Trump ne povlači SAD iz Sirije, već traži da drugi obave "prljavi posao"

Američki predsjednik Donald Trump govori o vraćanju trupa kući iz Sirije. Ali, plan ne znači nestanak američkih vojnih interesa u regionu. Riječ je o podugovaranju završavanja prljavog dijela američkog imperijalizma.

Daleko od smanjivanja američkih ratova na Bliskom istoku - pretpostavljeni potez povlačenja započinje više sukoba.

Izgleda da postoji zajednička zabluda da Trump nekako pokušava ispuniti svoju kampanju prestanka stranih intervencija i da pokušava dovesti američke trupe kući.

Prije državnog posjeta u ponedeljak u SAD-u, francuski predsjednik Emmanuel Macron za Fox News rekao je u intervjuu da traži od Trumpa da zadrži prisustvo američkih vojnika u Siriji. Macron je upozorio da bi bilo koji izlaz američkih vojnih snaga iskoristio sirijski i iranski "režimi". Implikacija francuskog lidera uključila je i Rusiju u svoju galeriju.

- Mi ćemo morati izgraditi novu Siriju nakon rata. Zato je uloga SAD-a veoma važna - rekao je Macron.

Ali Trump ne signalizira kraj američkog učešća u Siriji. Ono što planira je nova podjela rada i kapitala u potrazi za strateškim ciljevima.

Kada je predsjednik održao miting svojih pristalica u Ohiju krajem marta, rekao je: "Mi ćemo uskoro izaći iz Sirije. Neka drugi ljudi brinu o tome sada. "

Zatim, 13. aprila, kada je najavio zračne napade u Siriji zbog navodnog korištenja hemijskog oružja, Trump je ponovo nagovijestio da će narediti povlačenje američkih snaga. Rekao je: "Tražili smo od naših partnera da preuzmu veću odgovornost za obezbjeđivanje svoje domovine, uključujući i doprinose velikim količinama novca."

Zabrinutost nekih unutar američkog političkog i vojnog establišmenta, kao i stranih saveznika kao što je Emmanuel Macron, pogrešno je postavljena. Trump ne smanjuje učešće Washingtona. Umjesto toga, želi da angažuje drugu vojsku za prljavi posao.

To ide u prilog Trumpu sa političke tačke gledišta. Izgleda kao da on dostavlja svoju agendu "America First" njegovim glasačima. Također daje šansu SAD-u da opere svoje ruke od ovog krvavog sukoba.

Međutim, u stvarnosti, Washington nastavlja svoje iste hegemonističke i destabilizirajuće ambicije nad Bliskim Istokom, kao što su promjena režima u Siriji, suočavanje sa Iranom i zadržavanje Rusije.

Prošle nedjelje ministar vanjskih poslova Saudijske Arabije Adel al-Jubeir potvrdio je da njegova zemlja razgovara s zvaničnicima administracije Trumpa o slanju saudijskih trupa u Siriju u sklopu "međunarodne koalicije" koja bi zamijenila kontigent američkih trupa prisutnih tamo. Ono na šta se odnosila izjava saudijskog diplomate jeste formiranje ekspedicionih snaga sastavljenih od Zaljevskih država i Egipta.

Bilo je također izvještaja o Eriku Princeu, osnivaču Blackwater USA-a, privatnoj plaćeničkoj firmi, koja je izlobirala arapske države Zaljeva da regrutuju sličnu silu za raspoređivanje u Siriju. Prince, za koga je poznato da je u dobrim odnosima sa Trumpom, rekao je da čeka odluku predsjednika. Ranije je radio sa Saudijcima i Emiratima u snabdijevanju bataljona plaćenika za borbu u Jemenu protiv Hutijevih pobunjenika.

Ideja arapske ekspedicione sile pod vodstvom Saudijske Arabije u Siriji nije nova. Tokom administracije Obame, saudijski vladari su lobirali za takvo raspoređivanje, ali uzalud. Iako sada, pod Trumpom, možda napokon imaju voljnog partnera u predsjedniku.

Trump je već ogorčen finansijskim troškovima američkog vojnog udjela u Siriji, koji se sastoji od 2.000-4.000 trupa uglavnom baziranih na sjeveroistočnim područjima zemlje. Američki vojni avioni letjeli su ofanzivno nad Sirijom od septembra 2014. godine.

Ono što se čini kao prvenstvena motivacija Trumpovih kalkulacija je mjera smanjenja troškova, tjerajući druge da također počnu plaćati. Odličan potez za pretpostavljenog predsjednika nekretnina i tajkuna čiji je privatni poslovni model zasnovan na outsourcingu i podugovaranju rezanja troškova.

Erik Prince tvrdio je da bi takav aranžman donio nulte troškove američkom porezu. To ukazuje da su vladari Saudijske Arabije, Emirata i Katara voljni preuzeti račun privatizacije američkih vojnih operacija u Siriji.

Površinski, to može izgledati kao pametna ideja, iako beskrupulozna. Ali praktično, izgleda da je osuđena na propast. Nije teško zamisliti kako će pomjeranje vojnih uloga dovesti do veće nestabilnosti i nasilja, ne samo u Siriji, već i u regionu.

Saudijske trupe koje će biti poslate u Siriju zajedno sa snagama Emirata i Katara, borit će se protiv sirijske vojske i njenih saveznika, Irana i Hezbollaha. Vehabijski mentalitet arapskih vladara je takav da se Sirija i njeni saveznici Šijje smatraju smrtnim neprijateljima. Blizina ovih snaga u Siriji bi bila eksplozivna, što će dovesti do toga da Saudijska Arabija i Iran konačno imaju priliku suočit se oči u oči. Ovo će, bez sumnje, uvući Izrael u rat, na strani Saudije.

U svakom slučaju, s obzirom na katastrofalni rat u Jemenu, Saudijci će teško uspjeti mobilisati dovoljno snaga za Siriju.

Na taj način se postavlja pitanje Erika Princa i njegovih plaćenika koji su raspoređeni da bi zamijenili redovne američke snage, uz arapske režime u Zaljevu koji finansiraju ovu operaciju.

Svrha takvog raspoređivanja u potpunosti krši sirijski suverenitet. Daleko od objavljenih ciljeva "sigurnosti" i "sprečavanja povratka ISIL-a", pravi cilj je zadržati teritoriji okupiran od strane SAD-a oko rijeke Eufrat i naftnih polja u istočnim provincijama Sirije.

Bez obzira na precizan sastav ove nove američke zamjenske sile u Siriji, Wall Street Journal je citirao analitičara iz think tanka Brooking Institute: "Ona mora biti dovoljno snažna da bi mogla da se suprostavi Assadu ili Iranu ukoliko oni pokušaju vratiti teritorij, možda čak i uz pomoć Rusije".

To znači da će američke vojne snage morati da se zadrže u Siriji. Čizme na terenu više ne mogu biti redovne američke trupe, ali SAD će i dalje morati da pruža podršku vojnim avionima i vojnim savjetnicima kako bi njihovi surogati efektivno okupirali sirijsku teritoriju.

Ako planeri iz Washingtona žele da zadrže svoje mjesto u Siriji i obuzdaju ruski i iranski utjecaj u regionu, onda će taj cilj prije ili kasnije rezultirati vojnom konfrontacijom. Nezamislivo je da bi sirijska vlada, nakon što je pobijedila u ratu protiv stranih milicija, tolerisala poslijeratnu okupaciju svoje teritorije od strane SAD-a i njenih surogata.




Top