Zapad koristi Bijele šljemove za propagandu protiv sirijske vlade
Zapad koristi Bijele šljemove za propagandu protiv sirijske vlade

Pismo svima koji pravdaju zlodjela vehabija u Siriji

Čini se da vaši dželati nisu ono na što Sirijci misle kada pomisle na demokratsku revoluciju.

Mehdi Hasan (MH) teško može biti okrivljen zbog neznanja koje prikazuje u svom članku u Interceptu: "Drage apologete Bashara al-Assada: Vaš junak je ratni zločinac čak i ako nije gasom ubijao Sirijce". On očigledno nikad nije bio u Siriji, ne istražuje Siriju dovoljno i dobija informacije od zagovornika jedne strane u sukobu, koji su ustvari gomila idealista koji žele da promoviraju svoju ideju o liberalnoj demokratiji u Siriji, bez korištenja izbora i to sve dok im moć ne postane željezna. Šta nije u redu sa tom slikom?

Prebrzo prelazimo s teme na temu. Počnimo sa dekonstrukcijom apsurdnosti jezika u članku MH.

Srećom, MH nas je poštedio potrebe da dekonstruišemo apsurdnu optužbu da su sirijske oružane snage koristile hemijsko oružje. On očigledno prihvata da sirijskoj vojsci to nije potrebno, da nema koristi u korišćenju istih, pa i zašto bi? OK, ko je onda? Cui bono? Jednostavan odgovor. Motiv zagovornika uništavanja u Siriji je da stvori izgovor za SAD i njene partnere da bombarduju, napadnu i uspostavljaju zonu zabrane leta; tj. da direktno djeluju na sirijsku vladu i njene saveznike. Ovi ratni zločinci uključuju neokonzervativne kabale u SAD-u, cionističke i izraelske zagovornike korištenja SAD-a u borbi protiv neprijatelja Izraela i saudijskih i katarskih avanturista, koji podržavaju Projekat Novog selefističkog Raja. Ovo su isti igrači koji su nam predstavili Irak (prvi i drugi dio), Libiju, Afganistan zauvijek, Somaliju i Jemen. Šta još možemo da poželimo?

Dakle, pređimo na žalbu MH o barel bombama. Koja je žalba ustvari? Da li su užasnije od drugih vrsta bombi? Da li je u redu koristiti bombe proizvedene u fabrikama Zapada i isporučivati ih avionom, ali ne i proizvesti ih u Siriji i isporučiti helikopterom? Nije važno. To je odlična prilika za MH da iskoristi termin "BARREL BOMB" kako bi uznemirio i zastrašio neupućene čitaoce.

Ali šta je sa svim civilnim žrtvama, zar nije kriva sirijska vojska? Pa i nije; ISIL i pseudonim al-Qaeda filijale su sretni dok objavljuju video zapise o njihovim kamenovanjima, ubistvima, razapećima i spaljivanjima, tako da znamo da vojska ne može biti jedini krivac. Zapravo, s obzirom na "izvješća" o pogubljenjima nemuslimana na teritorijama koje su "oslobođene" od vlade, da li postoji neki razlog da mislite da su snage koje se bore protiv sirijske vlade odgovorne za manje civilnih smrti? Sreo sam izbjeglice koje su pobjegle do 70 km preko planine zimi do Latakije, u martu 2013. godine, bez ikakve odjeće na sebi. Niko ne zna koliko djece i starih ljudi je umrlo.

Avion? Protivladini borci ih nemaju, zar ne? Ne, ali izgleda da su dovitljivi u eliminisanju nevinih ljudskih života. Primjer je najmanje 10.000 civila koji su izgubili živote u Damasku zbog minobacača i "paklenih topova" (koji također koriste "barel bombe") od početka sukoba. Drugi primjeri uključuju četvorogodišnju opsadu šijjskog grada Foua i Kafraya blizu Idliba i neumoljivog bombardovanja putem "paklenih topova" iz grada Aleppa iz enklave Istočnog Aleppa dok ih konačno nisu pronašle vladine snage krajem 2016. godine.

Sa druge strane, za one (za razliku od MH i glavnih medija) koji smatraju da su dokazi koji postoje relevantni, postoji čitav niz dokaza koji govore da sirijska vojska neuobičajeno poštuje civilni život. Navodno su Sirija i njeni ruski saveznici uništili čitavo naselje, bacajući bombe na civilno stanovništvo. Dokazi su u potpunoj suprotnosti sa tom izjavom.

Prvo, postoje civilne žrtve. UN su prestale sa vođenjem statističkih podataka o žrtvama početkom 2016. godine, ali čak i antivladina Sirijska opservatorija za ljudska prava priznaje da je manje od 1/3 svih žrtava civilnih. Nijedan drugi rat u historiji nije imao tako mali odnos. Poređenja radi, 2/3 su bile civilne žrtve u Vijetnamu, Drugom svjetskom ratu i većini drugih ratova.

