Hezbollah: "Ti ih ne vidiš...ali oni vide tebe! "

"Ovo nije dobro!" jedan dobronamjerni Libanac upozorava grupu novinara. "Ovo, kuda idete... to je njihovo susjedstvo... Hezbollahova četvrt. Oni to u potpunosti kontrolišu! "

Odgovarajući mu da je ova potraga dobronamjerna, bez tajne niti ikakvih prijetnji, taj prijatelj nam pruža vjerovatno najvažniji savjet i najtačnije informacije u razumijevanju modernog Hezbollaha.

"Ne razumijete dobro situaciju o Hezbollahu", kaže on, ozbiljnog lica koje ukazuje na njegovu iskrenost. "Vi ne vidite Hezbollah... ali oni vas prate!"

Njegov oprez i komentari prikazuju vrlo precizan opis današnjeg Hezbollaha. Običan čovjek bi čitanje o današnjem Libanu na daljinu pomislio da je Hezbollah samo borbena snaga i da se lako može prepoznati u uniformi, kao što je slučaj u Siriji. Realnost je da je danas u Libanu, Hezbollah vojska ljudi, koju čine obični ljudi, a koji se bore za sebe i svoje porodice. Ovi ljudi su doktori, profesori, računovođe, taksisti, trgovci, zanatlije – i sve druge profesije - ali njihov zajednički imenitelj je njihova ljubav prema svojoj domovini. I opet će se odbraniti, ostavljajući svoje klinike, stolove, alate, automobile, prodavnice ili lopate onog trenutka kada Liban pozove.

Zapadni mediji minimiziraju potpunu realnost izvještavanjem samo o Hezbollahovom vojnom krilu, Al Moqawama al Islamia (Islamski otpor). Od rata iz 2006. godine, kada je Hezbollah uspješno odbranio zemlju od treće izraelske invazije na njenu južnu granicu, mnogo se dogodilo u smislu promjena ove organizacije koja je sada čvrsto uklopljena u libansko društvo.

Teško je dobiti informacije koje svjedoče pravu stvarnost ove organizacije, a koje su potpuni kontrast uobičajenog narativa o njoj, a još teže dobiti nekog običnog pripadnika Hezbollaha za intervju. Zapadna štampa, naravno, rutinski demonizuje odbrambenu i društveno važnu političku filozofiju ove organizacije - koja je u poslijeratnoj deceniji sve više pružala pomoć i odbranu običnom čovjeku Libana.

"Halo?" Iznenada je došao taj kriptični tekst sa jednom rječju, koji se iznenada pojavio na telefonu ovog reportera nakon što se vratio iz veoma dugog radnog vremena, gdje je izvještavao na području visoko militarizovane libansko-izraelske granice.

"Mogu li vam pomoći?" – govori oprezan glas.

Jedan minut... dva, tri, a onda, "Mi imamo zajedničke prijatelje. Možemo li se upoznati? 10:30 sutra? Zgrada libanske elektrodistribucije. "

Postoje rijetki trenutci za koje živimo kada se prijavljujemo na izvještavanje u drugim zemljama, i prilike rijetko dolaze dva puta. Pokušavajući odgonetnuti porijeklo ovih poruka - nakon nedjelju dana pokušavanja da se sretnem sa funkcionerima Hezbollaha - i shvatajući nevjerovatnu vrijednost ove ponude, nepoznato imenovanje se potvrđuje jednostavnim "OK", bez ikakvih dodatnih riječi.

Hezbollah je rođen iz potrebe za odbranom od invazije stranih snaga, a njegovi korijeni su se konsolidovali u društvenom ustanku libanske šiitske zajednice krajem 1960-tih i ranih 70-ih. Ova borba protiv unutrašnjih previranja u Libanu bila je inspiracija vjerskom svešteniku imam Musa Sadr-u, koji je "nestao" u misterioznim okolnostima u Libiji 1978. godine. Sadr je nazvao svoj otpor ”Pokret potlačenog“ (Harakat al-Mahrumin). Razdvojena libanska politika i građanski rat od 15 godina (1975-1990) koji su izazvali Izraelci koji su nahuškali hrišćanske milicije i Sirijce protiv muslimanskih Libanaca stvorili su slomljenu zemlju koja je vodila unutrašnje sukobe na ulicama više od decenije. Tokom ovog upada, izraelska invazija iz 1982. godine dala je katalizator za dalji šiitski radikalizam koji se manifestuje u obliku povratka čistog libanskog nacionalizma. Tako se pojavio Hezbollah sa ciljem protjerivanja stranih boraca i ublažavanja stalnih društvenih patnji šiitske zajednice.

