Djeca Sirije: Uništeni snovi i ratni zločini Zapada

Sada kada su Zimske olimpijske igre u PyeongChangu završene, huškanje na rat, prijetnje i granatiranja polahko preuzimaju svjetsku pozornicu. Sirija je ponovo pozornica krvoločnih zvjerstava počinjenih od NATO-a i njegovih Zapadnih marioneta. SAD gradi ilegalne stalne vojne baze u sjevernoj Siriji, time permanentno osiguravajući tlo za 30.000 plaćenika, te zapovjedajući sa još 50.000 kurdskih vojnika, pripadnika YPG-a, kao i novoobučenih ISIL-ovih boraca, gdje svi od navedenih žele preuzeti više od trećine Sirije, započinje balkanizaciju Sirije, sa krajnjim ciljom rušenja vlasti Bashara Al Assada, demokratski izabranog predsjednika Sirije.

Zatim, tu je i Istočna Guta – predgrađe Damaska koje je pod većinskom kontrolom američkih terorista, koji bombarduju Damask u prosjeku 70 puta na dan. Pored toga što su pogodili rusku ambasadu, uzrokuju i sve rastući broj žrtava, uključujući djece, čime produbljuju patnju, uništavaju domove, bolnice i škole, ostavljajući sve više siročadi, za koje koriste UN-ov termin “izbjeglice“ – djecu bez imena, bez lica, bez roditelja, obrazovanja, djecu robove seksualne i fizičke eksploatacije – djecu bez budućnosti.

Ovo će se nastaviti, bez sumnje. Rusija će se umiješati, pokušati zaustaviti krvoproliće, dok će američke baze na sjeveru samo jačati – jer jedan od principa PNAC (Plan novog američkog stoljeća) jeste da se ne prave ustupci, te da se cilj mora dostići bez obzira na cijenu. Rusija mora biti svjesna ove doktrine “Bez obzira na cijenu“ što može značiti i: Ako mi padnemo, povlačimo cijeli svijet za sobom.

Zatim tu je i sedam država koje moraju pasti, o čemu svjedoči i “Democracy Now“ show iz 2007. godine koji je vodio Wesley Clark. Sirija je jedna od njih, dok je i Liban pod prijetnjom. Na sreću, Rusija je sa Libanom sklopila odbrambeni savez. Sukob između izraelskih i libanskih snaga odbrane može eskalirati. A ono što je samo mogućnost se od strane korporativnih medija plasira kao propaganda – još jedan napad sarin gasom protiv civila, koji bi bio sproveden od strane terorista, a za što bi bila optužena sirijska vlada. Bijeli šljemovi bi ponovo tu bili, da snime sve, zajedno sa Georgom Clooneyem kao direktorom produkcije. To bi u svijetu “zasigurno“ imalo veliki odjek.

Sjetimo se augusta 2013. godine i napada hlorinom i sarin gasom koji je odnio više od 1.700 života, od čega je trećina bilo djeca, u Istočnoj Guti, a gdje su rezultati prve UN-ove istrage, predvođene Carlom Del Ponte, upućivali upravo na to da je napad izveden od strane opozicije, odnosno terorista.

- Bila sam preneražena prvim indikacijama korištenja gasa od strane opozicije - rekla je ona za švicarske medije.

“Preneraženi“ su bili također i Washington i njegovi evropski saveznici, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, kada su čuli da je napad izveden od njihovih plaćenika, a ne Assada. Ono što je gospođa Carla Del Ponte jasno rekla jeste da je Zapad, pomažući teroristima, vjerovatno zatražio da se ovaj napad izvede – čime ima direktno učešće u ratnim zločinima.

Madam Del Ponte je kasnije morala povući svoje izjave, vjerovatno pod prijetnjom – što je ujedno i glavno oružje tiranskog sistema, prijetnja onima koji se ne slažu sa doktrinama. Sve što se može naći u Zapadnim medijama i jeste da sirijska vlada nijemo posmatra patnje svog naroda. To nije običaj Assada ali jeste karakteristika Zapada, ukoliko se pogleda na stotine isceniranih napada od oružanih napada na škole do onog napada koji se desio 11. septembra.

