Uloga tekfiri terorista i Bagdadi kao adut imperijalista

Iako je teroristička grupa ISIL pretrpila ogromne gubitke posljednjih mjeseci, bilo bi prerano da je otpišemo u potpunosti. Ovo ima veze sa režimima koji su kreirali, finansirali i naoružali. Agenda njihovih sponzora je značajno u problemima, ali nisu se u potpunosti odrekli svojih pljačkaških planova.

Dakle, posvećeni muslimani moraju ispitati kako i zašto se tekfirizam pojavio u ovom određenom trenutku u historiji i koje pouke se mogu izvući iz ovog iskustva. Ništa se ne pojavljuje u vakuumu. Uvijek postoji veliki broj faktora i uloga - nekih poznatih, a drugih nepoznatih - koji to oblikuju. Razumijevanje toga i motiva iza toga bi nam pružilo bolji uvid u to šta je u igri i koje su to mjere koje se trebaju poduzeti da bi se zaštitili muslimanski interesi.

Počnimo sa izborom njegovog imena: Islamska država Iraka i al-Šam (ISIS) ili Levanta (ISIL). Grupa se jednostavno počela nazivati "Islamska država" (IS) u vijestima zapadnih medija. Ovo također nije beznačajno. Neki muslimani su zaboravili da je živjeti u islamskoj državi ili barem težiti ka tome ustvari vjerska obaveza, ali naši neprijatelji to znaju vrlo dobro. Mnogobrojni think tankovi na Zapadu su i još uvijek proučavaju takve fenomene. Neprestano tragaju za načinima i sredstvima da podriju težnje muslimana za dostojanstvenom egzistencijom, između ostalog i težnju ka „islamskoj državi“ koja je postala toliko odbojan pojam da čak i same muslimane uznemirava.

Posvećeni muslimani su također svjesni da je borba za uspostavljanje islamske države zasnovana na Poslanikovom hadisu (govoru). Kaže se da musliman mora ili živjeti u islamskoj državi ili u njenom odsustvu se truditi da je uspostavi, u suprotnom će umrijeti smrću džahilijeta. Plemeniti Poslanik (s.a.v.s.) osnovao je prvu islamsku državu u Medini nakon višegodišnjeg progona i ugnjetavanja. Slijeđenje Poslanikovog Sunneta je obaveza svih muslimana, pa je tako i uspostava Islamske Države također obavezna.

Kroz historiju muslimanski naučnici su u velikoj mjeri pisali o tome šta predstavlja islamsku državu, kako se ona može uspostaviti i koje funkcije mora obavljati. Ovo također objašnjava zašto je došlo do tako snažne reakcije među muslimanima na ukidanje hilafeta u martu 1924. godine u Turskoj - iako je sama institucija bila simboličnog značaja i imala je malo zajedničkog sa islamskom državom osnovanom u Medini. Za nekoliko kratkih godina, pokret al-Ikhwan al-Muslimun (Muslimansko bratstvo) se pojavio u Egiptu 1928. godine. Drugi pokreti - kao što je Jama'at-e Islami u indo-pakistanskom potkontinentu i Hizb al-Tahrir u Jordanu / Palestini – su se pojavili ubrzo nakon toga. Svi ovi pokreti su naglasili da je uspostavljanje hilafeta (islamske države) i dalje osnovna obaveza svih Muslimana.

U islamskoj terminologiji, vladar muslimana se zove halifa ili imam. Ova titula se pojavila nakon što je plemeniti Poslanik (s.a.v.s.) ostavio svoj ovozemaljski dom i otišao na onaj svijet. Njegov nasljednik se zvao „khalifa al-rasul“ (nasljednik Allahovog Poslanika), ali je na kraju nazvan jednostavno halifa i od tada je dio muslimanskog leksikona. Svaki informisani musliman je svjestan njegovog značaja.

Istina, hilafet je bio potčinjen mulukiyah (nasljedstvu) od strane ambicioznih pojedinaca i lidera klanova u ranoj muslimanskoj historiji, ali je koncept vezan u kolektivnom pamćenju svih muslimana od tada pa do danas. Upravo to kolektivno pamćenje su neprijatelji zloupotrijebili kroz terorističku grupu ISIL.

To je postiglo dva cilja. Prvo, dalo je legitimitet grupi u očima nekih emocionalnih ali slabo informisanih muslimana. Drugo, njihovi užasi odvratili su većinu muslimana od ideje osnivanja islamske države. Ako je islamska država značila odsjecanje glava i jedenje ljudskih organa, većina Muslimana nije željela imati nikakve veze s tim.