Ovi ciljevi su se od tad u velikoj mjeri proširili.

 Hezbollah: Od ratova prošlost... i budućnost?

Sati je 10:28 ujutro. Zgrada libanske elektrodistribucije prožima čitav gradski blok, okružen visokom žutom čeličnom ogradom sa stacioniranim vojnim stražarima, koji stoje naoružani sa obje strane autobusa koji blokira jedan ulaz. Približavajući se brzo niz Guraud ulicu, okolina mi je sada poznata, a u blizini sam vidio automobil i siluetu iza prozora. Kako sam ga prepoznao je misterija. Prolazeći iza, zaokružio sam zadnji kraj bijelog Toyota SUV modela. Ušao sam u auto, identifikovao se sa vozačem koji je odmah upalio auto i odvezao nas u kafić na obali južno od luke Bejrut. "Vidiš li to mjesto?" upita me vozač, prstom pokazujući kroz prozor dok prolazimo pokraj prilično male džamije koja sjedi na ivici zaljeva „To je mjesto gdje je [bivši premijer] Rafic Hariri ubijen u automobilskoj bombi 2004. godine.“ Džamija, što ne iznenađuje, dobila je naziv Hariri džamija.

Dvadeset dugih minuta kasnije, sjedeći u mirnom zadnjem dijelu kafića, ispijajući kafu i mochu, upoznajem čovjeka koji mi je napisao onu poruku. Predstavio se kao Hadi. Ćelava glava koja se presijava, debeli crni oboreni brkovi iznad oštre koze i krupne oči koje me posmatraju dok Hadi ne prestaje pričati. Ima puno stvari koje želi da razjasni. Slušam... i non stop zapisujem.

Zaista, vojno krilo je sada mnogo više organizirano i spremno za odbranu nego prije rata 2006. godine, međutim, Hezbollahova persona pod vodstvom njihovog duhovnog i političkog vođe Šejka Sa'ida Hassana Nasrallaha također je dramatično promjenjena. Postoji moralna, disciplinirana strana milicije koja potiče iz šiitske vjerske doktrine koja je nadvladala Nasrallah, koja sada prihvata sve religije, ali sa čvrstim razumijevanjem profesionalnog, etičkog izvršavanja svojih vojnih dužnosti... i to samo kada je to potrebno.

Hadi se borio u ratu 2006. godine i ima ožiljke od rata koje mi pokazuje. On ukazuje na polu-kružnu liniju od osam inča na desnoj strani glave odmah iznad uha. "Izraelska raketa... promašila nas je jedva. Probudio sam se u nekom drveću pedeset metara od mjesta gdje sam stojao. ", objašnjava on. "Iza toga sam opet izgubio svijest dvije sedmice, a u bolnici sam proveo nekoliko mjeseci."

Kao i mnogi uključeni u moderni Hezbollah, Hadi je biznismen koji je svakodnevno u turističkom poslu. Ima porodicu. Želi mir. Želio je mir i 2006. godine. Ali, istakao je da je rat u Libanu nametnut uprkos želji naroda da živi u miru. Hadi ne misli da će Izrael ponovo napasti, što je čudan komentar koji se tiče naše rasprave. Osjeća se da će nova generacija Izraelaca odbiti novi rat i da se Izrael polahko mijenja u pogledu fokusa na Liban. Međutim, on je također odlučan kada kaže da su Liban i Hezbollah spremni braniti svoj teritorij ponovo.

Poređenja sa ISIL-om / Daeshom su smiješna, što je skoro isključivo radikalan dodatak elementu sunitskih Muslimana. Hezbollah je pretežno šiitski, ali daleko inkluzivniji. Ilegalne i nasumične egzekucije su zabranjene te propisani vojni protokol i poštivanje viših autoriteta je stroga obaveza. Ovdje, u okviru religije koja promovira obrazovanje i toleranciju, ova odbrambena milicija želi se pokazati svim libanskim i zapadnim novinarima, kao primjer vrijedan dodatne podrške cijelog svijeta. U poslijeratnom desetljeću su razvili i sredstva i alatke za to.