Naravno, ništa se nije promijenilo od 2013. Zapad je i dalje svakodnevno kriv za nebrojene ratne zločine, za ubijanje miliona ljudi od 11. septembra.

Nevina djeca koja se žrtvuju zarad moći i pohlepe elite – da bi se pokušala dobiti kontrola nad strateški najvažnijom državom bogatom depozitima nafte i minerala, čiji je predsjednik 2009. godine predstavio “Viziju pet mora“, koja povezuje Siriju sa Mediteranom, Kaspijskim Morem, Crnim Morem, Crvenim Morem te Perzijskim Zaljevom. To je trebalo učiniti Siriju ekonomskim motorom Bliskog Istoka.

Dvije godine kasnije, 2011. godine, Washington je preko CIA-e i NATO-a pokrenuo građanski rat u Siriji koji je sada, nakon sedam godina, koštao života barem pola miliona ljudi, a skoro pola od nekadašnjih 18 miliona stanovnika Sirije je izbjeglo, od čega je više od 4 miliona van granica te države. Ukoliko zli američki plan tzv. PNAC uspije, Sirija bi bila u haosu i zavadi sljedećih nekoliko decenija a generacije i generacije djece su zauvijek nestale. Preostali Sirijci, neki od najobrazovanijih ljudi na Bliskom Istoku, bi bili okovani ropstvom.

Sa Trumpovom agresivom anti-muslimanskom imigracijskom politikom a posebno anti-sirijskom politikom, te američkim snagama kojima je naređeno da vrše bombardovanje djece i žena u Jemenu, gdje je Trump naglasio da će pooštriti mjere protiv terorizma u toj državi – vrijeme je da pogledamo šta je rat učinio protiv djece Sirije.

Podsjetimo ljude, posebno one subjektivne Trumpove zagovornike, da su zvjerstva novog predsjednika jednaka onima od Obame ili Hillarija.

Ubijanje je i dalje broj jedan cilj Washingtona, što se sprovodi hraneći ratom i oružjem industriju američke istruhle ekonomije koja bez toga ne bi mogla preživjeti.

Žrtve ovih brutalnih američkih vojnika su većinom djeca i žene. Oni koji nisu odmah ubijeni, većinom bivaju izbjeglice, ili iz Sirije, Iraka ili Afganista – i da, Jemena – nakon čega nemaju izbora osim tražiti domovinu svojih ubica. Evropa je pred vratima.

Zato je potrebno naglašavati postojanje djece Sirije, što je ujedno i simbolično za sve ostale države Bliskog Istoka.

Zvaničnici EU birokratskog diktatorskog sistema, koji se predstavljaju kao zvaničnici skoro 800 miliona ljudi, se sastaju na Malti, da bi raspravili o “destabilizirajućem valu izbjeglica“ – nisu imali šta drugo da rade osim da napadaju Trumpa za destabilizaciju Evrope.

Da, pročitali ste dobro, Trumpa. Zlikovac i opasnost za hrpu vazalskih klauna je, nećete vjerovati, Trump, a ne Putin.

Kada će se ove nesposobne evropske marionete Bijele kuće probuditi i shvatiti vlastitu odgovornost zaustavljanja ratova te samim tim zaustavljanja priliva izbjeglica. Ti – evropski zvaničnici – imaju moć zaustavljanja krvoprolića ako to žele, jer Washington ne ide u zločinačke poduhvate sam. Washington se neće otkriti svijetu kao jedini koji ubija žene i djecu. Brisel je svjestan svoje moći. Ali je ne koristi, jer su kukavice – ili su potkupljeni od ubica.

Ali koga to uopće iznenađuje? Njihovi djedovi su ubijali i silovali, kolonizovali i iskorištavali do korijena ostatak svijeta više od 800 godina. Zašto bi novi Evropljani bili drugačiji? Nehumanost je u judo-kršćanskoj prirodi evropskih naseljenika.

Djeca Sirije su stvarnost, kao alegorija na svu djecu izbjeglice širom svijeta.