Drugo, oslobađanje Homsa, Aleppa i drugih područja od strane sirijske vlade pratio je jedan vid napretka koji je potpuno suprotan od "prostog ubijanja". Prvo, vojska okružuje područje i postavlja opsadu. U ovom trenutku, ako vojska želi da sravni ovu oblast i uništi bilo kakav otpor, ona ima savršeno sredstvo za to. Ali ne. Umjesto toga, postavlja zalihe duž linije opsade i čini ih dostupnim stanovnicima bez ikakvih ograničenja. Također nudi i utočište svima koji žele da odu. Nevjerovatno ali to uključuje i neprijateljske borce. Sirijskim borcima koji žele da polože oružje ponuđena je amnestija. Ali mnogi u početku nisu voljni prihvatiti amnestiju, jer mnogi i nisu ustvari Sirijci. Za njih vlada pruža siguran prolaz u druge dijelove Sirije pod opozicionom kontrolom, čak i dozvoljavajući borcima da zadrže svoje lahko naoružanja.

Ako odbiju, opsada i borbe se nastavljaju, često više od godinu dana, a bombardovanje je često dio kampanje, naročito do kraja, nakon višestrukih jednostranih prekida vatre sa strane vlade, kada su pokušali sukobe okončati mirnim putem, kao u Aleppu. Bombardovanje je obično u najmanje naseljenim područjima, kako bi se uklonile prepreke za borce, tako da će vojska imati manje žrtava kada bude ulazila. Strategija ne funkcioniše uvijek, ali je nizak odnos civilnih žrtava svjedok za njen relativni uspjeh.

Zašto sirijska vlada to radi? Zar ne bi bilo lakše izravnati čitavu oblast i osloboditi se neprijateljskih boraca jednom i zauvijek?

Ne baš. Vlada je svjesna da su porodice podijeljene, gdje jedni podržavaju jednu stranu, a drugi drugu. Jedan od razloga što mnogi Sirijci ostaju lojalni vladi je to što ona pokušava zaštiti sve Sirijce, s namjerom da povrati svoj kredibilitet. Vlada također prepoznaje da su mnogi opozicioni borci, zapravo, plaćenici, za koje je borba način da se prehrane kad nema drugih izvora prihoda. Takvi borci nisu stvarno neprijatelji, samo očajni ljudi. Ukoliko se ukaže prilika, oni će se vrlo lahko vratiti na stranu vlade.

Zatim postoje statistike o žrtvama bombardovanja. Kao što sam istakao u 2015. godini, čak i ako prihvatimo statistiku izuzetno pristrasne antivladine organizacije Human Rights Watch, broj žrtava u odnosu na bačene bombene je samo dva, uključujući i borce. Ako primjenimo odnos civilnih smrtnih slučajeva, to je manje od jedne civilne žrtve po bombi, što je jasna indikacija da su vazdušne snage Sirije daleko više obzirne od američkih koje su, naprimjer, u bombardovanju Raqqe, ubile duplo više civila od samih boraca.

Međutim, MH zauzima poziciju koju niko ne podržava. Broj "ljevičara" koji smatraju da je Bashar al-Assad heroj je beskonačan. Možda ima mnogo Sirijaca koji to rade, ali to nije ono na šta MH cilja. On pogrešno tumači postupke nekih novinara (uključujući i "ljevičare") kako bi ispravio izobličenja i lažne informacije kao “odbranu Assada“. Možda je ta razlika suviše suptilna za njega, ali oduševljenje dezinformacijom i “mentalitet rulje“ nije isto što i “pro-Assad“. Nije baš korisno reći, s jedne strane, da se suprotstavljate intervenciji u Siriji, a zatim uzimate sve svoje (lažne) informacije iz izvora koji ustvari zagovaraju stranu intervenciju. U tom slučaju intervencionisti će aplaudirati vašu neintervencijsku poziciju.

Oni koje MH optužuje da su pro-Assad nisu ništa od toga. Vjerujemo da su sirijski suverenitet i teritorija u potpunosti poštovani (kao što i MH tvrdi da vjeruje), ali mislimo da je važno suprotstaviti se lažnim vjestima i propagandama koje se koriste za opravdanje invazije na Siriju. MH je zaljubljen u lažne vijesti. On više voli da ne spominje likvidacije policajaca tokom ustanka kojeg opisuje kao "mirne demonstracije". Više voli da zagovara mišljenje sirijskih izbeglica u Njemačkoj, dok mišljenje velike većine izbjeglica (raseljenih lica) koje su evakuisane u područjima vlade bez napuštanja Sirije ne uvažava. On je jedan od kreatora izvještaja Human Rights Watch-a o 50.000 fotografija mrtvih ljudi, ali se oglušio o činjenicu da je to sve bila samo izmišljena konstrukcija napravljena od strane istražitelja Ricka Sterlinga. I ponavlja al-Kaidine tvrdnje i lažne filmske snimke na kojima se prikazuje da Madaya gladuje dok ustvari sjedi na planini humanitarne pomoći koju pobunjenici ne daju lokalnom stanovništvu.

Ako MH ne vidi razliku između “pro-Assad“ i nenasjedanja na intervencionističku propagandu, to je njegov problem. Ono što je iznenađujuće je broj "ljevičara" koji se bore protiv intervencionizma, ali zasnivaju svoje poglede na materijalu samih intervencionista u glavnim medijima, a koji potiču od propagandnih izvora poput Bijelih Šljemova, Aleppo / Ghouta Media Centra i drugih bogato plaćenih ratnih huškaša. Ako MH nije za intervenciju, zašto onda nastavlja da opravdava njihov napor?




Top