Nije "sukob" kada izraelski snajperisti ubijaju Palestince

Kako je FAIR ranije primijetio, termin "sukob" se skoro uvijek koristi za izjednačavanje očigledne asimetrije snaga sukobljenih i daje čitaocu utisak dvije jednake zaraćene strane. Zatim zamagljuje dinamiku moći i prirodu samog sukoba, naprimjer, ko ga je podstakao i kakvo je oružje neko koristio. "Sukob" je najbolji prijatelj novinara kada žele opisati nasilje bez vrijeđanja bilo koga na vlast – prema riječima Georga Orwella "imenovanje stvari bez prizivanja mentalnih slika o istima".

Tada je predvidljivo da se u izvještavanju o nedavnim masovnim izraelskim ubistvima u Gazi, u kojima je poginulo više od 30 Palestinaca i povrijeđeno više od 1.100, riječ "sukob" koristila za eufemiju snajpera na utvrđenim položajima, koji su pucali na nenaoružane demonstrante udaljene 100 metara: 

-Novinari među 9 poginulih u posljednjim sukobima u Gazi (CNN)

-Zapaljene gume, suzavac i pucnjava: Smrtonosni sukobi u Gazi (Washington Post)

-Demonstranti povrijeđeni s povratkom demonstracija u Gazi (Reuters)

-Sukobi u Izraelu: Sedam Palestinaca ubijeno u protestima u Gazi (Independent)

-Nakon sukoba u Gazi, Izrael i Palestinci se bore snimcima i riječima (New York Times)

Skoro je bizarno kao i kada je nekoliko medijskih kuća događaj kada se bijeli nacionalista zaletio u grupu nenaoružanih demonstrata u Charlottesvilleu nazvalo također "sukob".

"Sukob" podrazumijeva određeni stepen simetrije, odnosno jednakosti. Kada na jednoj strani ginu desetine, a na drugoj ljudi sjede iza utvrđenih položaja i slobodno pucaju po civilima (od kojih su među pogođenima bili i oni sa vestama na kojima je pisalo "PRESS"), to nije "sukob". "To se tačnije opisuje kao "masakr", ili u najmanju ruku "pucanje na demonstrante". (Nijedan Izraelac nije povrijeđen, što je ustvari iznenađujuće ako se radi o "okršaju").

Slikovit opis "sukoba" nije potreban za izvještavanje o američkim neprijateljima. U 2011. godini zapadni naslovi su rutinski optuživali libijskog predsjednika Moammara Gaddafija i sirijskog Bashara al-Assada da su "pucali na demonstrante" (npr. Guardian, 2/20/2011, New York Times, 3/25/2011). Jednostavan, mehanički, engleski jezik je dovoljan kada se izvještava o onim koji su "u lošim odnosima" sa američkom mašinerijom, dok za saveznike SAD-a, lažni osjećaj asimetrije se vještački kreira, sa povećanom dozom eufemizma da bi se prikrilo ono što se ustvari dešava – u ovom slučaju, dalekometni pokolj nenaoružanih običnih ljudi.

Izrael ima najsavremeniju vojsku: F35, Sa'ar korvete, tenkove Merkava i projektile Hellfire, a da ne pominjemo najintruzivnije aparate za nadzor na svijetu; potpuna kontrola nad vazduhom, morem i kopnom. Na protestima u martu, Palestinci su koristili kamenje, gume i, prema IDF-u, povremeni Molotovljev koktel, iako se nije pojavio nikakav nezavisni dokaz o tome da je ustvari ijedan bačen. Asimetrija (nesrazmjernost) snage je jedna od najvećih u svijetu, ali zapadni mediji se još uvijek drže institucionalnog nivoa okvira "ciklus nasilja", pri čemu su "obje strane" označene kao dvije ravnopravne stranke. Termin "okršaj" dozvoljava im da to rade trajno, bez obzira na to koliko je nasilje postalo jednostrano.




Top