Šiitski faktor u Siriji predstavlja težak izazov za Izrael

Procjena prijetnje koju Iran predstavlja Izraelu se prečesto fokusira na vojne i ekonomske parametre.

U tom kontekstu, često slušamo o proxy vojskama koje su smještene po sirijskoj teritoriji, planovima za instaliranje raketnih bacača u Libanu, te prihoda od nafte koji se kanališu ka finansiranju terorističkih grupa širom Bliskog Istoka. Međutim, iransko-sirijsko-libanska koalicija se ujedinila pod ruskim krilom te kao takva nema samo jaku vojnu moć, već i progresivan koncept jedinstva koji se temelji na šiitskom Islamu.

Samim time, mimo sirove vojne snage, šiitska osovina posjeduje i drugačiju dimenziju koja je čini jačim protivnikom Izraelu nego što su suniti.

Suniti historiju posmatraju regresivno, što znači da često sagledavaju zlatna doba prošlosti te pokušavaju opet izgraditi takve utopije. Druge sunitske dogme opet govore da se vrijeme ponavlja u ciklusima, čime gube glavnu prednost, a to je progres i svrha. Za razliku od toga, šiitski svjetonazor je sličniji kršćanskom i židovskom.

Šiiti (kao i sirijski aleviti) su okrenuti budućnosti, te historiju posmatraju progresivno, a samim time su i dosta otvoreniji ka neislamskim idejama.

Šiitsko bratstvo iz desetog stoljeća nove ere, poznatije kao Braća Čistoće, su savjetovali svojim sljedbenicima da "ne odbacuju nijedan vid nauke, ne unište nijednu knjigu, te se fanatično ne drže samo jednog vjerovanja", a opisujući idealnu osobu govorili su da je to osoba koja je "Perzijanac porijeklom, Arap po vjerovanju, Jevrej po iskustvu, Kršćanin po ponašanju, a Grk po nauci".

Iako nauka nije imala nikakve simbolične institucije u islamskom svijetu, neislamske filozofske i naučne tradicije su integrisane u programe šiitskih intelektualnih krugova. Postepeno, šiitizam je doprinio disproporcionalno mnogo islamskom napretku i civilizaciji i to putem Fatimijja, Buvejhijja i Hamanida, od kojih su svi aktivno podržavali intelektualni napredak. Ova tradicija objašnjava zašto je naučni napredak u Iranu dobio na snazi, u isto vrijeme kada je taj napredak u sunitskom svijetu polahko usporavao, te zašto je Teheran uspio razviti i utemeljiti napredne istraživačke centre, nezavisnu vojnu industriju te naposlijetku i samostalan nuklearni program.

Izraelski general Yair Golan je lijepo opisao način na koji Izrael doživljava šiitske protivnike, opisujući Iran kao "višu formu civilizacije" te hvaleći izrazito nadarene naučnike i solidnu akademsku infrastrukturu. Golan je kazao da je Iran "dosta sličan nama" te samim time i "mnogo opasniji". Desetog februara, kada je bio okršaj na izraelskog granici, a koji je uzrokovan navodnim preletanjem iranskog drona preko izraelske granice, je pokazao koliko je opasna i sama mogućnost rata Izraela sa tehnološki sličnim neprijateljem.

Da bi stvari bile gore za Izrael, iranski interesi sada sve više sliče onim od svjetskih velesila. Ruska agresivna intervencija da bi se očuvao Assadov alevitski režim je preokrenula ploču u Siriji, te je ojačala šiitski režim kao i njihovo samopouzdanje. Moskva je naglasila da smatra da se iranske snage ne smiju približavati izraelskoj granici, ali da su iranske snage na sirijskom tlu legitimne. Shvatajući ruske izjave ozbiljno, Izrael je do sada izbjegavao bilo kakve veće ofanzive protiv svojih protivnika unutar Sirije, koje redovno bombarduje zračnim udarima.

Paradoksalno, ruska nazočnost u Siriji bi mogla minimizirati kratkoročne frikcije i neprijateljstva, ukoliko Iran i Izrael prihvate odigrati svoje uloge. Moskva pokušava još više ukopati svoju poziciju u Siriji te očekuje od svih strana da pokažu smirenost i stabilnost. Međutim i pored lažne fasade mira, Izrael bi se mogao probuditi ispred ogromnog šiitskog diva na svome kućnom pragu. Taj prijeteći entitet bi se pružao duž granice, te bi unutar sebe sadržavao teško naoružane multinacionalne snage koje već koriste sofisticirane vojne doktrine. Izraelski zvaničnici su se izjasnili da iranski konglomerat ne smije ostati na sirijskom tlu.

Do sada, Izrael se fokusirao na odbijanje bilo kakvih prijetnja od strane šiita, te je pokrenuo ogromne pripreme i vojne vježbe, ujedno i pozivajući svoje dosadašnje saveznike da ponovo promisle sljedeće poteze. Ove mjere su imale ograničen uspjeh, ali Izrael će prije ili kasnije morati pribjeći velikoj vojnoj ofanzivi ukoliko htjedne u potpunosti poremetiti plan svojih protivnika. Međutim, takav ogroman pohod bi imao cijenu.

Zvaničnici i mediji već neko vrijeme upozoravaju da bi izraelska naselja pretrpila ogromnu štetu uzrokovanu raketnim udarima ukoliko dođe do takvog rata. Rat koji bi Izrael pokrenuo, bi donio samom Izraelu ogromne civilne žrtve te jak psihološki udarac. Pored toga, Rusija bi se mogla umiješati i ograničiti izraelske vojne operacije na način da ih okonča prije nego li Izrael uopće pobijedi.

Međutim, posljedice nijemog posmatranja su još gore. Izraelska vlada je suočena sa smrtonosnom odlukom.




Top