Nije čudo da je Bashar Al Assad, u svom intervjuu za Al Jazeeru, odbio bilo kakvu evropsku pomoć u ponovnoj izgradnji Sirije kazavši “da ne možete uništiti Siriju, a onda zarađivati novac ponovno je gradeći..“.

Riječi Roberta Zoellicka, predsjednika Svjetske banke, i dalje odzvanjaju “nadamo se da će Svjetska banka pomoći obnovu Libije“  i to nakon što su američke i NATO snage pod vodstvom Obame i Hillary Clinton sravnili državu 2011. godine, te besramno ubile njenog vođu Mohameda Gaddafija 20. oktobra 2011. godine, u njegovom rodnom gradu Sirtu.

Djeca Sirije – također pate kao i djeca Libije – kao i djeca Somalije, Irak, Afganistana, Palestine, Pakistana, Sudana – od kojih su svi žrtve zapadnih vojnih pohoda. Djeca Sirije su svugdje gdje god zapadna ratna mašinerija traži profit za američku ratnu industriju.

Osim ljudi, ne postoji nijedna druga vrsta na planeti koja uništava samu sebe zarad pohlepe i moći.

Skoro niko ne priča i ne pokazuje situaciju u Siriji, kako američki pokrenut rat utječe na ljude, na individue - te posebno na djecu. Nema budućnosti. Kako navodi UNICEF, tri miliona te djece ne idu u školu: pothranjeni su, bolesni, umiru mizernom smrću, u prljavim kampovima: nebrojena djeca su siročad od malih nogu – moraju se boriti za sebe, bivaju iskorištavana, fizički i mentalno.

Kakva budućnost? Kakav život. Dodajte na ovo 3 miliona djece iz Sirije te nepoznat broj djece iz Iraka, Libije, Jemena, Afganistana, Palestine, Somalije, Sudana i Pakistana – i lista se nastavlja. Sva ta djeca su beskućnici i izbjeglica, a mnogi su ostali siročad zbog sukoba započetih od strane Zapada.

Uvijek se sjetite ko je iza ovih sukoba; ko bi mogao zaustaviti ovu patnju i ko ima moć da donese mir čovječanstvu umjesto konstantnih ratova i ubijanja zarad njihove pohlepe – želje za dominacijom i resursima.

Prema navodima UNHCR-a, 60 miliona ljudi na svijetu ima status izbjeglice. Ova brojka je u stvarnost veća od 70 miliona. Ona također prikriva drugu stvarnost – a to je stvarnost o siromaštvu i mizeriji, koju je izazvala američka elita koja živi u abnormalnom luksuzu i komforu, a koja ubija da bi stekla još više bogastva i moći. Broj djece se može samo nagađati. Realno je gledati da je barem trećina svih izbjeglica ustvari dječije dobi, nekih 25 miliona. Naravno, većina ovih izbjeglica su žrtve ratova američke agresije i Washingtona, a koje vode američki proxy vazali, naprimjer rat u Jemenu koji vodi Saudijska Arabija i druge zaljevske države, a koje dobijaju oružje od SAD-a.

Mlade djevojke često završavaju u organizovanim mrežama trgovine seksualnim robljem. Mnogi dječaci i djevojčice bivaju zlostavljani, a u najboljem slučaju rade za nehumano niske satnice po 12 sati dnevno – bez šanse da se obrazuju. Šta će raditi u budućnosti?

Broj izbjeglica raste sa svakim bombardiranjem koje sprovedu SAD i NATO: sa svakim ubijanjima koje izvedu udari dronovima, koje je lično naručio Obama, samoprozvani vođa cijelog svijeta, koji se zalaže za ljudska prava, a koji je ustvari najveći zlotvor u nedavnoj historiji. Američki dronovi su ubili desetine hiljada ljudi u proteklih 15 godina. Na to dodajte i stotine, možda i hiljade žrtava francuskih i engleskih dronova. Barem 90 posto ubijenih su civili, a mnogi od njih djeca i adolescenti.