Hadi je živio u malom gradu u krugu od 500 metara ograđene granice Libana / Izraela kada su počele borbe 2006. godine. Kao i svaka kuća na tom području, njegov dom je potpuno uništen. Ovdje, on pokušava da razbije narativ da je Hezbollah, kao zasebna libanska odbrambena sila, vodila sve borbe. "Borili smo se. Borio sam se. Svi su se borili! Djeca su uzimala oružje... koji izbor smo imali onda?" Hadi spusti kafu na sto i približi mi se kao da hoće da šapuće, kako bi naglasio njegovu poentu. "Morate shvatiti", te stiša glas, "...u dva tri dana smo izgubili sve. Bukvalno smo se borili samo za zemlju.. našu zemlju i naše živote!"

Hadi je direktan i pažljivo bira svoje riječi na tečnom engleskom jeziku. On ponavlja da se rat iz 2006. godine mogao izbjeći. Rat se proširio 12. jula 2006. godine kada se desila otmica dva izraelska vojnika, Ehuda Goldwassera i Eldada Regeva, koji su trebali biti razmjenjeni u okviru zamjene zarobljenika gdje se očekivala amnestija za 1050 Hezbollahovih pripadnika koji su bili u izraelskim zatvorima. Od posebnog interesa za Hezbollah bio je Samim Al Kintar koji je bio uhapšen i u zatvoru u Izraelu od 1975. godine. Hadi insistira na tome da je izraelska vlada Ehuda Olmerta odobrila pregovore o razmjeni zatvorenika nekoliko mjeseci prije rata... a zatim se više puta predomišljala. Očigledno je da je Hezbollah imao sve razloge da nastavi sa pregovorima. "Oni su zaustavljeni zato što je vlada Olmerta naišla na snažan otpor u Knessetu", komentarisao je Hadi. "Hezbollah je bio spreman već mjesecima. Otmica je rezultat kašnjenja koja su prekršila sporazum. Mediji su u potpunosti ignorisali sporazum kako bi okrivili Hezbollah bez znanja o kompletnoj situaciji. To što je preneseno ništa nije bilo istinito! "

U 2006. Hezbollah je bio ujedinjujuća sila za građane koji su se odlučili boriti bilo kakvim oružjem kao i obučene borce koji su imali uhodane taktike i strategije, te koristili naprednije naoružanje. Hadi govori o njihovom zajedničkom suočavanju sa vojnim ciljevima u Libanu, posebno tenkovima. Koristeći rusku anti-tenkovsku raketu 9M 133 Kornet, uništili su Izraelcima 43 tenka prvi dan, a 65 drugi dan; to je bio ishod koji IDF nije očekivao. Do dvadesetog dana, Izrael nije imao teške oklopne jedinice sjeverno od svoje granice. Tada su Izraelci promijenili taktiku i počeli uništavati javnu infrastrukturu u činu osvete za vlastite gubitke. To što su tada uradili, nanijelo je ogromne civilne žrtve, gdje je ponajviše poginulo žena sa djecom.

Tada su se sudbine rata iznenada poigrale.

Kako se sukob na granici nastavio, bez pokrivanja svojih tenkova, pješadija IDF-a je svedena na mali dio nepoznatog teritorija u južnom pobrđu, gdje je napredak bio spor, težak i smrtonosan. Iako su brojke žrtava bile mijenjane zbog propagande, Hadi napominje da je Izrael izgubio cca. 400 vojnika IDF-a, i mali broj civila jer Hezbollah nije posebno gađao izraelske građane. Međutim, na libanskoj strani je poginulo više od 1300 ljudi - pretežno civila prije svega, i to uslijed osvetničke taktike IDF-a koji je namjerno gađao civilne ciljeve nakon što je izgubio podršku ”konjice”.

Tada se dogodilo nezamislivo... Izraelcima je ponestajalo municije.

