Izraelci promatraju borbe u Siriji
Izraelci promatraju borbe u Siriji

Konflikt u Siriji uvijek je bio Izraelov rat

Nakon nekoliko godina djelovanja iz sjenke u ratu koji pustoši Siriju, SAD se odnedavno odlučila i zvanično odreći mogućnosti direktne vojne intervencije u ovoj zemlje. Umjesto toga, svoje destabilizirajuće napore usmjerila je na druge regione. Posljedica ovoga je da se sedmogodišnji konflikt počeo smirivati.

Podržana Rusijom, Iranom i Libanom, sirijska vlada predsjednika Bashara al-Assada je uspjela da oslobodi veliki dio teritorije preživivši a potom i jačajući u toku invazije stranih plaćenika. Kao rezultat toga, mnoge vlade stranih zemalja koje su podržavale i finansirale takozvane umjerene opozicionare se sada povlače, nevoljne da testiraju odlučnost Assada i sirijskog naroda.

S obzirom na to da se očekuje završetak dugogodišnjeg konflikta u Siriji, šokantno djeluje prijetnja vlade Izraela da će ubiti Assada bombardujući njegovu rezidenciju. Kako navodi Jerusalem Post, viši izraelski zvaničnik koji je u pratnji premijera Benjamina Netanyahua posjetio Rusiju, upozorio je Kremlin da ako Iran nastavi širiti svoj utjecaj i prisustvo u Siriji, Izrael će bombardovati predsjedničku palatu u Damasku.

Stav Izraela, ma kako radikalan, ne bi trebao doći kao iznenađenje, jer je rat koji je u Siriju uvezen i finansiran izvana uvijek bio Izraelov rat. Jedino pravo iznenađenje je usamljenost Izraela i izolacija u kojoj se nalazi ova zemlja u svojim namjerama da još više eskalira rat u Siriji.

Detalji o početku rata objavljeni na WikiLeaksu

Iako je uspješno izbjegao da bude označen kao glavni igrač u sirijskom ratu te pokušaju svrgavanja Assada, Izrael je bio mozak plana. Posljedica je to višegodišnjeg neprijateljstva dvije zemlje kao i regionalnih ambicija Izraela. Dokumenti američkog ministarstva vanjskih poslova koje je objavio WikiLeaks, pokazuju da je pet godina prije početka rata u Siriji Izrael skovao plan da skine s vlasti Assada kroz poticanje sektaških sukoba, kreiranjem paranoje u vrhu sirijske vlade te izoliranjem Sirije od Irana.

Izrael je zatim ovaj plan razmijenio sa SAD-om, koji je nakon toga u igru uključio Saudijsku Arabiju, Tursku, Katar i Egipat s ciljem sloma Assadovog režima a time i slabljenja Irana i Hezbollaha. Konačan efekat plana bilo bi jačanje Izraela i Zalivskih monarhija, dvije do tada nespojive sile u regionu Bliskog Istoka.

Emailovi koje je objavio WikiLeaks pripadaju bivšoj američkoj ministrici vanjskih poslova Hillary Clinton i otkrivaju ulogu Izraela u tihom poticanju konflikta te nastojanju da SAD i druge države izvrše planove Izraela i smaknu Assada. U jednom od emailova koje je Clintonu proslijedio njezin savjetnik Jacob Sullivan, navodi se da je Izrael ubijeđen da bi Iran izgubio jedinog saveznika u regiji ako bi Assadov režim bio uništen.

Dalje se navodi da bi pad Assada uzrokovao sektaški sukob između šiita i sunita što bi u rat uvuklo Iran što prema riječima izraelskih zvaničnika “ne bi bilo loše za Izrael i njegove zapadne saveznike“. Ovaj sektaški sukob razmatran je kao jedan od potencijalno ključnih faktora u rušenju trenutne iranske vlade.

U drugom emailu poslatom Clintonu koje je objavio WikiLeaks navodi se da je za Izrael “najbolji način borbe protiv iranskog nuklearnog programa poticanje naroda na pobunu protiv Assada“.

- Uništenje Assada ne samo da bi bio veliki podstrek za sigurnost Izraela, već bi umanjio opravdane strahove Izraela da izgubi nuklearni monopol u regiji. Uspješna intervencija u Siriji zahtijevala bi suštinsko diplomatsko i vojno liderstvo SAD-a, kao i naoružavanje pobunjenika te upotreba američkih aviona da se prizemlje sirijski helikopteri i avioni što bi bio izuzetno jeftin pristup koji bi osigurao velike rezultate – piše u emailovimaa.