Pozadina poglavara ove terorističke grupe, samoprozvanog halife, Ibrahima al-Samarra'i-a (koji je usvojio ime Abu Bakr al-Baghdadi) također potvrđuje to. Dok je boravio u kampu Buca u Bagdadu (2006-2009), al-Samarra'i-u je dozvoljeno da slobodno posjećuje druge zatvorenike. Kamp u Buci otvoren je nakon što je u Bagdadu zatvoren zloglasni logor za mučenje Abu Ghraib, nakon otkrivanja niza stravičnih mučenja i seksualnog zlostavljanja zatvorenika.

Nijednom drugom zarobljeniku u logoru nije pružena takva privilegija. Šta je bilo posebno u vezi sa njim pa je zaslužio takav tretman? Regrutovao je druge zatvorenike bez ikakvog uplitanja Amerikanaca, vjerovatno sa njihovim odobravanjem. Ovo se činilo kao dio američkog plana.

Al-Baghdadi je također regrutovao veliki broj rasformiranih ba'atističkih vojnika koji su imali dobar povod za ratovanje upravo iz razloga jer su rasformirani i privilegije koje su nekada uživali pod Sadamom su nestale. Ba'tisti su postali žestoki regruti za al-Bagdadijevu kampanju pod Zapadnim pokroviteljstvom. To je bio potpuno neprirodan savez: sekularni Ba'tisti koji su cijeli život progonili islamske aktiviste i naučnike su odjednom postali najprisniji prijatelji samoprozvane „Islamske Države“.

Vrijeme nastanka ISIL-a je važno. Osama bin Laden je zvanično proglašen mrtvim u maju 2011. (drugi izvještaji kažu da je umro 2006. ili čak 2001. godine). Bez obzira na tačan datum Osamine smrti, onog trenutka kada su Amerikanci zvanično najavili njegovo uklanjanje sa scene, bio je potreban novi zlotvor zbog kojeg će se nastaviti rat protiv terora. Ovo nije ništa drugo do rat protiv islama, ali ovog puta zapadni think tankovi i donosioci politika došli su do dugoročnije strategije. Kada neko umre ili bude ubijen, trajno je uklonjen sa scene. Organizacija je mnogo trajnija i komplikovanija, pa odatle i ideja o "islamskoj državi". To također djeluje kao magnet za nezadovoljne i otuđene mlade muslimane u zapadnim društvima koji se suočavaju sa endemičnim rasizmom i diskriminacijom.

Zasnivanjem ove ideje, postignut je čitav niz zapadnih ciljeva. Još od kada su Sykes-Picot Sporazum (1916. godine) i Balfurova Deklaracija (1917. godine) nametnuti muslimanima, a posebno onima Bliskog Istoka, posvećeni muslimani su se borili da unište ovu kolonijalnu pošast. Oni žele da ponište kolonijalne granice koje dijele muslimane u nacionalne države kako se dijele životinje u zoološkom vrtu, po kavezima. Dok tanki sloj nacionalizma, nametnut sa vrha, postoji u svim muslimanskim društvima, ispod površine etos muslimanske kulture ostaje jak. Upravo taj osjećaj solidarnosti zapadni političari, posebno imperijalisti i cionisti, su uspješno iskoristili u stvaranju "islamske države" u dijelovima Iraka i Sirije.

All-Baghdadijev projekat „Islamske Države“ se pokazao korisnijim od Osamine al-Kaide, jer al-Kaida nije imala teritorije pod svojom kontrolom. Osama je bio gost u nečijoj tuđoj zemlji (u Afganistanu) i iako su mu Talibani pružali zaštitu, nije bio slobodan da radi ono što želi. Dalje, on je zavisio od donacija bogatih pojedinaca iz Saudijske Arabije, Kuvajta i drugih mjesta. Za razliku od al-Baghdadija, on nije imao direktan izvor prihoda. Samoprozvana Islamska država okupirala je velike teritorije u Iraku i Siriji. Sredstva su dolazila od takvih korumpiranih režima kao što je Saudijska Arabija (18 milijardi dolara) i Katar (17 milijardi dolara), te manji iznosi od drugih arapskih režima, kao i sa Turskom u ukupnom iznosu od oko 45 milijardi dolara, prema izvještaju berlinskog Firil Centra za Istraživanje. To još ne bi učinilo ISIL projekat tako uspješnim, da nije bilo direktne i indirektne pomoći od strane SAD-a i cionističkog Izraela.

