Spomen ploča palom bosanskom i iranskom borcu
Spomen ploča palom bosanskom i iranskom borcu

Nepoznati rat Revolucionarne garde Irana i Hezbollaha u Bosni i Hercegovini

Jedan od agenata CIA-e u ratnom Sarajevu bio je i Robert Baer koji je kazao da je “bosanska vlada u jeku rata imala izbor – Iranci ili CIA, te da je odabrala Iran. U svjetlu ovih događanja, Amerikanci šalju novog direktora CIA ureda u Sarajevu 1995. godine ali je on napadnut vjerovatno kroz saradnju bosanskih i iranskih snaga“.

Ovi ali i mnogi drugi detalji o ulozi Irana u Bosni i Hercegovini objavljeni su po prvi puta i u arapskom svijetu i to u libanskim novinama al-Ahbar. Iako je naslov članka “Informacije o nepoznatim bitkama Hezbollaha u Bosni“, tekst se više fokusirana na iranske snage te Revolucionarnu gardu Irana nego sam Hezbollah.

Generalni sekretar i lider Hezbollaha Sayyid Hasan Nasrallah je nebrojeno puta rekao da ta organizacija uvijek nastoji štititi muslimane, a po prvi puta je 2013. potvrdio da je Hezbollah učestvovao u bitkama u Bosni i Hercegovini.

Iako je uloga Irana u ratu u BiH bila tema medijskog izvještavanja kako na Zapadu tako i u iranskim medijima proteklih godina, analiza u al-Ahbar novini je imala velike reakcije jer je po prvi put arapski medij pisao o ulozi Irana u ratu u BiH. S obzirom na to da je članak al-Ahbara pisan na osnovu zapadnih izvora, mnogi zaključci koji se izvode su diskutabilni. Ali u nastavku pročitajte prevod navedenog teksta iz novina al-Ahbar.

Hezbollahov skriveni rat u Bosni

- Otišli smo u BiH sa našim najhrabrijim ljudima. Imali smo i vojni garizon tamo...Ovo je vjerovatno prvi puta da i pričam o tome. U Bosni smo imali i šehida, branili smo muslimane i njihovu državu – kazao je lider Hezbollaha Seyyid Hasan Nasrallah u govoru 25. maja 2013. godine.

Hezbollahova uloga bila je jasna, jer ova organizacija je uvijek tvrdila da će biti tamo gdje treba da bude. I u stopu su pratili svoje riječi te su poslije Sarajeva bili i u Siriji, Iraku, Jemenu kao i prije u Palestini.

Komandant UN-ovih snaga u opkoljenom Sarajevu kanadski general Lewis MacKenzie bio je zabrinut aktivnostima Hezbollaha a poslije i Revolucionarne garde Irana te je smišljao načine kako spriječiti njihovo širenje. On je slična zapažanja i komentara rekao i o Hezbollahu u južnom Lebanu dok je boravio kao komandant u Bejrutu. Stoga šta je poenta priče?

Vojno prisustvo u Sarajevu

Iranske vojne snage su 5. novembra 1992. izdale manifesto saopćivši da su spremne pomoći Bosni i učestvovati u ratu na strani Bošnjaka protiv Srba. Ova odluka bila je rezultat propasti napora da se zaustavi rat i spriječe masakri. Dvije sedmice prije toga, Iran je stupio u kontakt sa bosanskim vlastima preko doktora Sabaha Zengina na sjednici Organizacije islamske konferencije. Sedmicu poslije toga, NATO počinje provoditi aktivnosti na spriječavanju ulaska Irana u rat u Bosni.

Američki saveznici poput Saudijske Arabije i Turske pokušali su se prikazati zaštitnicima Bosne s ciljem blokiranja ulaska Irana u rat, ali je predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović imao odbojnost prema sekularnom režimu Turske te vehabističkom sistemu Saudijske Arabije i odabrao je Iran. Više podataka o ovome ima u knjizi Ceesa Wiebesa “Obavještajci i rat u Bosni: 1992-1995“.

Alija Izetbegović, kao i članovi njegove Stranke demokratske akcije, posjetili su Teheran 1992. godine, a kao grupa su bili pod utjecajem učenja Muslimanskog bratstva i Islamske revolucije. Prije toga, poslao je svoje bliske prijatelje u Iran 1982. na obilježavanje godišnjice iranske Islamske revolucije zbog čega ga je Tito po drugi put uhapsio i zatvorio.