Drugim riječima, odluka SAD-a da do 2015. na naoružavanje sirijskih pobunjenika potroši jednu milijardu dolara te da pozove u pomoć vehabijske izvoznike terorista poput Saudijske Arabije i Katara, nosi sve oznake izraelskog utjecaja koji je vodio američku politiku u Siriji.

Pomoć pobunjenicima

Izrael je učinio znatno više od tihog poticanja na pobunu i finansiranja pobunjenika uključujući i onih sa poznatim terorističkim predznakom. Na umiješanost Izraela u direktno finansiranje i pomaganje sirijskih pobunjenika sumnjalo se godinama sve dok Wall Street Journal u junu ove godine nije objavio i konačne dokaze. U izvještaju uglednog američkog lista navodi se da je Izrael od samog početka sukoba opskrbljivao sirijske pobunjenike na sirijsko-izraelskoj granici sa hranom, gorivom i medicinskim potrepštinama s ciljem da u zemlji koju je smatrao neprijateljem stekne prijateljske grupe koje bi se nalazile na granici sa Izraelom.

Izrael je također često liječio ranjene pobunjenike što je politika koju je nazvao “humanitarnim naporima“.

Ovi “prijateljski“ pobunjenici bili su dio grupa povezanih sa al-Nusra Frontom, sirijskim ogrankom Al-Kaide, koji je poznat po zločinima protiv civila i ubijanju vjerskih i etničkih manjina. Od 2013. godine terorističke grupe povezane sa Al-Kaidom zauzele su sirijsku stranu granice sa Izraelom u zoni Golana. Izrael je saopćio da su ove grupe i borci dio Slobodne sirijske armije koju podržava i SAD. Ali, već dugo je poznato da se mnogi od pripadnika FSA sastaju sa teroristima Al-Nusre na dnevnoj osnovi.

Podrška Izraela terorističkim grupama je išla mnogo dalje od liječenja, hrane i novca. Izraelska vojska je bila u stalnoj komunikaciji sa terorističkim grupama kojima je pomogla isplatu plaća i kupovinu municije i oružja. Pored toga, kada bi pozicije terorista koje podržava Izrael bile ugrožene, Izrael bi se uključio i bombardovao sirijsku vojsku. Naprimjer, u junu ove godine Izrael je napao nekoliko pozicija sirijske vojske tvrdeći da je Sirija bombardovala izraelski dio Golanske visoravni. Međutim, napad se zgodno desio u isto vrijeme kada je sirijska vojska ostvarila zapažen uspjeh u borbi protiv terorističkih grupa koje se nalaze na sirijskoj strani granice sa Izraelom.

Činjenica je i da je Izrael na desetine puta napao razne ciljeve unutar Sirije što je priznao i sam izraelski premijer Benjamin Netanyahu. Ranije ove godine, Izrael je također zaprijetio da će uništiti sirijsku protivzračnu odbranu nakon što je sirijska vojska ispalila raketu prema izraelskom vojnom avionu koji je bombardovao objekte unutar sirijske teritorije.

Interesantna je i pozicija Izraela o ISIL-u. U junu prošle godine, šef izraelske vojne tajne službe major general Herzi Halevi, je otvoreno kazao da Izrael ne želi poraz ISIL-a u Siriji, izražavajući brigu povodom napada na ISIL i žaleći se na tešku situaciju ove terorističke grupe. I prije samih komentara Halevija, viši izraelski zvaničnici su izjavili da bi kompletna pobjeda ISIL-a i ovladavanje teritorijom Sirije bila bolja opcija za Izrael od preživljavanja Assadove vlade. Ovi komentari našli su se i u izvještajima pojedinih istraživačkih instituta povezanih sa Izraelom koji su saopćili da je ISIL korisno sredstvo u borbi protiv Irana, Hezbollaha, Sirije i Rusije – uprkos brutalnim taktikama koje ova teroristička grupa koristi i etničkom čišćenju koje provodi.

Velika geopolitička agenda Izraela

Iako se podrška koju Izrael pruža terorističkim grupama poput ISIL-a i al-Nusre čini nelogičnom i protiv zdrave pameti, ključni cilj Izraela je svrgavanje Assada s vlasti. Ovaj plan baziran je na geopolitičkim i ekonomskim ciljevima koje Izrael planira ostvariti pod svaku cijenu. Iako Izrael često spominje Iran kao izgovor za uključivanje u rat u Siriji, najsnažniji motivator izraelskog učešća u uništenju sjevernog susjeda su nafta i teritorijalna ekspanzija.

