istog momenta bi bilo dočekano prijateljski od strane neprijatelja čovječanstva: biznis klase vladajućih sila.

Ova nadnaravna borba koja je počela prije 40 godina te uspjela godinu kasnije, još uvijek traje i osvaja srca kako muslimana tako i posvećenih ljudi koji se bore za slobodu, pravdu i dignitet, te zahtjeva naše poštovanje i objektivnost. Muslimani koji pripadaju Islamskim pokretima bi trebali biti prvi koji će pokazati to poštovanje. Međutim, mnogi od njih su zarobljeni saudijskim zamkama. Ono što znamo zasigurno jeste da je bilo koji od ovih pokreta zahvaćen ratom koji se vodi na svim mogućim nivoima te dolazi iz svih mogućih pravaca, mnogi od njih bi nestali zauvijek. Za primjer uzmimo islamističke pokrete u Alžiru, Arabiji, Egiptu, Libiji, Maroku, Siriji, Tunisu i Jemenu. Ono što se zove “Arapsko Proljeće“ je samo dokaz da nemaju snagu da razumiju niti se odupru finansijskim zamkama, niti vojnim napadima. Neki muslimani u Palestini su ovo naučili na teži način. Molimo se i nadajmo da su doista naučili svoju lekciju. A ne bi bilo naučene lekcije da nije Islamske Revolucije niti njenog sposobnog vodstva pod mudrim Imamom Khameneijem.




Top