Revolucionarna garda Irana i libanski Hezbollah su radili na obuci bosanske vojske tako da ona može odbraniti narod i povratiti oduzetu zemlju. Vršen je i uvoz oružja za potrebe Armije RBiH kada Hrvati nisu blokirali puteve.

Bosanski muslimani koji su hanefijskog i maturidijskog mezheba, bili su najslabija karika u etničkom trokutu zemlje. Njihova vojska nije bila spremna niti opremljena za rat.

Stoga su iranski lideri urgirali kod Revolucionarne garde Irana i Hezbollaha da odu u BiH. Jedan od međunarodnih izvještaja o ovome navodi da je 9. septembra grupa od 50 vojnih instruktora poslata od strane Hezbollaha i pokreta Islamsko jedinstvo koji su putujući iz luke Tripoli iz sjevernog Libana došli u BiH i pridružili se vojnicima bosanske vojske. Washington Times je također izvijestio, pozivajući se na izvore u CIA, da je 2. juna 1994. iz Irana u Bosnu poslata grupa od 400 vojnika. Prema izvještajima ovog medija, ukupna grupa iranskih vojnika u BiH dosegnula je cifru od oko 4.000. Oni su većim dijelom bili smješteni u gradu Zenici koji se nalazi u centralnoj Bosni.

Profesor Cees Wiebes kaže da je uloga ovih volontera bila ograničena, ali jako važna. Revolucionarna garda je imala moćne vojnike koji su mogli vršiti iznenadne napade. S druge strane, vojnici Hezbollaha su bili prekaljeni jer su redovno učestvovali u ratnim sukobima.

Andrew Geyon, autor knjige Osnova za treći svjetski rat, kaže da je Revolucionarna garda organizirala kanale za prebacivanje volontera raznih nacionalnosti poput Afganistanaca, Čečena, Jemenaca i Alžiraca. Viši vojni zvaničnik je New York Timesu 3. marta 1994. godine kazao da Iranci treniraju bosanske vojnike te da to predstavlja “veliku opasnost za Zapad“.

Kanali za transport oružja

Uvoz oružja bila je najvažnija stavka koja je mogla promijeniti stanje na terenu. Oružje je dopremano na razne načine, a ponekad je i preko Hrvatske prebacivano u BiH na putničkim avionima. Transfer je nastavljen i kad je Zagreb proglašen zonom zabrane leta. Naravno, ovo nije bila jednostavna zadaća i često je bilo problema na terenu. Dolazilo je i do zapljenja čitavih kamiona natovarenih oružjem. Postojao je i transportni kanal kroz Italiju i Albaniju i neke lokalne grupe su imale koristi od toga, a pojedini dokumenti pokazuju da je Iran čak i podvodnim putem pokušao izvršiti dostavu naoružanja.

Christopher Cooks govori o velikom broju konvoja koji su dopremali na hiljade tona naoružanja i municije u Bosnu osam puta mjesečno u članku pod nazivom “Širenje iranskog utjecaja u Bosni“ od 26. aprila 1996. godine. Ovo oružje je ili proizvedeno u Iranu ili je kupljeno od Irana pa poslato u Bosnu i čini trećinu ukupnog naoružanja koje je dostavljeno u BiH. Srbijanski novinar Karl Saić tvrdi da je oružje koje je Iran slao u BiH u periodu između maja 1994. i januara 1996. doseglo količinu od 5.000 tona.

Stanje na terenu se mijenja

Evropsko-američki saveznici imali su slab utjecaj na stanje na terenu zbog oprečnih stavova članica alijanse te podijeljenosti oko vojne intervencije. Zračni napadi u većem obimu počeli su tek nakon genocida u Srebrenici.

Međutim, iranska vojna pomoć je u tolikoj mjeri pomogla Armiji RBiH koja je otpočela ofanzivu i opasno se približila Banjoj Luci zajedno sa hrvatskim snagama.

Alija Izetbegović bio je zadovoljan sa snagom armije te je priznao ključnu pomoć koju je Iran pod vodstvom Ayatollaha Khameneija i Hasimi Rafsancanija pružio BiH.