Jedan od najjasnijih razloga namjere Izraela da destabilizira Siriju je mogućnost da ostvari dodatnu kontrolu nad Golanskom visoravni, dijelom Sirije koji je Izrael ilegalno okupirao 1967. a zatim i aneksirao 1981. godine. Iako je u ovu regiju poslao veliki broj naseljenika kao i vojnog osoblja, Izrael nije mogao ubijediti međunarodnu zajednicu, pa čak ni bliskog saveznika poput SAD-a, da prizna njegov suverenitet nad ovom teritorijom. Međutim, rat u Siriji se pokazao korisnim za ovu namjenu i Izraelu je omogućio da nesmetano pošalje više od 100.000 novih naseljenika u posljednjih pet godina.

Izrael želi kontrolu nad Golanskom visoravni prvenstveno iz ekonomskih razloga jer je na ovoj teritoriji dokazano postojanje velikih naftnih rezervi. Pod krinkom rata u Siriji, izraelska ispostava američke naftne kompanije – u kojoj su investitori između ostalih i Dick Cheney, Jacob Rothschild i Rupert Murdoch – je napravila veliki broj naftnih bušotina ispitujući Golansku visoravan. Problem je međutim što nejasan pravni status ove teritorije spriječava finansijsku eksploataciju ovih resursa.

Izrael želi uz pomoć ove nafte postati energetski nezavisan. Ova zemlja je čak ponudila da ponovo izgradi Siriju uz milijarde dolara američkih poreznih obveznika, ali je taj plan odbijen od strane svih učesnika rata u Siriji.

Kako sada stvari stoje, uklanjanje Assada i dovođenje na vlast nekog ko će biti po volji izraelskoj i zapadnoj politici je jedina prilika da Izrael uistinu iskoristi u potpunosti naftu sa Golanske visoravni.

Ko blokira plan Izraela

Pored nafte i teritorija koji je dobio aneksiranjem Golanske visoravni, Izrael također nastoji da se širi mnogo dalje od tog područja s ciljem da postane regionalna supersila. Ovaj plan opisan je u Yinon Planu, strategiji namijenjenoj da Izraelu osigura regionalnu nadmoć na način da Bliski Istok “presloži“ u niz manjih sektaških država. Ovo se ogleda u izraelskoj podršci podjeli Iraka i Sirije, kao i podršci uspostavi posebne države za Kurde unutar ove dvije zemlje.

Ovaj plan objašnjava obsesiju Izraela sa Iranom. Iran, više nego ijedna druga nacija u regiji, je najvjerovatniji izazivač nastojanja Izraela da postane supersila ali i izraelske pozicije kao jedine nuklearne sile u regiji.

Imajući u vidu interes koji Izrael ima u uklanjanju Assada i podjeli Sirije, nije iznenađujuće vidjeti oštru retoriku izraelskih političara i pozive na rat u trenucima kada bi sukob koji su kreirali mogao imati posljedice i po njih. Prije eksplozivnih komentara o bombardiranju Assadove rezidencije, anonimni član izraelske vlade okrivio je SAD zbog povlačenja iz Sirije tvrdeći da je to ugrozilo interese Izraela.

- SAD je dva puta izdao Izrael. Prvi put kada je potpisao nuklearni sporazum sa Iranom, a drugi put kada je odlučio ignorirati činjenicu da Iran dobija direktnu kopnenu vezu sa Mediteranskim morem preko Iraka i Sirije – poručio je tada izraelski zvaničnik.

Izrael je također poručio da će poništiti sporazum o primirju koji jepostignut posredstvom SAD-a i Rusije u Siriji ako se ne podrže interesi Izraela. Ovaj ultimatum baziran je na prilično subjektivnom kriteriju “izraelskih interesa“, ali je i pokazatelj zaista koliko je rat u Siriji od ključne geopolitičke važnosti za Izrael.

Imajući u vidu da su izraelski zvaničnici poručili, i to više puta, da će ubiti sirijskog demokratski izabranog predsjednika, to bi značilo poništenje primirja sa eksplozivnim posljedicama. Izrael očito odbija prihvatiti da konflikt koji je kreirao neće završiti onako kako su planirali u Tel Avivu, i voljan je da eskalira problem vojnim putem sa ili bez saveznika, uz posljedice koje bi se osjetile širom svijeta. 




Top