Iako Hezbollah nikada nije otkrio puni broj svojih kopnenih snaga, generalno se smatra da je najveća paravojna snaga na svijetu koja je znatno jača od libanske vojske. Procjene pokazuju da najmanje 20.000 profesionalno obučenih vojnika i 25.000 pripadnika civilnih milicija čini Hezbollah, međutim, ovo je procjena vrlo niskog kalibra, s obzirom na to da su američke vojne procjene za sirijski ogranak Hezbollaha trenutno 60.000 i da je, ponovnom uspostavom vladine kontrole nad Zapadnom Sirijom, činjenica da će dio ovih boraca otići kućama jer su obavili dužnost. Bez obzira na to kakva je Hezbollahova vojska mogla biti prije sirijskog rata, neosporno je to da je ona sada mnogo brojnija, bolje naoružana i istrenirana nego ikada prije.

Što se tiče novog oružja, Hezbollah ranije nije imao teške oklopne jedinice tj. tenkove, protivavionske ili protivmorske rakete, međutim, zbog toga što je Sirija poplavljena američkim, britanskim, ruskim i izraelskim oružjem, njihov arsenal se proširio i ojačao. Iako se na depoima za oružje drži visoko moderno oružje, izvori obavještajnih službi kažu da se ostali depoi za ponovno snabdijevanje nalaze duž sirijske granice pod zajedničkom zaštitom sirijske vladine vojske, koja je zbog Hezbollahove pomoći u borbi protiv invazije, čvrst saveznik Hezbollaha. Nadalje, Assadova vlada duguje Hezbollahu zahvalnost jer su preokrenuli tok borbi zapadno od Eufrata. To nije samo pomoglo Assadovom utjecaju, već i samoj odbrani tog dijela teritorija gdje je stvorena barijera koju do sada nijedna napadačka frakcija nije mogla probiti.

"Da li ste znali da je Assad dobio tri ponude prije nego što je rat započeo prije sedam godina?" Upita Hadi, znajući da će ovo biti objavljeno. "Prvo, njemu je ponuđeno 15 milijardi dolara da bezuslovno napusti Siriju. Drugo, njemu je ponuđeno 15 milijardi dolara i ostanak na vlasti ako podrži predstojeći gasovod i istjera Ruse iz jedne mornaričke i dvije zračne baze. Ali treće je bilo prijetnja... bilo koju od te dvije opcije je morao odabrati ili će 15 milijardi dolara biti potrošeno na rat protiv Sirije."

Ovu informaciju je teško potvrditi, ali ima tu i istine koja je evidentna na primjeru rušenja ukrajinske vlade i informacije da je budžet snaga koje su srušile vladu bio težak 5 milijardi američkih dolara. Očigledno je da Assad nije izabrao prve dve opcije. Rezultati te odluke su neosporni i sada su stvar historije.

Hadi ispravno napominje da, kada je Izraelu nestalo municije, iz SAD-a su isporučeni novi proizvodi i to korištenjem Katara kao posrednika, što je omogućilo Amerikancima da prikriju svoje napore za snabdijevanje i neutralnost. Istovremeno, IDF je uveliko dobio “po nosu”, i na terenu i u medijima. Dotadašnji trošak rata na izraelskoj strani bio je također javno objavljen: 3,5 milijardi dolara, uključujući gubitke u bruto društvenom proizvodu i turizmu, a četvrtina preduzeća u sjevernom dijelu Izraela bila su u riziku od stečaja. Izraelska privredna komora je saopćila da je njihov izgubljeni prihod iznosio dodatnih 1,4 milijarde dolara.

Istovremeno, Izrael je uspostavio potpunu blokadu libanske obale, pristaništa i vazdušnog prostora na bilo kojem aerodromu, čime je oduzeo sve linije snabdijevanja libanskog otpora. Za razliku od vojne arogancije IDF-a, Hezbollah je mudro preraspodjelio svoje resurse. Glavni problem je bio nedostatak medicinskih sredstava koja nisu mogla ući u državu zbog embarga američkih saveznika, a zbog čega je izgubljen dodatni broj života, dok su se sve vrijeme hrabri doktori borili da spase živote sa ono materijala što su imali na raspolaganju.

Tri nedjelje poslije i IDF je i dalje bio zaglavljen tek dvadesetak kilometara od granice. Odnos troškova i vojnih dobitaka je rastao proporcionalno te je svijet počeo javno napadati Olmerta i IDF za užasno planiranje cjelokupnog rata.




Top