Kontakt s neprijateljem

U Washington su stalno stizali izvještaji o velikom iranskom utjecaju u BiH. U jednom od izvještaja predatih komitetima američkog Kongresa, navodi se da “iranski elementi imaju solidno uporište u Evropi te igraju opasnu ulogu, i ovo je strateška prijetnja američkim interesima. Bosanske vlasti razvijaju bliske odnose s Iranom čija obavještajna služba je uspješno razvila mrežu u čitavoj zemlji“.

Robert Baer, agenti CIA-e koji je jedno vrijeme bio stacioniran u Sarajevu, kazao je da je bosanska vlada u sredini rata imala izbor CIA-e ili Iranci, te da je izabrala Irance. U svjetlu ovih događanja CIA šalje novog direktora u Sarajevo ali on je napadnut 1995. godine.

Ovo naravno nije bila jednostrana konfrontacija, već je utjecaj Irana u BiH poticao odgovor Amerikanaca i strah Evropljana.

Sredinom oktobra 1992. UN je izvijestio o zapljeni iranskog oružja namijenjenog za BiH. Polovinom noembra 1992. iranski avion u Zagrebu je zadržan, a iranska vojna oprema namijenjena za BiH zaplijenjena. Snage SFOR-a su u februaru 1996. upale u jedan centar u zabačenom dijelu BiH gdje su pronašle RPG-eve, eksplozive i dvoglede. Ovo je samo djelić nastojanja između 1992. i 1996. da se suzbije iranski utjecaj u Sarajevu.

Dejtonski mirovni sporazum i njegove posljedice

Mnogi od mirovnih prijedloga za okončanje rata su propali uključujući i Lord Owenov plan. Jedino je Dejtonski mirovni sporazum prihvaćen pod pritiskom Amerikanaca i to u trenucima kada je bosanska vojska ostvarila veliki napredak. Kao što će se vidjeti poslije, cilj Amerikanaca bio je da unište iranski utjecaj u bh. institucijama. Posebno su se na njihovom odstrelu našli Hasan Čengić i Bakir Alispahić, dvojica visokorangiranih bošnjačkih službenika koji su sarađivali sa Irancima.

Novinar James Raisen napisao je da je Alija Izetbegović lično dobijao novac iz Irana. Bliskost odnosa dvije zemlje postala je evidentna i 1996. tokom izbora, a Amerikanci su i dalje nastojali da smanje utjecaj Irana te su odlučili da izgrade centre za obuku bosanskih vojnika. U tome su ostvarili uspjeh jer su Čengić i Alispahić limitirani u svom radu.

Iran nije bio uspješan u tome da BiH potpuno povrati punu suverenost i nezavisnost te ne postane bastion NATO-a. Uprkos tome te slabljenju odnosa dvije zemlje, Iran i dalje sarađuje sa BiH u različitim sferama poput ekonomskih i kulturnih. Pored toga, Iran je podržao BiH i kroz šehide koji su dali živote za slobodu a njihovi spomenici se nalaze u Teheranu.

Iranci su stalno govorili o problemima s kojima su se susretali u postratnom periodu u BiH. Kako je kazao Hasimi Rafsancani, Iran je želio aktivno da pomaže BiH u obnovi, ali su ga u tome spriječili neprijatelji koji su smanjili obim saradnje dvije zemlje.

Na pres konferenciji održanoj u Sarajevu nedugo nakon kraja rata, Izetbegović je još jednom potcrtao važnost pomoći Irana kazavši da nije bilo pomoći Irana, upitna bi bila i odbrana BiH. Istraživanje provedeno nakon rata pokazalo je i da 86 posto Bosanaca pozitivno gleda na Islamsku republiku Iran.

Bitka za Bosnu koštala je života između 97 i 100 hiljada osoba. Stotine iranskih i Hezbollahovih vojnika dalo je svoje živote da Bosna ne postane nova Palestina. Iranski komandant Resul Haydari Aniti koji je kao šehid svoj život dao za odbranu BiH, pokopan je u blizini svog bosanskog prijatelja Muhameda Avdića, i njih dvojica pokazuju svu dubinu odnosa dvije nacije koje su se zajedno borile i dale svoj život za zajednički cilj. 




Top