Mnoga djeca ostaju kao siročad. Posebno kada operater drona iz Houstona, Dallasa, Las Vegasa ili nekog drugog američkog grada ili američke baze u Ramsteinu, Njemačkoj ili Džibutiju odluči pritisnuti dugme na svom džojstiku, i to u pravcu sahrane. Posebno su im interesantna porodična kupljanja. “Bug splats“ – kako zovu žrtve dronova – su najbrojniji, najzabavniji i najkrvaviji načini ubijanja za novac, za ova čudovišta koja se obučavaju da ubijaju desetinama hiljada kilometara daleko – a koji tu naredbu dobijaju od glavnog dželata Obame: koji ponosno govori da svako ubistvo on lično mora odobriti. Kako taj čovjek – ako ga čovjekom možemo nazvati – spava po noći?

Mnogi piloti dronova rade iz pokretnih kamiona van velikih gradova SAD-a, ali i iz Afrike, Afganistana ili UAE. Postoji barem 60 baza dronova širom svijeta, a mnoge kontrolira CIA i njene proxy organizacije. Njihov broj je promjenjiv, ali konstantno raste. Često rade iz običnih šatora koje je brzo podignuti i srušiti. Teško ih je nadgledati ili im ući u trag. To je moderni američki rat, robotima, bez emocija. Ubijanje je obična statistika, mjera koja se računa na papiru. Niko ne priča o čudovišnom načinu ratovanja koji se oslikava širom svijeta isto.

Kako se buduća Sirija može graditi bez obrazovanog stanovništva? Biće nekoliko preskočenih generacija prije nego li Bliski Istok i Sjeverna Afrika ponovo vrate svoju ekonomiju, socio i fizičku infrastrukturu - te počnu živjeti običnim životima. Sirija, Libija i Irak su bile najprogresivnije države na Bliskom istoku - besplatna edukacija i zdravstvo; prvoklasna društvena sigurnost te infrastruktura koja je bila moderna; duboka i bogata prošlost, kolijevka civilizacije kakvu poznajemo. Ali ne više. Zapadna civilizacija je regiju sravnila sa zemljom. Bombardovala do beskraja. Bili su, a Sirija još uvijek jeste, socijalistički sistemi po definiciji – crvena zastava za zapadnjačke neoliberalne fašističke načine razmišljanja i ekonomske modele.

Većina ovih ljudi nije ništa loše učinila, nisu teroristi, pogotovo djeca koja su sretna kada idu u školu, kada se igraju sa prijateljima, kada imaju kuću, porodicu i hranu za stolom. Sada je sve izgubljeno. Nemaju kuće, djeca su na ulicama, prose, jedu sa prljavog poda, bolesna u poderanoj odjeći, smrznuta bez krova nad glavom – bez zdravstvene zaštite – bez ikakve brige. Washington i njegove marionete su im oduzele budućnost, bacile ih u očaj, a oni koji su preživjeli lutaju planetom kao izbjeglice. Kakav zapadnjački termin za takve ljude – ljude koji lutaju od države do države, bivaju premlaćivani, a često i ubijani dok žive na granici između očajnog života i smrti od izgladnjivanja.

Upravo zato što pohlepni neoliberalni zapadni kolonijalisti – isti Evropljani od kojih su nastali i Amerikanci u 18, 19. i 20. stoljeću – nastavljaju silovanje i eksploataciju koju su upražnjavali stoljećima. Da li ih uopšte možemo zvati ljudima, sada kada uništavaju ono što je ostalo od planete, zbog svoje želje za dominacijom.

Ubijanje je nova norma. Uništenje i očaj živih bića više nije bitno. Uplitanje bez granica, to je ono što Zapad najbolje čini. Do savršenstva su doveli nauku o zlodjelima: kako stvoriti haos i patnju, mizeriju i očaj efikasno, sa najmanje napora, najmanje troškova – bombe, dronovi – otrovni gasovi, osiromašeni uranijum, GMO i naravno – nuklearne bombe – koje uništavaju sve. Haosom se zavađa i vlada.

Raj nestaje u vatri, uništava i čovječanstvo – osim nekolicine ljudi koji su živjeli i žive svoje živote zajedno sa prirodom. Oni su možda začetnici nekog novog čovječanstva.




Top