Takfiri projekt (nazvan tako iz razloga što obilježava svakog muslimana koji se ne slaže s njima kafirom, nevjernikom, te ga želi ubiti), bio je zamišljen mnogo prije nego što je izbio na scenu u junu 2014. godine. Prema dokumentima WikiLeaks-a, još 2005. godine SAD su pokrenule planove za destabilizaciju vlade Bashar al-Asada.

Dalje, u jednom od dokumenata CIA-e, a koji su kružili kroz razne državne agencije uključujući CENTCOM, FBI, DHS, NGA, State Department i druge, u 2012. godini, postoji zapanjujuće priznanje da je "Islamska država" poželjna u istočnoj Sirija da sprovodi zapadnu politiku u regionu. Da citiram iz ranije klasifikovanog izvještaja iz 12. augusta 2012. godine:

Zapad, Zemlje Zaljeva i Turska koje podržavaju [sirijsku] opoziciju... postoji mogućnost osnivanja zvaničnog ili nezvaničnog selefističkog principaliteta u istočnoj Siriji (Hasaka i Der Zor), i to je upravo ono što opozicioni partneri žele, kako bi se izolovao sirijski režim...

Da li su SAD i njeni saveznici mogli biti jasniji u pogledu uspostavljanja tekfiri države?

Tekfiri projekat ISIL također potvrđuje da nacionalizam ne privlači muslimanske mase. Jedino je Islam dovoljno jaka sila da ih mobilizuje za bilo koji cilj. Imperijalisti i cionisti su ovo shvatili i koriste ga da na najciničnije načine unaprijede sopstvene strateške ciljeve.

Legitimne težnje muslimana za socijalnom i političkom pravdom iskorištene su da stvore haos na Muslimanskom Istoku. S obzirom na to da je Sirija važan dio fronta otpora protiv cionističkog Izraela, postala je meta jer cionisti nisu uspjeli u borbi protiv Hamasa i Hezbollaha uprkos ponovljenim napadima. Ovo je dio mrtvorođenog projekta "Novi Bliski Istok", kojeg je bivša američka državna tajnica Condoleezza Rice neslavno propagirala tokom vrhunca cionističkog pokolja nad Hezbollahom u julu i augustu 2006. godine. Irak, Libija i Sirija leže u ruševinama, zahvaljujući kjafirskom divljanju.

Nažalost, čak i neki iskreni muslimani su uvučeni u vrtlog ovog zapadno-cionističko-saudijske tvorevine. Zabrinutost muslimana proizilazi iz njihove simpatije prema drugima muslimanima. Ovo je divno. Pokazivanje empatije i ublažavanje patnje drugih muslimana je islamska obaveza, ali to nije izgovor da se postane dio imperijalističko-cionističkog projekta za promjenu režima u muslimanskim zemljama, posebno kada je alternativa tako užasna. Može li neki iskreni Musliman zaista reći da bi kjafiri bili bolja alternativa Bašaru al-Assadu u Siriji uprkos mnogim njegovim nedostacima, pa čak i ranijim zločinima?

Ono što su kjafiri učinili, na sramotu njih i njihovih saveznika, posebno onih u muslimanskom svijetu - Saudijske Arabije, Turske, Katara, Jordana i slično – jeste da su predstavili jednu stravičnu sliku Islama (što je ustvari i bio njihov cilj iza kulisa). Sa jedne strane, imperijalisti i cionisti uspješno eksploatišu zločine kjafira koji demonizuju Islam i muslimane, a sa druge strane odguruju sve više muslimana od same ideje islamske države. Radije bi imali sadašnje odvratno nesposobne zvaničnike na pozicijama moći, nego one koji sjeku glave, jedu ljudske organe i siju strah.

Treba samo da pogledate haos u Libiji da to razumijete. Da li je Libijcima bolje danas nego kada su bili pod vladavinom Muamera Gadafija, i pored sve njegove ekscentričnosti i, da, ugnjetavanja?

Ako postoje muslimani koji vjeruju da se islamska država može uspostaviti na lobanjama, kostima i krvi nedužnih muslimana, bolje bi im bilo da ispitaju vlastito razumjevanje Islama. Ubistvo bilo kojeg nedužnog čovjeka, samim time i muslimana, je strogo zabranjeno u Islamu (5:32). Oni koji imaju stav suprotan tom ili ne znaju ništa o Islamu ili su agenti u službi neprijatelja Islama.




Top