Šiije su kroz historiju promovirale jedinstvo islamske zajednice

Hüccetul Islam Muhammed Hussein Beyati je kazao da je jedan od osnovnih principa Šiita vahdet, odnosno da “imami uprkos napadima orkestriranim od halifa nisu dozvoljavali vjernicima da se odvoje od islamskog društva“.

Možete li detaljnije pojasniti savjete i naredbe Kur'ana i Ehli-bejta o o islamskom ummetu?

Jedinstvo je princip Islama. Znate da u muslimanskom svijetu postoje sile koje nastoje unijeti smutnju i nered. Vidit ćete da se u Kur'anu mnogo puta spominje konflikt i to kroz razne izraze kao što su „neposlušnost, ubijanje, ljubomora“.

„Allahu je prava vjera jedino – islam. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će brzo obračunati“. (Âl-i Imran, 19)

Šta znači „konflikt ummeta postaje rahmet (milost)“?

U pojedinim historijskim događajima, postojale su i pozitivne strane konflikta. Hadis koji kaže „postoji milost u konfliktu ummeta“ se shvata na ovaj način. Ali, kada je ovakvo značenje hadisa predočen hazreti Imamu Caferu-l Sadiqu, on je rekao da je značenje konflikta „doći i otići, posjetiti jedni druge“. U riječniku, konflikt se definira kao „nešto što slijedi nakon nečega“.

Naprimjer u Kur'anu, značenje ajeta “ihtilafu'l-leylu ve'n-nehar”, znači „dan i noć slijede jedno drugo“. Naravno, milost je da djeca ummeta posjećuju jedni druge i da idu jedni za drugim. Ovo tumačenje je totalno suprotno od prvog.

Interpretacija značenja riječi konflikt kao „nesporazum, borba, svađa“ nije tačna i protiv je morala, a jedinstvo je jednako bitna vrijednost.

Usporedite stavove Ehli-l-bejta sa stavovima engleskih Šiita?

U naraciji Imama (a.s.) i njihove svakodnevne prakse, koncept vahdeta (jedinstva) se manifestuje u potpunosti. Naprimjer, zbog zaštite islamskog jedinstva, Imam Ali je odustao od svog prava na vladavinu da ne bi pravio razdor u islamskom ummetu.

Slično se vidi i u životima imama. Nisu dozvoljavali svojim sljedbenicima da šire nejedinstvo, uprkos činjenici da su Emevije i Abasije ih napadale širom tadašnjeg hilafeta. Zbog toga je u tom periodu čak i među najbližim saradnicima Abasija bilo simpatizera Imama. Naprimjer, Abdullah b. Sinan, koji je bio prijatelj Imama Cafera Sadika je kod četvrtog abasidskog halife bio ministar ekonomije. Prema historijskim izvorima, Emevijske snage su pomogle Imamu Bakiru tako što su poslale njegove sljedbenike u osvajanje Andaluzije. Ko je bio ovaj imam? On je bio svjedok Kerbele? Ovi praktični primjeri su najsnažniji elementi šiitskog vjerovanja. Ne dozvoljava se muslimanima da se udalje od islamskog Ummeta i od drugih muslimana.

Naravno, uvijek je bio fokus na istini, ali i na mudrosti unutar islamskog Ummeta, kako u praktičnom smislu tako i u teoretskom. Imam Cafer Sadik (a.s.) je rekao: radite na suživotu sa Ehli-sunnet, pridružite im se na sahranama, posjetite njihove bolesne, idite na njihove dvorove i budite im svjedoci. Hazrat je dalje rekao: Ako djelujete ovako, drugi će reći: Neka je milost Allahova na Imama Sadika tako da se i njegovi prijatelji ponašaju ovako.

Uporedite ovaj stil Imama Sadika sa ponašanjem engleskih šiita koji se nastoje predstaviti kao džaferijski šiiti što je ismijavanje vjerovanja! Postoji mnogo razlika među njima.

Šiitska ulema se borila na strani Osmanlija protiv Britanaca i na tom putu ginula

Kur'an odbija koncept konflikta a Šiiti podržavaju princip jedinstva. Naprimjer, kada je bio rat između Britanaca i Osmanlija, iračka ulema dala je fetvu da se ide u džihad protiv Britanaca te da se podrži sultan koji je inače bio poznat po ubijanju šiita. Osmanlije su naprimjer ubile velikog učenjaka Cebel-i-Amila i šejha Zeyneddina b. Alija. Sin autora knjige „Urve“ Seyyid Kazim Yezdi je također ubijen dok se na strani Osmanlija borio protiv Britanaca. Ovo je način kako je većina učenjaka shvatala ove koncepte i to se nastavilo do danas. Imam Khomeini je također bio odličan primjer vahdeta, jedinstva među muslimanima. On je kazao da oni koji kažu ova osoba je sunija, a ova osoba je šiija, nisu ni sunije ni šiije.

Ljudi koji trenutno šire konflikt i uništavaju jedinostvo nisu pravi muslimani, već uvezeni elementi. Oni su podržani bilo od Saudijaca ili pakistanskih službi, ili od grupa koje SAD i Izrael štite. Oni nastoje zavesti i uništiti grupu ljudi. Jedino što može uništiti njihovu zavjeru je mudrost sunijskih i šiijskih učenjaka. Ako su učenjaci budni i oprezni, neprijatelji neće moći nanijeti zlo ljudima.

U vrijeme Imama Cafera, ovaj učenjak je rekao „Posjetite njihove bolesne, idite im i na dženaze“, a tada su šiije bili manjina i niko ne bi ni primijetio da nisu otišli. Sunije tada nisu trebale šiije da im posjećuju bolesne ili budu svjedoci na sudu i šiije su bile udaljavane od ostatka društva. Ali pristup Imama i metode koje je koristio su pokazale pravu snagu jedinstva (vahdeta).

Ahmed b. Hanbel: On je imam ljudi i džina

Mnogi od sunijskih učenjaka su bili učenici Imama Sadika. Tako je naprimjer Ebu Hanifa koji je bio zvan i „Imam Azam – najveći učenjak“, bio ponosni učenik Imama Sadika dvije godine. Ebu Hanifa je bio politički protivnik Abasidske vlade. Kada mu je ponuđeno da bude dio vlasti, on je rekao „ako će se kalifat promijeniti, onda vođa mora biti Imam Cafer Sadik“. Šafija je također bio student Imama Sadika indirektno.

Pogledajte tek slučaj Ahmeda bin Hanbela. Na dženazi Imama Musa Kazima (a.s.), halifin vojnik je pogrdno uzviknuo „Ovo je imam Rafizija“. Ali Ahmed b. Hanbel je rekao „Ne, ovo je imam svih ljudi i džina“. Historija je to zapamtila.

Iako Abasije nisu željele pomoć šija, imami su dali naredbu da se štiti islamsko dobro i jedinstvo u društvu. Ja ću reći još nešto. Jedinstvo (vahdet) nije samo islamsko jedinstvo. Kur'an daje naredbu da se svi okupe oko principa Ehli-kitaba, i kaže: „Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: 'Budite svjedoci da smo mi muslimani!'“ Ali Imran, 64

Da li ćemo ovu jedinstvenu poruku primijeniti u praksi? Da li protiv Jevreja i kršćana treba voditi ratove? Ne, već je poenta na konstruktivnim zajedničkim osobinama. Zbog toga se konflikt ne preporučuje. Tako da je svaki korak koji se napravi da se umanji konflikt, blagoslovljen konflikt.




Top